Kako je žena iz SSSR-a postala tenkistica da bi se Nijemcima osvetila za muževljevu smrt

Osveta za voljenog

Za Mariju Oktjabrsku muž je bio doslovno sve u životu. Kada je u kolovozu 1941. godine saznala da je komesar pukovnije 206. streljačke divizije Ilja Oktjabrski pao herojskom smrću u borbama kod Kijeva, svijet joj se preokrenuo naopačke.

Izgarajući od želje da što prije ode na front, neutješna udovica obratila se regrutnom centru, ali tridesetšestogodišnja telefonistica, koja je osim toga patila od tuberkuloze vratnog kralješka, odbijena je.

Arhiva muzeja u Tomsku

Tada je Marija Vasiljevna odlučila krenuti drugim putem i počela aktivno sudjelovati u prikupljanju sredstava za Crvenu armiju: osim osnovnog posla, šila je i prodavala maramice, stolnjake, jastučnice i marame. Osim toga, rasprodala je gotovo sve što je imala.

Sakupljen novac Oktjabrska je na proljeće 1943. godine poslala Fondu za obranu i istovremeno Staljinu napisala pismo s molbom da joj dozvoli da sudjeluje u ratu: "Za njegovu smrt, za smrt svih sovjetskih ljudi koje su izmučili fašistički barbari, želim se osvetiti fašističkim psima, zbog čega sam državnoj banci dala svu svoju osobnu ušteđevinu od 50 000 rubalja za proizvodnju tenka. Molim da se tenk nazove 'Ratna drugarica' i da budem upućena na front kao vozačica tog tenka."

Marija Oktjabrska i njezin muž Ilja

Arhiva muzeja u Tomsku

Ubrzo je stigao očekivani odgovor iz Kremlja. Staljin je odobrio Mariji odlazak na front. Već u listopadu 1943. godine nekadašnja telefonistica s odličnim je uspjehom završila obuku u Omskoj tenkovskoj školi u struci mehaničar-vozač tenka.

U borbama

Oktjabrska je služila na srednjem tenku T-34-76 proizvedenom od njezinih sredstava u odredu mlađeg poručnika Petra Čebotka u sastavu 26. gardijske tenkovske brigade 2. gardijskog tenkovskog korpusa Zapadnog fronta. Kao što je i željela, tenk je nosio ime "Ratna drugarica".

Arhiva muzeja u Tomsku

Prva bitka u kojoj je sudjelovala Marija Vasiljevna odigrala se u listopadu 1943. godine u Vitebskoj oblasti Bjelorusije. "Možete se za mene radovati – prošla sam borbeno krštenje", pisala je Oktjabrska sestri: "Tučem po huljama. Ponekad od bijesa ne vidim svjetlo."

18. studenog na području Novog Sela "Ratna drugarica" pregazila je artiljerijsko oruđe i uništila pedesetak neprijateljskih vojnika. Tenk je pogođen tako da se nije više mogao kretati, ali je dva dana odbijao neprijateljske napade, dok nije stiglo pojačanje.

Javna domena

U borbi kod sovhoza 18. siječnja 1944. godine Oktjabrska je ponovo pokazala junaštvo: njezin T-34 pregazio je tri njemačka mitraljeska gnijezda i likvidirao dvadeset vojnika i časnika Wehrmachta. Oštećenu gusjenicu posada tenka morala je popraviti pod neprijateljskom vatrom.

Baš tada je Marija Vasiljevna teško ranjena. Šrapnel ju je pogodio u lijevo oko, a uskoro se ispostavilo da je prodro sve do mozga.

Nekoliko mjeseci Oktjabrska je provela u bolnici gdje je odlikovana Ordenom Domovinskog rata 1. reda.

Arhiva muzeja u Tomsku

Liječnici su se dugo borili za život tenkistice, ali čudo se nije dogodilo. 15. ožujka 1944. godine Marija Oktjabrska preminula je. Sahranjena je kod tvrđave u Smolensku, a 2. kolovoza iste godine posmrtno joj je dodijeljeno zvanje Heroja Sovjetskog Saveza za hrabrost i junaštvo iskazano u ratu.

Tenk "Ratna drugarica" uništen je kod Keningsberga, ali su u čast čuvene tridesetčetvorke to ime dobila još neka oklopna vozila.

Spomenik u gradu Tomsku

Andrey Tomskiy (CC BY-SA 4.0)