Tema atentata na svemoćnog "oca naroda" obavijena je velom tajni i mitova. Poznati su deseci takvih slučajeva, ali su neke od njih isfabricirale sovjetske specijalne službe, drugi su očigledna izmišljotina, a treći su još uvijek pod pečatom državne tajne. Danas se smatra da su izvršena četiri atentata na rukovoditelja Sovjetskog Saveza i da su informacije o njima manje-više zasnovane na stvarnim događajima.
Staljin u šetnji.
G. Petrusov/Iz kolekcije Slave Katamidze/Getty ImagesGeneralni sekretar Centralnog komiteta Sveruske komunističke partije boljševika šetao se 16. studenog 1931. godine jednom moskovskom ulicom kada se neki prolaznik brzim koracima uputio prema njemu i pokušao izuvći revolver. Od sigurne smrti Staljina nije spasilo njegovo osobno osiguranje, nego pripadnik službe državne sigurnosti OGPU (Objedinjena državna politička uprava, preteča NKVD-a) koji se iznenada tu našao. On je uhvatio napadača za ruku i oborio ga.
Atentator je bio izvjesni Leonid Ogarjov (poznat i pod prezimenima Platonov i Petin), bivši bjelogardijski časnik, član emigrantske organizacije Ruski vojni savez i ujedno agent britanske obavještajne službe. Neposredno prije ovog događaja on je doputovao u Moskvu i od tada je bio pod neprekidnom paskom OGPU-a.
Sovjetski vođa Josif Staljin u pratnji tajnih agenata Glavne obavještajne uprave (GRU), krajem 1920-ih.
Fine Art Images/Heritage Images/Getty ImagesAgent se u prijestolnici bavio prikupljanjem obavještajnih podataka. Sovjetskog je vođu slučajno ugledao među prolaznicima, pa je pokušao iskoristiti šansu koja mu se pružila. U tome ga je omeo pripadnik specijalne službe koji ga je tajno pratio. Ogarjov je ubrzo zatim osuđen i pogubljen za terorizam i špijunažu.
Atentat je izazvao opću pometnju u rukovodstvu zemlje. Državni je vrh naložio da se pojača osiguranje vođe. Potpisana je zajednička rezolucija "Pješačke šetnje druga Staljina ulicama Moskve treba prekinuti".
Savelij Dmitrijev
NKVD SSSRPukovnija Savelija Dmitrijeva bila je razmještena u Moskvi. Dmitrijev je 6. studenog 1942. godine napustio jedinicu naoružan puškom i uputio se prema Crvenom trgu. Predstavio se kao stražar i stao na stražarsko mjesto ispred Spaskih vrata Kremlja.
Sačekao je da se iz pravca Kremlja pojavi funkcionarska limuzina i otvorio vatru. U automobilu se u to vrijeme nalazio narodni komesar za vanjsku i unutarnju trgovinu SSSR-a Anastas Mikojan (on nije povrijeđen). Poslije kraće pucnjave vojnicima je pošlo za rukom uhvatiti napadača živog.
Sovjetski komunistički vođa Josif Staljin (1879.-1953.), pored svog automobila.
Hulton Archive/Getty ImagesNa saslušanjima je ustanovljeno da vojnik nije planirao ubiti Mikojana, nego Staljina, ali je otvorio paljbu na pogrešan automobil. Dugo su pripadnici specijalnih službi pokušavali otkriti tko stoji iza atentata. Provjeravali su atentatorove ukućane i rodbinu, odlazili su čak i na front i razgovarali s njegovim suborcima.
Međutim, nisu pronašli da je Dmitrijev imao bilo kakve veze s nacistima ili kontrarevolucionarnim organizacijama. Liječnički su pregledi pokazali da atentator ima psihičkih problema. U jednom izvještaju iz 1943. godine piše: "Prilikom prijema u bolnicu NKVD-a ’Butirska’ žali se na slušne halucinacije. Kaže da čuje kako preko radija iz Amerike s njim razgovara Roosevelt." Savelij Dmitrijev strijeljan je 25. kolovoza 1950. godine.
Staljin, Roosevelt i Churchill na Teheranskoj konferenciji.
Corbis via Getty ImagesKada je u listopadu 1943. godine njemačka obavještajna služba saznala za namjeru Staljina, Churchilla i Roosevelta da održe konferenciju u Teheranu, Berlin je donio odluku da pripremi operaciju "Dugi skok". Cilj je bio kidnapiranje ili fizička likvidacija rukovoditelja zemalja antihitlerovske koalicije.
Iran je uoči početka Drugog svjetskog rata bio duboko integriran u sferu utjecaja Trećeg Reicha. Njemačka obavještajna mreža u Iranu u izvjesnoj je mjeri bila očuvana čak i kada su ga 1941. godine djelomično okupirale sovjetske i britanske trupe i kada je zbačen pronjemački nastrojeni šah Reza Pahlavi.
SS Sturmbannführer (bojnik) Skorzeny, 1943.
Javna domenaOperacija je povjerena najboljem diverzantu Trećeg Reicha. Bio je to SS Obersturmbannführer Otto Skorzeny. On je 12. rujna iste godine organizirao otmicu Benita Mussolinija iz zatvora. Bilo je planirano da prva grupa diverzanata stupi u kontakt s lokalnom rezidenturom i pripremi sve za dolazak druge grupe sa Skorzenyjem na čelu, koja je imala zadatak kidnapirati ili pobiti lidere antihitlerovskih saveznika.
Nijemci su znali da se britanska i sovjetska misija nalaze jedna do druge, dok je američka bila razmještena nešto dalje, u predgrađu. Roosevelt je morao putovati na sastanke, tj. nekoliko se puta dnevno voziti uskim ulicama, pa je on bio prvi na meti.
Cijela je operacija, međutim, od samog početka bila osuđena na neuspjeh. Zahvaljujući informacijama dobijvenim od Nikolaja Kuznjecova, sovjetske specijalne službe znale su da se priprema atentat, pa su neutralizirale prvu njemačku grupu kada se iskrcala na području grada Koma 70 km od Teherana. Poslije toga je operacija obustavljena. "Dugi skok" ostao je bez "doskoka".
Tavrin nakon uhićenja.
NKVD SSSRZa atentat na "oca naroda" najbolje se pripremio agent njemačke obavještajne službe Petar Tavrin (pravo mu je prezime bilo Šilo). Specijalno za tu priliku opskrbljen je pištoljima s kompletom otrovnih metaka s eksplozivnim nabojem, a također prenosivim bacačem granata Panzerknacke. Taj se bacač pričvršćuje za ruku i s udaljenosti od 300 metara probija oklop debeo 40 mm.
Zapovjednik mitraljeske čete Tavrin prebjegao je na njemačku stranu u svibnju 1942. godine (a prema drugim je izvorima tada zarobljen). Bio je spreman surađivati s nacistima, pa ga je obrađivao obavještajni centar "Zeppelin", a prošao je i specijalnu obuku koju je kontrolirao najbolji njemački diverzant Otto Skorzeny.
"Skorzeny mi je objasnio koje osobne kvalitete mora da ima terorist", priopćio je Tavrin sovjetskim časnicima državne sigurnosti na saslušanju: "Tijekom razgovora opisao mi je detalje Mussolinijeve otmice koju je on organizirao. Skorzeny mi je rekao da moram djelovati odlučno i hrabro i da se ne trebam bojati smrti ako želim preživjeti, jer me i najmanje kolebanje i kukavičluk mogu koštati života... Čitav se taj razgovor svodio na to da mi dokaže kako je teroristički napad na lica koja imaju specijalno osiguranje sasvim izvediv i da su za to potrebne samo osobna hrabrost i odlučnost, te da čovjek koji sudjeluje u operaciji može ostati živ i postati ’isti takav heroj’ kakav je bio on."
Tavrin je dobio nekoliko kompleta vojnih dokumenata i nagrada uzetih od ratnih zarobljenika. Među njima je bila i zvijezda Heroja Sovjetskog Saveza. Bilo je planirano da prodre u Moskvu kao bojnik kontraobavještajne službe SMERŠ, a da se zatim u prijestolnici legalizira kao časnik Crvene armije koji je na odsustvu zbog ranjavanja.
Uspostavljajući korisna poznanstva, diverzant je planirao ustanoviti mjesta na kojima borave rukovodizelji sovjetske države i putanje kojima se kreću automobili državnog vrha. Najbolja varijanta za "Heroja Sovjetskog Saveza" bila je da nekako dospije na svečanost u Kremlju i da se nađe u Staljinovoj neposrednoj blizini. Prihvatljivo je bilo i da na ulici digne u zrak njegov automobil pomoću bacača granata.
Arado Ar 232
Javna domenaMeđutim, ništa nije ispalo onako kako je Berlin očekivao. Noću uoči 5. rujna 1944. godine transportni avion Arado Ar 232 s grupom diverzanata među kojima su bili Tavrin i njegova radiotelegrafistkinja (i ujedno supruga) Lidija Šilova pogođen je paljbom PZO iznad Smolenske oblasti.
Poslije prisilnog spuštanja diverzanti su se uspjeli izvući živi iz aviona i pokušali su što prije napustiti opasno područje, ali su ih sve ubrzo pohvatali pripadnici službe državne sigurnosti.
Lidija Jakovljevna Šilova i Petar Ivanovič Tavrin.
Arhivska fotografijaPoslije saslušanja bračni je par angažiran u operaciji "Tuman" ("magla"). Bila je to radioigra koju su protiv Nijemaca pokrenuli sovjetski kontraobavještajci. Sve do travnja 1945. godine Tavrin je održavao vezu sa svojim pretpostavljenima u Trećem Reichu, uvjeravajući ih da intenzivno radi na izvršenju svog zadatka. Tijekom operacije neutralizirano je još nekoliko diverzantskih grupa ubačenih na teritorij SSSR-a.
Po završetku rata Petar Tavrin i Lidija Šilova optuženi su za izdaju domovine i terorističke napade na sovjetsku vlast. Strijeljani su 1952. godine.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
