Jakov Kuznjecov bio je samo jedan od moskovskih gangstera u drugom desetljeću 20. stoljeća, ali je stekao slavu nakon što je opljačkao osobno Vladimira Lenjina.
Jakov je rođen 1890. u obitelji kriminalaca i počeo je krasti kao dječak. Do 1917. godine teretili su ga u deset slučajeva džeparenja i stekao je ugled u kriminalnom svijetu. Nadimak Košeljkov znači "čovjek novčanika".
Košeljkov je bio hrabar kriminalac. 1918. godine uhvatila ga je Čeka (preteča sovjetskog NKVD-a i KGB-a) u gradu u blizini Smolenska. Međutim, na putu za Moskvu jedan od njegovih suradnika, prerušen kao ulični trgovac, dao je Košeljkovu specijalnu štrucu kruha. U njoj je bio sakriven revolver Browning. Njime je Košeljkov ubio čekista koji ga je uhitio. Jakov je pobjegao. Nastavio je baviti se kriminalom kao vođa ogranizirane bande koja je izvodila oružane pljačke. Godinu dana kasnije izvršio je svoj najpoznatiji zločin.
6. siječnja 1919. godine Košeljkov i pet suučesnika zaustavili su automobil u blizini moskovskog rajona Sokoljniki. Bio im je, naime, potreban prijevoz za pljačku. Slučajno je to bio Lenjinov automobil. Vođa boljševika i njegova sestra Marija u pratnji vozača i stražara išli su posjetiti Lenjinovu ženu Nadeždu Krupsku u bolnici.
Banditi su naredili putnicima da izađu iz automobila i pretresli ih. "Što se događa? Ja sam Lenjin!" – protestirao je Vladimir Iljič, ali Košeljkov ga nije dobro čuo. "Možeš biti Levin koliko hoćeš, a ja sam Košeljkov, noćni gospodar grada", rekao je Jakov. Oduzeo je Lenjinu dokumente i pištolj, nakon čega su se gangsteri odvezli Lenjinovim mercedesom. Tek u automobilu, gledajući dokumente, Košeljkov je shvatio kakvu je grešku napravio. Okrenuo je automobil i požurio ka mjestu gdje su ostavili Lenjina, ali vođa revolucije već je otišao.
Poslije ovog incidenta pokrenuta je potjera za Košeljkovom i njegovom bandom. Bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja da ga uhvate, pri čemu je Košeljkov ubio nekoliko pripadnika tajne policije. Kada su ga 1919. godine konačno ponovo locirali, agenti Čeke nisu htjeli riskirati i otvorili su vatru iz svog raspoloživog oružja. Košeljkov je izrešetan. Lenjinov Browning pronađen je kod njega.
Vladimir Babuškin bio je neosporni kralj sovjetskog podzemlja sve do 1985. godine, kada je umro s 57 godina. Od toga je 35 godina proveo u zatvoru. Zbog toga je postao legenda.
Vladimir je počeo kao džeparoš, a oni su bili najuglednija klasa kriminalaca. S 20 godina osuđen je na prvih deset godina zatvora. U zatvoru je nosio ime Vasja, kako bi sakrio svoj identitet, što je bio običaj među ruskim lopovima. Također je imao nadimak Brilijant, zbog visokog položaja u zatvorskoj hijerarhiji. Vasja na slobodi nikad nije radio za sovjetsku državu, niti je iza rešetaka surađivao sa zatvorskim vlastima. Bio je spreman zbog toga podnijeti najteže kazne.
Kao poznati kriminalac besprijekornog ugleda, Brilijant je postao vrhunski autoritet među zatvorenicima. Oni su od njega često tražili da presudi u sporovima među osuđenicima. Umro je u zatvoru 1985. godine. Nekoliko godina kasnije sovjetski su mu gangsteri podigli granitni spomenik težak osam tona na grobu u Solikamsku, 220 kilometara južno od Perma u centralnoj Rusiji.
Sergej je bio predodređen za kriminalca. Rođen je u zatvorskom pritvoru u Kazaškoj SSR. Otac mu je bio Čečen, uhićen zato što se opirao deportaciji, a majka Korejka bila je u zatvoru zbog ilegalne trgovine. Nije nikakvo čudo što je dječak počeo krasti. S 18 godine prvi je put osuđen na šest godina zatvora zbog sudjelovanja u pljački.
Sergej osim kriminala nije znao ni umio ništa drugo raditi. 1980. oslobođen je iz zatvora, ali je samo godinu dana ostao na slobodi prije nego što je ponovo osuđen na 15 godina. Osam godina kasnije pobjegao je iz zatvora i proveo u bijegu dvije godine.
Madujev je njegovao imidž "časnog gangstera". U Groznom su on i njegovi suradnici opljačkali obitelj u njihovom stanu, a Madujev je spriječio jednog suučesnika da siluje njihovu kćer. U Moskvi je jedan čovjek tijekom pljačke doživio infarkt, a Madujev je za njega pozvao hitnu pomoć. Dok je bio u bijegu, Madujev se nije skrivao. Tijekom dvije godine vrhunca njegove kriminalne aktivnosti opljačkao je i ubio na desetke ljudi. Konačno je uhvaćen 1990. u Taškentu i odveden u Lenjingrad (Sankt-Peterburg) zbog istrage. Međutim, dok je bio u Lenjingradu, Madujev je uspio zavesti Nataliju Voroncovu, jednu od istražitelja, i uvjeriti je da mu krišom doturi pištolj. Pomoću ovog oružja Madujev je napao stražare i pokušao pobjeći, ali je uhvaćen. Natalija Voroncova osuđena je na sedam godina zatvora.
Madujev je osuđen na smrt, ali 1995. godine u Rusiji uveden je moratorij na smrtnu kaznu. Madujev je posljednje godine života proveo iza rešetaka. Umro je 2000. u zatvoru sa 44 godine.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
