Kako su sovjetski generali bježali iz njemačkog zarobljeništva

Unatoč rasprostranjenom mišljenju, Sovjetski Savez nije se odrekao svih svojih vojnika koji su se našli u njemačkom zarobljeništvu. Ako je prilikom provjere utvrđeno da oslobođeni vojnik nije izdao zemlju i dobrovoljno se predao neprijatelju, očekivalo ga je odbacivanje svih optužbi, vraćanje svih odlikovanja i povratak u službu.

Ipak, nisu svi vojnici i zapovjednici koji su pokazali hrabrost i odbili surađivati s Nijemcima uspjeli uvjereiti organe NKVD-a u svoju nevinost. Često je ljaga s imena tih ljudi skinuta tek mnogo godina nakon rata, kada oni već odavno nisu bili među živima.

Aleksandar Bondovski

General-bojnik Aleksandar Bondovski toliko je žudio za slobodom da je čak dva puta uspio pobjeći iz njemačkog zarobljeništva. 

Javna domena

Prvi je put zarobljen 21. srpnja 1941. godine u Bjelorusiji, prilikom proboja kroz njemački obruč s ostacima 85. streljačke divizije. General je pobjegao pet dana kasnije prilikom provođenja kolone ratnih zarobljenika.

Bondovskom su trebala dva mjeseca da stigne do položaja Crvene armije. Imao je mnogo sreće. U kritičnom trenutku sovjetsko-njemačkog sukoba on je bez dodatne istrage vraćen u stroj. Ali tu ga je sreća napustila. 21. listopada iste godine prilikom prelaska rijeke Desne u Zapadnoj Ukrajini general je ponovo zarobljen. Iste je noći pobjegao.

24. prosinca, izmučen dugim pješačenjem, general Bondovski stigao je do sovjetskih snaga na području podmoskovskog sela Krjukova. Ovom je prilikom posebno odjeljenje NKVD-a provelo detaljnu tromjesečnu provjeru. Nikakve optužbe protiv njega nisu iznesene. Aleksandar Bondovski nije vraćen na front, ali mu je dozvoljeno da drži tečajeve u okviru obuke zapovjednog sastava "Vistrel".

Krajem 1943. godine Aleksandar Bondovski isposlovao je da ga ponovo pošalju u borbu i imenovan je na dužnost zapovjednika 324. streljačke divizije. Istina, ratovao je sasvim kratko. U veljači 1944. godine teško je ranjen, pri čemu je izgubio obje noge. Po izlasku iz bolnice vratio se obuci vojnog kadra, što je radio do kraja rata.

Pavel Sisojev

U srpnju 1941. godine teško ranjeni zapovjednik 36. streljačkog korpusa general-bojnik Pavel Sisojev zarobljen je kod Žitomira. 

Javna domena

Nijemcima se predstavio kao redov Petar Skidroj i oni su za njega brzo izgubili zanimanje. Sisojev je prošao kroz šest logora za ratne zarobljenike prije nego što je u kolovozu 1943. godine s grupom drugih zarobljenika uspio pobjeći iz logora u Hrubieszówu. Sisojev je prešao čitavu Poljsku, ali je na teritoriju Bjelorusije naišao na odred nacionalista iz Ukrajinske ustaničke vojske. Oni su ga, smatrajući da je običan ukrajinski seljak, nasilno mobilizirali u svoje redove.

Vidjevši da se mnogi borci Ukrajinske ustaničke vojske tu nalaze prisilno, "Skirda" ih je uspio nagovoriti da prijeđu među sovjetske partizane. U listopadu 1943. godine Sisojev i 25 bivših nacionalista prebjegli su u Černigovsko-Volinjsku partizansku jedinicu Alekseja Fjodorova. Tu je general otkrio svoj pravi identitet.

Glavni je stožer zahtijevao da se Sisojev hitno pošalje u Moskvu, no ovaj se obratio Fjodorovu s osobnom molbom: "Pružite mi mogućnost da se malo borim! Završit će se rat i onda ću, ako sam za nešto kriv, odgovarati za sve."

Poslije dugog razmišljanja zapovjednik partizanske jedinice izašao je Pavlu Sisojevu ususret i na uporne zahtjeve iz centra stalno odgovarao da zasad ne postoji mogućnost da generala pošalje u pozadinu. Sisojevu je povjereno da obučava mlađe zapovjednike i sudjeluje u planiranju operacija.

U travnju 1944. godine general je konačno stigao u prijestolnicu, gdje je uhićen. Preko godinu i pol dana trajala je istraga o njegovom slučaju, sve dok 1945. godine nije u potpunosti oslobođen sumnje. "U Moskvi je Sisojev od našeg stožera dobio dokumente o svim okolnostima njegovog prelaska partizanima i izvještaj o njegovoj izuzetnoj borbenoj sposobnosti, što je pomoglo ovom čovjeku vrlo teške sudbine da povrati svoje dobro ime. Pavlu Sisojevu vraćeni su i partijska knjižica i generalske epolete", prisjećao se Aleksej Fjodorov.

Nikolaj Goljcev

Nisu svi sovjetski zapovjednici koji su pobjegli iz njemačkog zarobljeništva i stigli do svoje vojske imali sreće. Načelnik oklopno-tenkovskih snaga 18. armije general-bojnik  Nikolaj Goljcev doživio je tragičnu sudbinu. 

Javna domena

Goljcev je zarobljen 15. kolovoza 1941. godine tijekom borbi u Ukrajini. Već 30. kolovoza uspio je zajedno s još jednim zapovjednikom pobjeći prilikom provođenja kolone ratnih zarobljenika i stići jedinice Crvene armije u povlačenju.

Goljcev nije dobio priliku vratiti se na front. 15. listopada uhitilo ga je posebno odjeljenje NKVD-a na temelju optužbe da se dobrovoljno predao neprijatelju. Podvrgnut je saslušanjima.

Prema njegovom dosjeu, Nikolaj Goljcev priznao je zločin te je osuđen na najstrožu kaznu. 23. veljače 1942. godine general Goljcev je strijeljan.

Već poslije kraja rata prilikom proučavanja njemačkih arhiva utvrđeno je da se u zarobljeništvu sovjetski zapovjednik držao nepokolebljivo te da je odbio svaku suradnju s neprijateljem. 1955. godine posmrtno je rehabilitiran.