Eksplozija u Gorkom (Nižnjem Novgorodu): Nuklearna nesreća prije Černobila

U Černobilu se dogodila najpoznatija nuklearna nesreća u SSSR-u, ali slične tragedije događale su se u zemlji i ranije. Jedna od njih dogodila se 1970. godine u tvornici "Krasnoje Sormovo" u gradu Gorki (danas Nižnji Novgorod, 400 kilometara sjeveroistočno od Moskve).

Radnici tvornice "Krasnoje Sormovo", 30-ih godina

Nižegorodski državni povijesno-arhitektonski muzej-rezervat

U sovjetsko doba "Krasnoje Sormovo" bilo je brodogradilište s ograničenim pristupom za koje se vjerovalo da proizvodi civilne motorne brodove, barže i tankere. Ali u stvarnosti je tvornica proizvodila veliki broj vojnih plovila, uključujući nuklearne podmornice.

Izgradnja podmornice "Skat" u tvornici "Krasnoje Sormovo"

Nikolaj Moškov/TASS

U nedelju 18. siječnja 1970. godine tvornica "Krasnoje Sormovo" radila je na tri nuklearne podmornice: K-320 "Skat" (Raža), K-302 "Som" i K-308 "Sjomga" (Losos). Stručnjaci su bar jednu od njih pod svaku cijenu morali završiti do 22. travnja, na stogodišnjicu rođenja Vladimira Lenjina. Zato su radili i vikendom. Tog su jutra planirali uraditi važnu stvar: provjeriti može li primarni sustav za hlađenje podnijeti operativni pritisak od 250 atmosfera. Sam se reaktor pritom nije trebao uključivati. Međutim, radnici koji su radili u smjeni prethodnog dana ostavili su plastične zatvarače na nekim mjestima. Njih je trebalo zamijeniti metalnima kako bi se osigurala potpuna sigurnost, ali radnici koji to nisu znali počeli su testiranje.

Jedna od prvih dizelskih podmornica proizvedenih u tvornici "Krasnoje Sormovo", 1938.

N. Ljufčan/Arhiva audiovizualne dokumentacije Nižegorodske oblasti

Kada je pritisak porastao, slabi su plastični zatvarači otpali. To je izazvalo nagli pad pritiska vode za hlađenje u sustavu i grafitne šipke su se pomaknule. Nuklearni se reaktor aktivirao i ubrzo dostigao maksimalni kapacitet. Temperatura je porasla i dio vode prešao je u radioaktivnu paru. Petnaest minuta kasnije došlo je do snažne eksplozije, što je izazvalo da poklopac reaktora odleti i napravi rupu na krovu tvornice. Izvjesna količina uranija procurila je iz reaktora, stvorivši oblak pare visok 60 metara koji se podigao poslije eksplozije. Vitalij Vojtenko, koji je sudjelovao u otklanjanju posljedica, prisjećao se da nije bilo vjetra i da je dan bio vrlo hladan (do -40 °C), pa se sva kontaminirana para spustila na teritorij tvornice "Krasnoje Sormovo" i nije se dalje širila.

Radnici tvornice najprije nisu ozbiljno shvatili situaciju, jer praktički nitko nije znao što se dogodilo. Nina Zolina, koja je u tvornici radila kao bojiteljica, prisjećala se da je ekipi rečeno da napuste radna mjesta, jer je pukla cijev s vrelom vodom.

Vojska je brzo preuzela kontrolu nad situacijom. Naime, nekoliko sati prije nesreće iz obližnje vojne baze stigla je brigada na čelu s Valentinom Dnjeprovskim, koja je nadgledala tehničke radnike. Samo su pripadnici brigade nosili zaštitna odijela. Dnjeprovski je osobno mjerio nivo radijacije na svim mjestima u podmornici, unatoč riziku. Zatim su šestorica stručnjaka koji su u trenutku eksplozije radili na "Skatu" očišćeni od radijacije i poslani u moskovsku bolnicu. Trojica su tamo preminula. U njihovim medicinskim izvještajima navodi se da su imali različite komplikacije izazvane gama i beta zračenjem.

Ljudi i dalje nisu znali što da rade. U ponedeljak je akademik Anatolij Aleksandrov primijetio da su vrata na kontaminiranom sektoru greškom ostala otvorena. Zatim se zagađeni snijeg na teritoriju istopio za samo tjedan dana, pa su svi konačno shvatili da on širi radioaktivne izotope. U utorak je grupa od 18 dobrovoljaca ušla u sektor očistiti prolaz za "Skat" i dati primjer drugim stručnjacima. To je djelovalo: narednog dana broj čistača porastao je na 1000. Svi su radili 2-4 sata dok je nadzorni tim pratio dozu radijacije. Čistači su koristili jednostavnu metodu ispiranja radijacije. Pomoću spužve i krpa skidali su radioaktivnu prašinu. Zagađenu vodu prosipali su u Volgu. U to vrijeme radijacija nije bila tako dobro istražena pojava kao danas. Na primjer, vjerovalo se da alkohol može pomoći u smanjenju posljedica zračenja. Vojtenko se sjeća da je alkohol bio svuda po tvornici i da je izazvao dosta problema. Ljudi su se često opijali, a poneki su čak umrli od toga. 

Lav Fedosejev/TASS

Unatoč nesreći, "Krasnoje Sormovo" nastavilo je proizvodnju i pripremu za porinuće podmornice na stogodišnjicu Lenjinovog rođenja, pa su čistači morali brzo raditi kako bi se planovi realizirali. Zvuči nevjerojatno, ali uspjeli su obaviti zadatak i na dan proslave podmornicu spustiti u vodu. Kasnije, u srpnju, završena je i izgradnja podmornice K-302. Za K-320 "Skat", podmornicu koja je eksplodirala, bilo je potrebno znatno više vremena. Bila je temeljito očišćena, dobila je novi reaktor i završena je 1971. godine. Služila je u sastavu sovjetske mornarice do travnja 1990.

Kao i mnoge druge sovjetske tragedije, eksplozija u tvornici "Krasnoje Sormovo" odmah je postala državna tajna. Svi svjedoci i čistači morali su potpisati izjavu o povjerljivosti koja je bila na snazi do 1995. godine. Tisak nije ništa objavio o nesreći, pa čak ni stanovnici Gorkog nisu znali što se dogodilo. Kako bi se spriječilo da se ljudi izlože radijaciji u kontaminiranoj Volgi, uprava grada je te godine zabranila plivanje u rijeci. Vlasti su objavile da je voda opasna, jer je te godine u Gruzijskoj SSR već počela epidemija kolere, a zaraza je navodno stigla do Volge preko Astrahanja (1270 kilometara jugoistočno od Moskve). Međutim, nikakvi dokumenti ne potvrđuju da je epidemija stigla do Gorkog. I nitko ne zna koliko je ljudi bilo izloženo radijaciji ignorirajući zabranu. 

"Krasnoje Sormovo" danas

Mihail Solunin/TASS

Tajnovitost je utjecala i na sudbinu čistača. Kada su se neki od njih ozbiljno razboljeli, liječnici im nisu mogli dijagnosticirati radijacijsku bolest. Njihov status nije službeno priznat do 1996. godine. Kada je 1996. godine istekla izjava o povjerljivosti, oni su se prijavili upravi Nižegorodske oblasti koja im je dala službeni status radnika na čišćenju regionalnog nivoa. Kasnije je odlučeno da se 18. siječnja proglasi Danom radnika na čišćenju. Od tvornice "Krasnoje Sormovo" počeli su dobivati po 2000 rubalja (oko 2o eura) godišnje. A samo je njih 200 preživjelo do 2021. godine. Mnogi su radnici umrli od radijacijske bolesti i raka. Čak ni danas nemaju federalni status radnika na čišćenju niti su dobili državna odlikovanja. 

"Krasnoje Sormovo" danas

Mihail Solunin/TASS