Posljednji dan SSSR-a u memoarima

Sergej Jesin, pisac

Četvrtak. Sinoć je Gorbačov podnio ostavku i održao govor na TV-u. Nisam htio gledati. Ne postoji čovjek kojeg više prezirem. Ja sam stručnjak za imitaciju. To je on, moj heroj. Sanjam o tome da ga ošamarim u ime naroda. 

Predsjednik Gorbačov prisustvuje konferenciji za tisak koja je održana odmah nakon neuspjelog pokušaja državnog udara. Gorbačov je bio u kućnom pritvoru za vrijeme pokušaja državnog udara.

Peter Turnley/Corbis/VCG/Getty Images

... Sve je loše i nevaljalo: propada novac koji se odlagao u banku, život postaje sve teži i kompliciraniji. Prekjučer, u nedelju, netko je u osam sati uvečer u dvorištu razbio vjetrobran na mom automobilu. Dva sam se dana mučio da ga namjestim.

Vladimir Besonov, povjesničar

Bliži se Nova godina. Posljednji događaji su sporazum 11 republika, raspad SSSR-a de iure, jučerašnja izjava M. S. Gorbačova kojem će sada dosađivati svakojakim raskrinkavanjima (to je naša nacionalna bolest – da se ritamo na onoga tko ne može uzvratiti, a i zato što nam ništa neće biti). Sigurno će ga ’ujedati’ s neobuzdanim sladostrašćem, i s lijeve i s desne strane. Jadni Mihail Sergejevič! ("Nezavisimaja gazeta" danas priopćava da mu jedan vlasnik kasina nudi posao za milijun dolara!)

Red ispred moskovske prodavaonice prehrambenih proizvoda 1991. godine u vrijeme ekonomskih teškoća u zemlji.

Aleksandar Makarov/Sputnik

Svi čekaju prodajne cijene, prodavaonice su prazne, police gole, ali ljudi će, po svemu sudeći, sagledati sav užas tek poslije praznika. A ujutro su se probudili... Zaista, u Novoj godini će sve biti novo, i ja ću ostati bez posla. Premda (i to je baš zanimljivo!) je moja sadašnja plaća (270 rubalja plus 60) manja od socijalne pomoći nezaposlenima (342 rublja). Boca šampanjca u komisionu košta 150 rubalja, jakna (pernata) 6500-7000 rubalja, košulja 300-400 rubalja.

Sad je na "Radiju Rusija" voditeljica potresnim glasom izgovorila: "Mi smo potpuno zaboravili na dušu. Nijedan, ni najukusniji komad kobasice, kupljene uz velike žrtve čekanja u ogromnim redovima, ne može zamijeniti uzvišene osjećaje koje u duši budi lirska pjesma." Zatim je uslijedila glazbena špica Žane Bičevske. Pa da, novine su 1918. godine pisale kako je korisno gladovati dok je glad harala zemljom.

Ljudmila Poljakova, glumica

Crveni trg na Božić, Moskva.

Aleksej Bojcov/Sputnik

Uoči nastupajuće gladne 1992. godine ljudi se jezivo prežderavaju. Namirnice se grabe gdje god je moguće. Imam osjećaj da nikada nisam toliko jela. Unaprijed. Gospode, oprosti nam, pomozi nam da bar malo sačuvamo dostojanstvo!

Oleg Amitrov, paleontolog

Bakicu više ne zanima politika. Kad uključim televizor (uvečer), ona ne moli da pojačam, kao ranije, nego da utišam. Iznad Kremlja je umjesto crvene zastave podignuta trobojnica, veleposlanstva SSSR-a u inozemstvu pretvorena su u veleposlanstva Rusije.

Vikentij Matvejev, novinar

Demonstrativna žurba: Jeljcin je jutros rano zauzeo Gorbačovljev kabinet u Kremlju. Baš me zanima u kakvim će se okolnostima završiti Vaša vladavina, Borise Nikolajeviču?

Jurij Pominov, novinar

25. listopada, uvečer, pred kraj informativnog programa, na centralnoj televiziji nastupio je M. S. Gorbačov i izjavio da podnosi ostavku "iz principijelnih pobuda". Ne znam čega je tu bilo više, drame ili farse. Zar tako treba otići s političke scene prvi (a sada vjerojatno već i posljednji) predsjednik ovakve zemlje?

Dok je M. S. čitao svoju kratku izjavu, poželio je okvasiti grlo (a imao je i radi čega!), ali čaša koju je uzeo bila je prazna.

Anonimna bilješka

U Moskvi je ispod sveučilišta otkriven podzemni grad za 120 000 stanovnika. Tamo postoje hoteli, prodavaonice i sve ostalo. Do tog grada iz Kremlja vodi linija metroa. Rezervi hrane bilo bi dosta za 25-30 godina. Bio je namijenjen rukovodećim kadrovima u slučaju rata.

Anatolij Černjajev, pomoćnik M. S. Gorbačova za međunarodna pitanja

Generalni tajnik CK KPSS, predsjednik SSSR-a Mihail Sergejevič Gorbačov u svom radnom kabinetu, Moskva, Kremlj.

Saveljev/Sputnik

U srijedu 25-og je M. S. odlučio je nastupiti s posljednjim "Obraćanjem"... Nijedne novine nisu objavile Obraćanje u cijelosti! Svi se plaše Jeljcina.

Ujutro je on zamolio da uspostave telefonski kontakt s Bushom (za 17:00). Iako je tamo Božić, Pavel Palaščenko (osobni prevoditelj Mihaila Gorbačova – op. Russia Beyond) našao je Busha u Camp Davidu... I ovaj je pristao. M. S. je vodio razgovor na rubu familijarnosti, "po ruski"... "kao prijatelji"... Ali i Bush je prvi put "odstupio" od suzdržanosti i nije štedio pohvale, od kojih su zatim mnoge kasnije ušle u njegov govor posvećen kraju SSSR-a i značaju Mihaila Gorbačova.

U sobi br. 41 (pored kabineta), gdje je on obično nastupao pred kamerama, okupilo se mnogo dopisnika... Ali (i to je simptomatično) na našu sramotu, samo su se zapadni televizijski novinari vrtjeli oko njega, otjelovljujući taj Gorbačovljev značaj za čitav svijet, koji mu zapadna javnost s pravom pripisuje.

Stajao sam sa strane, nekih 8-10 metara od njega. Direktan prijenos. On je bio spokojan. Nije se libio s vremena na vrijeme pogledati u papir. I ispalo je "spontano" i dobro. Kasnije, koliko god je bilo "domaćih" anketa, uvijek su se ocjene podudarale: dostojanstveno i blagorodno.

Zaista, tragična ličnost. Premda je meni, koji sam navikao gledati ga "u običnim situacijama", teško dodijeliti mu takav epitet, s kojim će on svakako ući u povijest...

Dan s Borisom Jeljcinom.

SHONE/Gamma-Rapho/Getty Images

Ujutro u 8:15 (narednog dana – op. Russia Beyond) Jeljcin se sa svitom pojavio u predsoblju Gorbačovljevog kabineta. Dežurnom je tajniku zapovijedio: "Hajde, pokaži mi sve!" I krenuo je u kabinet...

– Ovdje na stolu je bio mramorni pribor... Gdje je on?

Tajnik objašnjava drhtavim glasom: "Nije bilo nikakvog pribora... Mihail Sergejevič, znate, nikada nije koristio takva nalivpera. Mi smo mu stavljali na stol komplet flomastera" ...

– Dobro, nema veze... A što je ono? – i on pođe u sobu iza kabineta (sobu za "odmor"). Priđe stolu i poče izvlačiti ladice. Jedna je bila zaključana.

– Zašto je zaključana?! Pozovite zapovjednika...

Dotrča neko s ključem, otključa, a tamo sve prazno.

– Dobro, nema veze...

Svi u gomili uz glasan smijeh krenuše da izađu iz kabineta. On na kraju dobaci tajniku: "Pazi štoa radiš! U tijeku dana opet ću doći!"

Tatjana Korobjina, učiteljica

25. prosinca 1991. Miting "gladnih redova" na glavnom ulazu u VDNH.

Andrej Solovjev/TASS

Ujutro sam krenula kući. Na ulici je već bio stravičan red za kruh, zašao je iza ugla zgrade! A poslije ručka u prodavaonici više nije bilo kruha. I jučer u mnogim naseljima nije bilo kruha. Što da kažem, "živimo mi veselo danas, a sutra ćemo biti veseliji". Lijepo je kod kuće! Najela sam se rezanaca s prženim lukom. Opet sam pročitala detektivsku priču i pogledala informativni program.