Deset slika koje su postale simboli SSSR-a

I. Kogan/Sputnik
Umjetnost je trebala biti u službi komunističkih ideala, pa su likovni umjetnici na platnima dočaravali novu ideologiju. Na koga je valjalo ugledati se, kako živjeti i voljeti domovinu, saznajte iz našeg izbora ključnih djela tog doba.

Boris Kustodijev, "Boljševik", 1920. 

Kustodijevljevom slikom alegorijom dominira ogromna figura boljševika, vladara novog svijeta, koji noseći zavijorenu crvenu zastavu predvodi masu u komunističku budućnost. Slika je bila po ukusu sovjetske vlasti i kasnije je ušla u sastav zbirke Nove Tretjakovske galerije.

Kuzma Petrov-Vodkin, "1918. godina u Petrogradu" ("Petrogradska madona"), 1920. 

Radovi Petrova-Vodkina podsjećaju na ikonopis, kako kompozicijski, tako i po boji i simbolima. On je postao istinski ikonopisac novog komunističkog poretka, a jedna od paradigmatskih "ikona", slika "1918. u Petrogradu", poznata je i kao "Petrogradska madona". U pozadini se vidi revolucionarni kaos koji je zahvatio grad, propagandni letci, mitinzi, razbijeni prozori. Dočarana na pozadini nereda, smirena žena s bijelom maramom na glavi i dijete u njenim rukama simboli su novog života i nove Rusije.

Aleksandar Dejneka, "Obrana Petrograda", 1928.

Kasnije će stil Aleksandra Dejneke više naginjati socrealizmu, međutim, za kompoziciju sa silueatama nastalu na desetogodišnjicu Revolucije to se ne može reći. U prednjem planu (donjem) borci odlaze u Građanski rat, dok se u pozadini, krećući se u suprotnom smjeru, uvijeni u šinjele, ranjenici vraćaju kući.

Aleksandar Gerasimov, "V. I. Lenjin na tribini", 1930. 

Vođa revolucije Vladimir Lenjin bio je nepovredivo glavno božanstvo i idol cijele zemlje Sovjeta. Na vizijama Lenjinovog lika slikari su brižljivo radili, često mitologizirajući njegovu biografiju. Tako je on predstavljan kako u kolibi čeka da uđe u revolucionarni Petrograd, na tribini, oklopnom vozilu, ili kako osobno sudjeluje u sobotnicima (društveno korisnom radu). Jedan od njegovih najpoznatijih portreta iz sovjetske ere onaj je s tribine na kojoj on praktički lebdi iznad zastave.

Aleksandar Samohvalov, "Kirov prima paradu fiskulturnika", 1935.

Sovjetski rukovoditelji već su u prvim godinama po dolasku na vlast stavljali naglasak na jačanje zdravlja građana u cilju plodotvornog rada. Tako je propaganda sporta i bavljenja tjeselsnom kulturom postala jedan od glavnih zadataka i za umjetnike. Aleksandar Samohvalov uradio je nekoliko slika po narudžbi o radostima sovjetskog sporta.

Kurij Pimenov, "Nova Moskva", 1937.

Slika je jedan od simbola socijalističkog realizma, službene sovjetske umjetnosti. Široke ulice, automobili, transformiran grad, preplavljen svjetlošću, za volanom žena, jednakost u SSSR-u.

Aleksandar Dejneka, "Obrana Sevastopolja", 1942.

Ogroman segment sovjetske umjetnosti posvećen je heroizmu sovjetskih vojnika u Drugom svjetskom ratu. Jedna je od najpoznatijih takvih slika, istinska himna hrabrosti, Dejnekino platno "Obrana Sevastopolja".

Sergej Gerasimov, "Majka partizana", 1943.-1950.

U svom stvaralaštvu Sergej Gerasimov opjevao je selo, kolhoze i seljake. I na njegovom najpoznatijem platnu "Majka partizana" predstavljena je obična žena sa sela, koja bez trunka straha gleda neprijatelja ravno u oči.

Aleksandar Laktionov, "Pismo s fronta", 1947.

Slika je svojevremeno bila toliko popularna da ju je kupila Tretjakovska galerija. Osim toga, tiskala se u udžbenicima, na posterima i poštanskih markama.

Tatjana Jablonska, "Jutro", 1954.

Još jedno djelo s radosnim ljudima u vrijeme hruščovljevskog otapanja. Djevojčica, kako se pristoji svakom pioniru, radi jutarnju gimnastiku. Ona ne samo da jača "duh i tijelo", nego pravilno započinjući novi dan, ide naprijed, u svijetlu budućnost.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće