Kako je "vatnik" postao najpopularnija odjeća u SSSR-u i zašto je ta riječ danas pogrdna?

Russia Beyond (Foto: Legion Media)
Objašnjavamo kako je obična jeftina jakna postala ono što ujedinjuje i izjednačava sve ljude u SSSR-u, a zatim je njezin naziv dobio pogrdnu konotaciju.

Bila je topla, nije propuštala vjetar, i, što je najvažnije, bila je jeftina. Takav je bio klasični vatnik, jakna punjena pamučnom vatom i prošivena na više mjesta. U sovjetsko doba čitava je zemlja nosila vatnike: vojska, studenti, radnici, zatvorenici, građevinski radnici, vozači i drugi slojevi stanovništva.

Poslije nekog vremena ljudi su vatnik počeli doživljavati kao iskonsku rusku odjeću, zajedno s kokošnikom ili sarafanom, dok je proteklog desetljeća postao pogrdna riječ. U čemu je paradoks vatnika?

Odakle potječe vatnik?

Odmah da razjasnimo: vatnik nije iskonska ruska odjeća. U Rusiji se pojavio tek krajem 19. stoljeća i to zahvaljujući nizu okolnosti. Kao prvo, to je njemački izum, oca i sina Hartmann, koji su 1870. osmislili metodu industrijske proizvodnje vate. Otada je počela pamučna revolucija u cijelom svijetu: vata od pamučnog vlakna počela je potiskivati druge prirodne materijale za punjenje kao što su konjska dlaka, lan, vuna i slično.

Druga okolnost koja je doprinijela pojavi vatnika bila je reforma ruske vojske. Analiza rezultata rusko-turskog rata 1877-.1878. pokazala je da je postojeća uniforma nedovoljno praktična i neotporna na hladnoću. Tisuće vojnika morale su se povući s boja zbog bolesti ili nakon što su stradali od hladnoće. Zato je 1882. godine car Aleksandar III. proglasio reformu: treba pojednostaviti, pojeftiniti vojnu uniformu i istovremeno je učiniti praktičnijom. Odmah je kao mogućnost prepoznata vata, i već su 1885. godine topli mundiri postali obavezan dio odjeće kavkaskih kozaka.

Tako je vatnik najprije osvojio carsku vojsku. Dok je u narodu prošivena postavljena odjeća bila popularna odavno i nazivala se "volan". Nosili su ga i kočijaši i trgovci. Krajem 19. stoljeća volani su se počeli puniti vatom, što ih je učinilo toplijim i lakšim. Ali ipak je to bio samo prototip vatnika. Tako glomazan volan (on je bio dugačak do koljena i još uvijek težak) nije bio pogodan za fizički rad, a praktičnost za rad bila je glavna osobina vatnika. Sovjetski period povijesti bio je "zlatno doba" vatnika.

Narodna jakna

Jakna punjena vatom pokazala je sve svoje kvalitete u godinama Prvog svjetskog rata. Za njezinu proizvodnju bili su dovoljni obični šivaći strojevi, što je olakšavalo posao u vrijeme sveopće mobilizacije, a jeftini materijal omogućavao je da se u vatnike istovremeno odjenu milijuni ljudi.

30-ih godina vatnik se počeo nositi ispod šinjela, a prema naređenju od 1942. godine, on u potpunosti zamjenjuje šinjel kod redova i mlađih časnika u pozadinskim jedinicama Crvene armije.

U Drugom svjetskom ratu ova je odjeća izbila u prvi plan ne samo na frontu, nego i izvan njega. Ispostavilo se da je on dobar i za hladna tvornička postrojenja, za ekspedicije u udaljene krajeve, za sovjetske logore, na poljima gdje puše hladan vjetar i u pohodima. Vrhunac je vatnik doživio u ratnom i poslijeratnom periodu s velikim građevinskim projektima, mobilizacijom, industrijalizacijom i istovremenom nestašicom robe.

On je čak standardiziran, pa su iste univerzalne vatnike nosili i zatvorenici u sovjetskim logorima i vozači, radnici i studenti koji odlaze na radne akcije u kolhoze. Razlika je bila samo u boji: vojnički vatnici bili su kaki boje, dok su civilni bili plavi, sivi, crni i smeđi. Zatvorenici su nosili crne vatnike.

Radnici su u vatnicima gradili kozmodrom Bajkonur, Bajkalsko-amursku magistralu dugu preko 4000 kilometara, u njoj su razvijali domaću proizvodnju automobila i podizali glavne infrastrukturne objekte. 

I pored toga što je ta odjeća prvobitno stvorena za maksimalno praktične ciljeve, a nitko nije ni razmišljao o estetici, masovni vatnik uskoro su pokušali modernizirati i učiniti elegantnim: sovjetske žene na njega su prišivale ovratnike, strukirale ga i ukrašavale vezom.

Krajem 20. stoljeća najpopularnija jakna u Rusiji privukla je pažnju Zapada kao egzotični predmet postsovjetskog stila i neke modne kuće i europsko masovno tržište preosmislili su je i redizajnirali.

Vatnik je najduže korišten u vojsci, ali danas je praktički izvan upotrebe. Zamijenilo ga je termo donje rublje od različitih materijala. Klasični vatnik danas se teško može sresti u vojnim jedinicama.

Zašto je u Rusiji ova riječ dobila pogrdno značenje?

Poslije 2010. godine riječ vatnik na ruskim se društvenim mrežama odnosi na patriotski nastrojene Ruse, koji ne poznaju svoju povijest, ne umiju analizirati situaciju i slijepo vjeruju u stereotipe i mitove. Kako ističe lingvist Maksim Krongauz, ova riječ ima i prizvuk društvenog raslojavanja, jer vatnici nisu odjeća za visoke slojeve društva, a naziv vatnik najčešće se odnosi na neobrazovanog i lako manipuliranog čovjeka iz naroda.

Naziv je čak ušao u sudsku praksu. 2017. godine stanovnik Saratova osuđen je na 160 sati društveno korisnog rada zbog poziva da se "organizira holokaust vate". Slučaj je presuđen na temelju članka 282. Krivičnog zakona "za vrijeđanje ljudskog dostojanstva"“.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće