Tko je Nona Gaprindašvili i zašto se sudi s Netflixom oko serije "Damin gambit"?

U finalnoj epizodi "Daminog gambita" (The Queen's Gambit), najpopularnije Netflixsove serije u 2020. godini, šahistica Beth Harmon dolazi na turnir u Moskvu, na kojem osim nje ne sudjeluje nijedna ženska natjecateljica. Glas u pozadini na ubitačan način karakterizira američku šahisticu: "Jedino što je kod nje zaista neobično jest njezin spol, ali ni to nije jedinstven slučaj u Rusiji." Poslije toga se spominje sovjetsko-gruzijska šahistica: "Oni imaju Nonu Gaprindašvili, ali ona je ženska svjetska prvakinja i nikada nije igrala protiv muškaraca."

Beth Harmon izmišljena je ličnost, kao i sva njezina borba u šahovskom svijetu koji je krajem 1960-ih pripadao isključivo muškarcima. To nije slučaj sa spomenutom Nonom Gaprindašvili. Ona sada ima 80 godina i živi u Tbilisiju. Upravo je Gaprindašvili postala prva šahistica koja je osvojila titulu velemajstora među muškarcima. Radnja u spomenutoj epizodi događa se 1968. godine i ne da nije točno da Nona tada "nikada nije igrala protiv muškaraca", nego je u to vrijeme već odigrala preko 50 mečeva s različitim šahistima muškog spola.

Kada je čuvena šahistica saznala da su tvorci serije precrtali njezine mnogobrojne uspjehe, odlučila ih je tužiti i kao naknadu tražiti pet milijuna dolara. U tužbi piše da je Netflix "drsko i svjesno lagao" o njezinim dostignućima "s jeftinim i ciničnim ciljem da što više dramatizira priču". Jedno je neosporno: Nona Gaprindašvili ima toliko dostignuća da se o njima može snimiti posebna serija.

Djevojka koja je izazvala "stampedo"

Meč za titulu svjetskog prvaka u šahu između svjetske prvakinje Elizavete Bikove i natjecateljice None Gaprindašvili (18. rujna - 17. listopada 1962.), Moskva.

Dmitrij Donskoj/Sputnik

Gaprindašvili je počela sudjelovati na šahovskim turnirima još kao 12-godišnja djevojčica, i već se tada natjecala protiv šahista suprotnog spola. Istina, na svoj je prvi turnir dospjela slučajno. Braća su je naučila igrati šah, a svaki je njezin brat svojevremeno bio prvak šahovskih turnira u gradu Zugdidiju. A kada jedan od njih zbog prehlade nije mogao sudjelovati u lokalnom Domu pionira, Nona je umjesto njega sjela za šahovsku ploču.

Brzo je matirala protivnika, iako je ovaj bio par godina stariji, i tako privukla pažnju trenera Vahtanga Karseladzea, osnivača gruzijske ženske šahovske škole, najjače u SSSR-u (kasnije će Gaprindašvili deset puta ući u žensku olimpijsku reprezentaciju Sovjetskog Saveza i od toga će dva puta cijelu reprezentaciju činiti gruzijske šahistice).

Trener je nagovorio njezine roditelje da puste Nonu na školovanje u Tbilisi, tako da se ona sa 14 godina preselila u glavni grad Gruzije. A već je s 15 doživjela prvi trijumf – na natjecanjima za odrasle mlada je djevojka pobijedila sve protivnike jednog za drugim i postala prvakinja Gruzije.

Zatim je 1962. godine otišla na međunarodni turnir u Moskvi i postala peta svjetska prvakinja u povijesti ovog sporta. "Vraćam se kući vlakom. Čim smo ušli u Gruziju, vlak se morao zadržati bar dvije minute duže na svakoj stanici, čak i tamo gdje se nije trebao zaustavljati. Svuda je bilo mnogo ljudi i ja sam ih pozdravljala na peronu. A kada sam stigla u Tbilisi, nastao je kaos. Moj je otac u tom stampedu na mom dočeku ostao bez cipela", priča Gaprindašvili.

Nona Gaprindašvili u Tbilisiju poslije pobjede na svjetskom prvenstvu u šahu 1962.

Međunarodna šahovska federacija

Osvojivši titulu međunarodnog velemajstora među ženama, ona je postavila sebi cilj da pobijedi i na natjecanjima za muškarce.

Muškarci su činili sve da ne postanu članovi njezinog kluba

Nona je trenirala po nekoliko sati, do najsitnijih detalja proučavajući strategiju i taktiku. Zbog toga se ubraja među univerzalne šahiste, jer je bila podjednako dobra i u taktici i u manevarskoj pozicijskoj igri.

"Uvijek je dobro provjeriti sebe u prisustvu jakih protivnika. Zbog toga sam i počela igrati protiv muškaraca", govorila je ona. "U početku su svi htjeli igrati sa mnom do kraja, nisu prihvaćali remi, pa su se partije prema tadašnjem pravilniku odgađale i nastavljale ujutro."

Nona Gaprindašvili sa svojim trenerima Aleksandrom Konstantinopolskim (desno) i Ajvarsom Gipslisom, 1974. Gruzijska SSR, Tbilisi.

Aleksandar Saakov/TASS

Ali nije se tu radilo samo o sportskoj strasti: "Čak i remi protiv žene vrijeđao je samoljublje mojih protivnika, zbog toga su se borili do posljednjeg daha", smatra ona. To potvrđuje i sutkinja prve kategorije, majstorica Svjetske šahovske federacije (FIDE) Marija Fomkina: "Postojao je, na primjer, pojam ’Klub None Gaprindašvili’. Članovi tog ’kluba’ bili su muškarci koje je ona pobijedila. Zbog toga su šahisti činili sve da budu svrstani u taj klub, i upravo u partijama protiv žene davali su sve od sebe. Sve ostalo su mogli izgubiti, samo ne partiju protiv žene."

Doduše, Nona je i sama dovršavala sve partije, čak i kada joj je prvo mjesto na turniru bilo zajamčeno. Radila je to iz principa. Kada je osvojila svoje prvo svjetsko prvenstvo, odmah je pozvana na međunarodni šahovski turnir u Hastingsu. Poslije toga se nije mogla obraniti od mnogobrojnih poziva na turnire. Svoj cilj je postigla 1977. godine na svjetskom prvenstvu SAD-a u Lone Pineu. Tada je Nona Gaprindašvili postala prva žena koja je dobila titulu međunarodnog velemajstora među muškarcima.

Superzvijezda bez novca

Čuvena je fotografija na kojoj Nona Gaprindašvili igra protiv 28 šahista, sve samih muškaraca, u simultanki u Dorsetu. Bilo je to 1965. godine. 

Gruzijska šahistica Nona Gaprindašvili, svjetska prvakinja u šahu za žene, igrala je 11. siječnja 1965. protiv 28 muškaraca u Dorsetu u Velikoj Britaniji.

Getty Images

Ali bio je čak i jedan zanimljiviji slučaj. U Gruziji je na takvoj seansi jednom prilikom odigrala simultanku protiv 38 igrača (standardna simultanka ima najviše 20 ploča). "Vidim, sjedi 38 mladića, i pitam se: ’Što je ovo?’ Trideset osam! Zamislite koliko kilometara samo tu treba prijeći? Ali što sam mogla? Nisam mogla reći: ’Ustanite, neću igrati s vama’. Nije mi bilo teško, brzo sam ih počela pobjeđivati i oslobađati ploče."

Tako je Nona Gaprindašvili postala šahovska superzvijezda. U rodnoj je Gruziji tijekom 1960-ih došlo do velikog procvata ženskog šaha. Tri su desetljeća Gruzinke dominirale u svjetskom šahu. Samo Nona je 16 godina nosila šahovsku krunu i postala je prva dobitnica ženskog "Šahovskog Oscara". Od 1963. do 1986. je s reprezentacijom SSSR-a odnijela deset pobjeda na šahovskim olimpijadama širom svijeta.

Pa ipak, čak ni takve pobjede nisu joj omogućile da živi na visokoj nozi. Za pobjedu na posljednjem turniru za titulu svjetske prvakinje Gaprindašvili je dobila 900 rubalja (657 dolara po tadašnjem tečaju): "Mi smo primali plaće s kojima smo jedva sastavljali kraj s krajem. A ako bismo nešto i dobili za pobjede u inozemstvu, polovicu sume smo morali vratiti [državi]. Ja svojevremeno nisam mogla zaraditi ni za stan, sve dok mi ga država nije dodijelila." Pravila na putovanjima u inozemstvu također su bila strogo propisana. Njoj, aktualnoj svjetskoj prvakinji, bilo je dozvoljeno izlaziti iz zemlje najviše dva puta godišnje, a ona je redovno dobivala pozive iz drugih zemalja.

Međunarodni šahovski velemajstor Gari Kasparov razmatra partiju Karpova i Kasparova (II. meč za titulu svjetskog prvaka u šahu 1985.) s gruzijskim šahisticama Majom Čiburdanidze, Nanom Aleksandrijom i Nonom Gaprindašvili (slijeva nadesno). Stoji velemajstor Eduard E. Gufeljd.

Boris Kaufman/Sputnik

Poslije raspada SSSR-a, Nona je počela igrati za Gruziju, i još uvijek igra. U njezinu je čast sagrađena šahovska dvorana u Tbilisiju. "Moj šahovski život nije završen. Sa zadovoljstvom prihvaćam pozive na različite turnire, ali sada već uglavnom za veterane. Ne vrijedi se u mojim godinama nadmetati s mladima, prirodu čovjek ne može prevariti", kaže ona.