Osobno osiguranje Vladimira Lenjina bilo je katastrofalno organizirano, i zbog toga je na Lenjina izvršeno nekoliko atentata.
Za Lenjinovu sigurnost neposredno je bio zadužen Stepan Gilj, Lenjinov vozač koji je ranije radio u imperatorskoj garaži. On je nosio samo pištolj kojim je trebao obraniti lidera nove države u slučaju opasnosti. Problem je u tome što je Lenjin mrzio tjelohranitelje.
Bivši vozač V. I. Lenjina i autor sjećanja na V. I. Lenjina Stepan Kazimirovič Gilj.
Georgij Ter-Ovanesov/SputnikGilj će kasnije napisati: "Vladimir Iljič kategorično je odbio bilo koju vrstu zaštite. On nikada nije nosio oružje, izuzev minijaturnog Browninga iz kojeg nikada nije opalio, pa je i mene zamolio da se ne naoružavam. Jednom kada je za mojim pojasom vidio revolver u futroli, blagim me tonom pitao: 'Što će ti to, druže Gilje?' Ja sam ipak nastavio nositi revolver, ali sam ga pažljivo skrivao od Vladimira Iljiča."
Lenjin je, po svemu sudeći, vjerovao da je on siguran u boljševičkoj državi kojom upravlja narod, i da ga nitko neće napasti. Ali napali su ga.
Vladimir Iljič Lenjin i Nadežda Konstantinovna Krupska u automobilu. Crveni trg. 1. svibnja 1919.
SputnikU prosincu 1917. godine netko je ukrao Lenjinov automobil dok je Gilj otišao na šalicu čaja. Kasnije se automobil našao u rukama nekih krijumčara koji su ga pokušali prebaciti u inozemstvo. Zatim je 1. siječnja 1918. godine otvorena vatra na automobil u kojem se nalazio Lenjin. Vladimir Iljič i njegova sestra umalo su pogođeni. Po svemu sudeći, spasio ih je Fritz Platten, Lenjinov švicarski prijatelj koji ih je oboje natjerao da zalegnu ispod sjedišta.
U kolovozu 1918. godine u Petrogradu je ubijen poznati boljševik Mojsej Uricki. Istoga je dana na Lenjina izvršila atentat žena koja se zvala Fanni Kaplan. To se dogodilo poslije njegovog govora u moskovskoj tvornici. Stepan Gilj nije primijetio niti osujetio ovaj napad. Lenjin je bio teško ranjen. Postoje verzije po kojima je ta rana na kraju izazvala pogoršanje njegovog zdravlja i smrt.
Tek poslije ovog, gotovo fatalnog pokušaja, formirana je prva službena jedinica Lenjinovog osiguranja, koja se sastojala od 20 časnika. Ali Lenjin je još uvijek mrzio sve te mjere. Jednom je u svojoj moskovskoj rezidenciji u naselju Gorki rekao: "Revoluciji je potreban svaki vojnik, a ovdje dvadeset zdravih muškaraca gubi vrijeme oko moje malenkosti."
Reprodukcija slike "Pokušaj atentata na V. I. Lenjina". Umjetnik Petar Belousov (1912.-1989.)
Lenjingradska podružnica Centralnog muzeja V. I. Lenjina/SputnikU siječnju 1919. godine Lenjin je ponovo napadnut. Ovoga puta bila je to grupa običnih kriminalaca koji ga nisu prepoznali. Gilj je vozio Lenjina i njegovu sestru u moskovsko naselje Sokoljniki da posjete Lenjinovu ženu Nadeždu Krupsku u bolnici. Iznenada su njihov Rolls-Royce zaustavila tri muškarca s pištoljima. Gilj je i ovoga puta bio bespomoćan. Banditi su izvukli iz automobila Lenjina, njegovu sestru i vozača, opljačkali ih i otišli. Vođa napadača ubijen je nekoliko dana kasnije za vrijeme uhićenja.
Posljednji pokušaj poduzet je u rujnu 1919. godine kada je terorist bacio bombu u sobu gdje je Lenjin planirao održati govor. Ubijeno je 12 i ranjeno 55 osoba, ali cilj nije postignut. Poslije toga nije više bilo poznatih pokušaja. Lenjin je 1922. godine nakon moždanog udara izoliran u naselju Gorki gdje ga je čuvalo 20 časnika.
Mihail Kalinjin, Josif Staljin, Vjačeslav Molotov idu prema Crvenom trgu.
Fjodor Kislov/MAMM/MDF/russiainphoto.ruPoslije Lenjinove smrti 1924. godine Služba sigurnosti šefa sovjetske države potpuno je reformirana. Od 1923. do 1929. godine za sigurnost sovjetskih rukovoditelja bila je odgovorna Politička uprava sovjetske vojske i ratne mornarice. Od 1929. godine, kada je Staljin odlučno uzeo vlast u svoje ruke, sigurnost je počela jačati, da bi 1934. godine odgovornost za osiguranje "narodnog vođe" bila povjerena Narodnom komesarijatu unutarnjih poslova (NKVD), tj. Mistarstvu unutarnjih poslova Sovjetskog Saveza.
Staljin je veoma ličio na Lenjina, starog revolucionara koji je navikao biti izvan zakona. On se često odlazio pješice prošetati preobučen u običnog čovjeka s kaputom i kapom. Događalo se da od Kremlja pređe pješice čitav kilometar do zgrade Centralnog komiteta KPSS-a ili do zgrade Boljšog teatra. Agenti službe sigurnosti bili su dužni pratiti ga tijekom tih šetnji. Staljinovo osiguranje uhitilo je 1931. godine bivšeg časnika carske vojske koji je nosio pištolj. Časnik se sudario sa Staljinom u ulici Iljinka blizu Kremlja i malo je nedostajalo da izvuče oružje.
Poslije ovog incidenta ministar vanjskih poslova SSSR-a Vjačeslav Molotov izdao je naređenje službi sigurnosti: "Drugu Staljinu treba zabraniti šetnju Moskvom". Od tog trenutka Staljin i ostali rukovoditelji mogli su se kretati samo u pratnji vlastitog osiguranja, čak i na teritoriju Kremlja.
N. S. Vlasik u radnom kabinetu. Kraj 1930-ih.
Javna domenaReformu Staljinove osobne sigurnosti proveo je Nikolaj Vlasik koji je od 1927. godine bio na čelu ove službe. Kada je Vlasik prvi put došao u vilu izvan grada gdje je živio Staljin, vidio je da tamo "vlada apsolutni nered. Nije bilo ni praonice, ni posuđa, ni osoblja... Krenuo sam od toga što sam organizirao da se u vilu pošalju posteljina, stolnjaci i posuđe, a također hrana iz obližnjeg sovhoza (sovjetskog poljoprivrednog gospodarstva). Poslao sam također kuhara i čistačicu, i uspostavio direktnu telefonsku vezu s Moskvom". Tijekom 1930-ih su i kuhari i čistačice, i svo ostalo osoblje u Staljinovoj vili, kao i u rezidencijama drugih visokih dužnosnika, najprije prolazili obuku u službi državne sigurnosti.
Vlasik je uoči rata 1938. godine još bolje organizirao Staljinovu sigurnost. On je s četvoricom zamjenika kontrolirao ogroman sigurnosni sustav koji je obuhvaćao i privatna odmarališta na obali Crnog mora, privatnu proizvodnju namirnica, centre za obuku pripadnika službe sigurnosti itd. Vlasik je posebnu pažnju posvetio Staljinovom zdravlju, jer je sovjetski vođa tada imao mnoštvo oboljenja, i to je posebno važilo za posljednje godine njegovog života. Za visoke dužnosnike organizirana je specijalna "Kremaljska" klinika, a kasnije čak i specijalna bolnica.
Jedinica Staljinovog osobnog osiguranja brojala je oko 200 ljudi kako bi se mogla osigurati učinkovita rotacija po smjenama. Tu je bilo 30-40 tjelohranitelja, u jednoj smjeni po 9-12 ljudi, uključujući dvojicu vozača – jednog glavnog i jednog rezervnog koji je pratio Staljinov automobil u drugom vozilu zajedno s osiguranjem. Tjelohraniteljima je bilo zabranjeno da se obraćaju Staljinu s osobnim molbama. Dosta se pričalo o tome kako se Staljin ophodio sa svojim osiguranjem, i te priče variraju od potpunog ignoriranja njihovog prisustva do poziva na partiju šaha. Međutim, nijedna takva priča nije dokumentirana.
Sovjetski vođa Josif Staljin u bijeloj vojničkoj bluzi s ostalim vojnim licima na Potsdamskoj konferenciji u srpnju 1945. godine.
Jevgenij Haldej/Global Look PressVlasik je razradio sustav zaštite sovjetskog lidera tijekom njegovih pojseta. U njegovoj je pratnji bilo nekoliko istih automobila koji su se kretali različitim putanjama i samo je mali broj ljudi znao u kojem je automobilu Staljin. Pored toga, vjerojatno su korišteni i dvojnici maskirani kazališnom šminkom, tako da nalikuju na Staljina i još više zbune eventualne atentatore.
Pored toga, Vlasik je koristio i metodu koju je primjenjivala služba sigurnosti ruskih careva. Za vrijeme Staljinovih odlazaka u rezidenciju izvan grada i povratka iz nje, pripadnici osiguranja bili su poredani s obje strane ceste duž čitave rute kako bi se spriječio bilo kakav eventualni pokušaj napada. Kada je Staljin putovao vlakom, ispred i iza njegovog vlaka išli su vlakovi puni pripadnika službe sigurnosti.
XVI. kongres Svesavezne komunističke partije boljševika. Na izlasku iz Boljšog teatra.
G. Petrov/MAMM/MDF/russiainphoto.ruVlasikove sigurnosne mjere bile su zaista učinkovite. Dok je on bio na mjestu šefa Staljinovog osiguranja, nije poduzet nijedan pokušaj atentata na Staljina. U svakom slučaju, nije poznat nijedan takav slučaj. Vlasik je 1952. smijenjen s ove funkcije poslije reorganizacije Ministarstva unutarnjih poslova koju je proveo Lavrentij Berija. Staljin je umro 1953. godine i nekoliko posljednjih sati života poslije moždanog udara proveo je sam u svojoj vili.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
