Kadar iz filma "Bumer".
Petar Buslov/STV, Pigmalion Prodakšn, 2003.
Sovjetski pištolj TT-33 proizveden u Tulskoj tvornici oružja 1937. godine.
Michael Tsay (CC BY-SA 4.0)Oznaka "TT" skraćenica je od punog naziva ovog pištolja sovjetske proizvodnje "Tulski Tokarev". Pištolj koji će ući u povijest kao "oružje plaćenih ubojica" napravio je krajem 1920-ih ruski oružar Fjodor Tokarev u tvornici grada Tule.
"Tokarev" je bio prvi pištolj ruske proizvodnje koji je sovjetska Crvena armija koristila kao službeno oružje, odbacivši početkom 1930-ih čuveni belgijski revolver Nagant M1895. Sovjetska je vojska koristila "Tokarev" kao službeno oružje sve do 1952. godine kada je umjesto njega prihvaćen pištolj Makarova (dalje u tekstu pod točkom 2).
Jeftin, jednostavan i pouzdan, "Tokarev" je u Sovjetskom Savezu pravljen u enormnim količinama dugi niz godina. Mnogi "tetejci" izgubljeni su u borbama tijekom Drugog svjetskog rata pa su se poslije ponovo pojavili kada bi ih netko slučajno pronašao ili namjerno tražio širom zemlje.
Poslije raspada Sovjetskog Saveza pištolji Tokareva preplavili su tržište nove neovisne Rusije i drugih postsovjetskih država. Izobilje ovog oružja bilo je jedan od ključnih razloga zbog kojih su kriminalci tijekom "razularenih devedesetih" najradije koristili upravo ovaj pištolj. Ponuda je bila velika, a cijena niska. Često su plaćeni ubojice ostavljali pištolj na mjestu zločina jer iskorišteni primjerak nije imao nikakvu novčanu vrijednost, a umjesto njega je lako bilo kupiti jeftini i novi pištolj koji je bio "čist".
Štoviše, metak "Tokareva" kalibra 7.62×25 mm identičan je s vrlo popularnim metkom za Mauser i imao je veliku probojnu moć, što je posebno cijenila ruska mafija tijekom 1990-ih.
Pištolj Makarova
Konstantin (CC BY-SA 3.0)"Makarov" je stigao u sovjetske oružane snage 1951. godine i zamijenio pištolj Tokareva, za koji se u to vrijeme na sovjetskom vrhu smatralo da je zastarjeo. Po općim karakteristikama zasnovan je na modelu Walther PP, ali je koristio novije streljivo kalibra 9x18 mm, moćnije od onog koje je koristio Walther.
Poslije raspada Sovjetskog Saveza "Makarov" se svidio kriminalnim strukturama, možda čak u istoj mjeri kao legendarni "TT". Doduše, kažu da je "Makarov" slabiji, ali je zato daleko kompaktniji, i gangsteri koji su gospodarili ulicama ruskih gradova tijekom 1990-ih mogli su ga lakše sakriti. Pojedini pištolji Makarova imali su i prigušivač ručne izrade.
Jurišna puška AK-47
Kirk Smith (CC BY 3.0)Najpouzdaniji automat na svijetu koji ima ogromnu razornu moć – što je bolje mogao poželjeti ruski gangster? AK je bio vrlo popularan u svijetu kriminala kao vrlo učinkovito oružje.
Otkako je ovo oružje konstruirano u svijetu napravljeno je oko 70 milijuna primjeraka, tako da je "Kalašnjikov" najrasprostranjeniji automat svih vremena. Obilje primjeraka na crnom tržištu, izuzetna pouzdanost i jednostavan dizajn – to su glavni razlozi zbog kojih je ovo oružje spadalo u najpopularnije među članovima brutalnih bandi u Rusiji tijekom 1990-ih.
Dizanje u zrak šefa protivničke bande u njegovom vlastitom autu bilo je omiljeni pothvat ruskih gangstera tijekom 1990-ih u borbi s konkurencijom. Od 1989. do 1993. godine vlasti su registrirale oko 1500 slučajeva nestanka eksplozivnih tvari koje su zatim neizbježno dospijevale na crno tržište, a ono je tijekom 1990-ih bilo u najvećem procvatu.
Može se sa sigurnošću reći da mnogi slučajevi nestanka eksplozivnih tvari nisu registrirani tijekom čitavog ovog "banditskog desetljeća". Pored eksplozivnih naprava ručne izrade, ruski banditi rado su pribjegavali i mnogo savršenijem teškom naoružanju kao što su bacači granata, na primjer, RGP-18 "Muha" sovjetske proizvodnje. Takav bacač granata je 1999. godine primijenio 42-godišnji napadač na američko veleposlanstvo u Moskvi. Međutim, oružje mu je otkazalo, a on je uhićen.
Na 5 godina zatvora osuđen je samouki majstor K. zbog ljubavi prema pravljenju automata ručne izrade velike ubojne moći i njihove prodaje. Dijelovi su sakupljani na deponijima i obrađivani ručno u zanatskim radionicama pomoću bušilica, svrdala, glodala i turpija. Na fotografiji: oružje osuđenog K.
Aleksandar Ovčinjikov/TASSNajpoznatiji i najkrvoločniji ubojice tijekom 1990-ih nisu imali problema s nabavom raznovrsnog oružja, ali su zato ostali ubojice malo teže dolazili do "sredstva za rad". Bezakonje tijekom razularenih devedesetih potaknulo je mnoge ljude da zakorače u svijet kriminala gdje je posjedovanje oružja bilo pitanje života ili smrti. Ali nije svako mogao sebi priuštiti kupovinu oružja na crnom tržištu, koliko god da je to oružje bilo jeftino. Mnogi jednostavno nisu imali novca, ali im je oružje ipak bilo potrebno. Rješenje je bilo da kod kuće naprave svoj vlastiti pištolj.
Iz razumljivih razloga nije poznato koliko je takvog oružja proizvedeno tijekom 1990-ih, ali je izvjesno da ga je bilo i previše. Pravljeno je od svakojakog otpada tako da se lako moglo uništiti. Pištolji ručne izrade često su bili krajnje jednostavni i samo su nalikovali na pištolje, ali je bilo i primjeraka suvremenih automatskih pištolja koje su pravili profesionalni majstori. Pojam pištolja ručne izrade ovjekovečen je u kultnom filmu "Brat" gdje ga glavni junak koristi za borbu protiv onoga što je on doživljavao kao nepravdu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
