Prema tumačenju boljševika, crvena boja komunističke zastave simbolizira krv ljudi koji su se borili za slobodu. Ovo objašnjenje potječe još iz doba revolucionarne Francuske s kraja 18. stoljeća, kada se crvena zastava prvi put pojavila kao simbol pobune protiv monarhije.
Crvenu su zastavu koristili socijalisti i anarhisti različitih struja, ali poslije 1917. godine postala je prepoznatljiva kao simbol sovjetske Rusije, da bi zatim postala službena zastava SSSR-a.
Boris Kustodijev, 1920.
Tretjakovska galerija/Javna domenaPetokraka zvijezda kao znak zaštite i sigurnosti poznata je preko 3000 godina. Koristili su je ljudi različitih kultura od stare Grčke i Perzije do Japana i urođeničke Amerike.
Ovaj je simbol korišten i u Ruskom Carstvu na epoletama nekih vojnih činova. 1917. godine, po naređenju Aleksandra Gučkova, ministra obrane i mornarice Privremene vlade, petokraka zvijezda dodana je na kokarde kapa ruskih vojnika. Kada su boljševici 26. listopada 1917. zauzeli Zimski dvorac u Sankt-Peterburgu, priključilo im se nekoliko tisuća pripadnika mornarice s petokrakim zvijezdama na uniformi. Prema Viktoru Kibaljčiču, sovjetskom revolucionaru i piscu, petokraka je zvijezda nakon toga postala jedan od glavnih simbola sovjetske Rusije.
U skladu sa sovjetskom ideologijom, zvijezda je postala crvena. Njenih pet krakova simbolizira ujedinjenje pet kontinenata svijeta u borbi za slobodu. Petokraka zvijezda također je znak Marsa, starogrčkog boga rata i tako simbol obrane mirnodopskog rada radnika i seljaka. 1918. godine postala je glavni simbol Crvene armije.
Glavni amblem Sovjetskog Saveza, srp i čekić, stvorili su još rani boljševici. On predstavlja savez radnika i seljaka. Vjeruje se da ga je kreirao umjetnik Jevgenij Kamzolkin (1885.-1957.) 1918. godine.
S vremenom su srp i čekić postali službeni simbol SSSR-a i sovjetske zastave.
Moto je originalno nastao na njemačkom - Proletarier aller Länder, vereinigt Euch! – a prevodi se kao "Proleteri svih zemalja, ujedinite se!" Frazu su zapisali Karl Marx i Friedrich Engels u svom "Manifestu komunističke partije", prvi put objavljenom u Londonu 1848. godine.
Prvobitno značenje riječi proleter izvedeno je iz latinske riječi proletarius, onaj koji stvara potomke. Riječ se odnosila na siromašne građane Rima koji nisu imali drugi imetak osim svog potomstva. Tako da su za rimsku državu oni bili dobri samo za rađanje budućih građana Rima. U suvremenom svijetu to su bili siromasi. Zato su Marx i Engels ovu riječ koristili da označe najsiromašniju i najpotlačeniju klasu, radnike.
Od 19. stoljeću ovu su parolu koristili socijalisti raznih struja. "Proleteri svih zemalja, ujedinite se!" bilo je ispisano na grbu SSSR-a na jezicima svih saveznih republika, i na grbovima republika na jezicima ovih republika i na ruskom. Moto je velikim slovima bio ispisan na novčanicama, na naslovnoj strani svakog dokumenta Komunističke partije i na mnogim drugim mjestima.
Tekst "Internacionale" napisao je francuski pjesnik i revolucionar Eugène Edine Pottier (1816.-1887.) za vrijeme Pariške komune, francuske revolucionarne vlade koja je trajala 72 dana. Tekst se prvobitno pjevao na melodiju "Marseljeze", ali od 1888. godine koristi se originalna glazba, koju je komponirao Pierre De Geyter, radnik i kompozitor.
"Internacionala" je prevedena na mnoge jezike i postala je univerzalno obilježje socijalista i komunista, kao što je nekada bila "Marseljeza". Vladimir Lenjin je rekao: "Ma u kojoj se zemlji osviješteni radnik našao, ma gdje ga sudbina bacila, ma kako se osjećao strancem, bez jezika, bez poznanika, daleko od rodne zemlje, uvijek može naći drugove i prijatelje pomoću poznate melodije 'Internacionale'." U razdoblju od 1918. do 1944. godine "Internacionala" je bila državna himna SSSR-a, sve dok nije usvojena nova.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
