1. Građanski rat u Španjolskoj, koji je izbio u srpnju 1936. godine, bio je svojevrsna priprema za Drugi svjetski rat. Upravo na Pirenejskom poluotoku nacistička Njemačka i fašistička Italija prvi su se put na bojnom polju susrele sa Sovjetskim Savezom.
2. Unatoč brojnim molbama španjolskih vlasti Narodnog fronta za pružanjem vojne pomoći, SSSR se nije planirao miješati u konflikt u dalekoj Španjolskoj te se držao pozicije neutralnosti. Međutim, s obzirom na to da je takozvani Međunarodni odbor za nemiješanje u pitanja Španjolske, koji su osnovale europske zemlje, pokazao potpunu neodrživost, a Nijemci i Talijani se sve intenzivnije uključivali u građanski rat na Pirenejskom poluotoku, njemu se ubrzo priključio i SSSR.
3. Pružajući vojnu podršku Drugoj Španjoslkoj Republici Moskva je željela spriječiti pobjedu pronjemačkih snaga nacionalista Francisca Franca i samim tim širenje utjecaja Trećeg Reicha, a također je planirala uspostaviti suradnju sa zapadnim zemljama na antifašističkoj osnovi. Na posljednje je, međutim, odmah mogla zaboraviti, jer su se Englezi i Francuzi distancirali od konflikta u ranoj fazi i uveli embargo na isporuku oružja zaraćenim stranama.
4. Prvi sovjetski brod s naoružanjem uplovio je u luku Cartagenu 12. listopada 1936. godine. Tijekom čitavog rata u lukama pod kontrolom republikanaca istovareno je 66 brodova koji su u Španjosku dopremili sovjetsku vojnu tehniku, streljačko oružje, streljivo i sl. Vlada Narodnog fronta sama je odlučivala o tome koje joj je naoružanje potrebno i plaćala ga iz svojih sredstava na temelju kredita koji je dobivala od SSSR-a, kao i na temelju zlatnih rezervi zemlje, dio kojih je Sovjetski Savez odnio tijekom prvih mjeseci konflikta.
5. Tijekom tri godine građanskog rata Moskva je pristalicama Narodnog fronta isporučila 648 aviona (lovce I-15 i I-16, bombardere SB i druge), 347 tenkova (uglavnom T-26), 60 oklopnih vozila, preko 1100 komada artiljerijskog oruđa, 340 minobacača, 20 tisuća mitraljeza, gotovo 500 tisuća pušaka, 862 milijuna patrona, tri i pol milijuna granata itd. Kako je u siječnju 1937. godine istaknuo ministar mornarice i avijacije republike Indalecio Prieto: "Sovjetski Savez bio je jedina zemlja na svijetu (osim Meksika) koja je Španjolskoj Republici jednostavno i bez mnogo riječi pružila oružanu podršku, osiguravajući sve što je mogao..."
6. Osim oružja, Španjolcima su u pomoć poslani vojni savjetnici i stručnjaci: piloti, tenkisti, pripadnici mornarice, vezisti, PZO stručnjaci, vojni inženjeri i prevoditelji. Oni su imali zadatak pripremiti i obučiti oružane snage republike, ali mnogi su se i sami našli u situaciji da sudjeluju u borbama.
7. "U Španjolsku smo slali kako svoje mlade, neiskusne operativce, tako i iskusne instruktore i profesionalce. Ta zemlja je postala neka vrsta poligona na kojem su se testirale i uvježbavale naše buduće obavještajne operacije. Mnogi kasniji potezi sovjetske obavještajne službe oslanjali su se na kontakte uspostavljene u Španjolskoj i na zaključke koje smo izvukli iz svog španjolskog iskustva", zapisao je jedan od najvažnijih sovjetskih špijuna i diverzanata Pavel Sudoplatov.
8. Pomoć koju su Njemačka i Italija pružale nacionalistima višestruko je premašivala sovjetsku pomoć republikancima: dvaput više aviona, gotovo triput više tenkova, 2,5 puta više artiljerijskog oruđa. Samo njemački dobrovoljački zrakoplovni legion "Condor", koji je tijekom rata donio gotovo polovinu pobjeda frankistima (314 od 695), brojao je oko 5 tisuća ljudi. Mussolini je u Španjolsku poslao ekspedicijski korpus od 50 tisuća ljudi, od čega su 20 tisuća činili pripadnici njegove osobne garde "crnokošuljaša". Broj sovjetskih vojnika bio je najviše dvije tisuće, ali se zahvaljujući njima i sovjetskom naoružanju republika ipak uspjela tako dugo održati.
9. Sovjetski vojni stručnjaci i savjetnici ključnu su ulogu odigrali u uspješnoj obrani Madrida na jesen 1936. godine. Presudna epizoda iz te bitke bio je juriš sovjetskih tenkova T-26 na selo Seseña (30 kilometara od prijestolnice) 29. listopada. Oni su tada razbili eskadron marokanske konjice, uništili pješadijski bataljun frankista i nanijeli značajne gubitke svojim kolegama tenkistima iz talijanskog korpusa. Tada je i zapovjednik tenkovskog voda poručnik Semjon Osadčij izveo prvo tenkovsko taraniranje u povijesti, gurnuvši u uvalu talijansku tanketu "Ansaldo".
10. "Trebalo je vidjeti kako se naglo promijenilo raspoloženje Španjolaca na frontu i u pozadini, kada su se početkom studenog na nebu iznad Madrida pojavili republikanski lovci I-15 i I-16 kojima su upravljali sovjetski dobrovoljci i koji su izveli prve zračne napade na pobunjenike. Bio je to kraj nekažnjivosti fašističkih zrakoplovnih gusara", prisjećao je vojni savjetnik Pavel Batov. Osim toga, još su od kraja listopada bombarderi SB sasipali bombe na aerodrome frankista u Ávili, Sevilli , Salamanci i drugim gradovima.
11. U početnom razdoblju rata bombarderi SB (ili, kako su ih Španjolci nazivali, "Kaćuše") postali su pravi vladari španjolskog neba. S brzinom od 450 km/h bili su nedostižni za španjolske Fiat CR.32 i njemačke Heinkel He 51. Osim u bitci za Madrid, SB su aktivno korišteni u obrani Guadalajare, u bitci kod Jarame, u napadima na vojnu pomorsku bazu frankista u Palma de Mallorci. Tek je s pojavom Messerschmitta Bf-109 na španjolskom nebu u kasnu jesen 1937. njihova dominacija u zraku okončana.
12. Poslije teških poraza republikanske vojske na proljeće 1938. godine Staljinu je postalo jasno da je krah Narodnog fronta blizu. Osim toga, njegova pažnja bila je preusmjerena na centralnu Europu, gdje su u ožujku nacisti aneksirali Austriju. SSSR je počeo postepeno smanjivati pomoć republikancima, vraćajući kući svoje vojne savjetnike i stručnjake. Sve u svemu, od gotovo dvije tisuće sovjetskih građana koji su upućeni u Španjolsku, 189 je poginulo. 59 sovjetskih sudionika rata u Španjolskoj dobilo je zvanje Heroja Sovjetskog Saveza, neki od njih posmrtno.
13. Preko šest tisuća Španjolaca, uglavnom komunista, prešlo je u Sovjetski Savez poslije poraza Druge Španjolske Republike. Na stotine njih sudjelovalo je u ratu protiv nacističke Njemačke 1941. godine, uglavnom u diverzantskim odredima, zahvaljujući njihovom bogatom iskustvu u partizanskom ratovanju. Jedan od najpoznatijih Španjolaca u Crvenoj armiji bio je Rubén Ruiz Ibárruri, sin jedne od liderica komunističkog pokreta u Španjolskoj Dolores Ibárruri. Kao zapovjednik mitraljeske čete, poginuo je u bitci za Staljingrad, a 1956. godine proglašen je Herojem Sovjetskog Saveza.
14. Frankisti su priželjkivali da se osvete Rusima zbog njihovog sudjelovanja u građanskom ratu, a napad Wehrmachta na SSSR pružio im je priliku. 250. divizija španjolskih dobrovoljaca od 18 tisuća vojnika (poznata kao "Plava divizija") upućena je na Istočni front, gdje je sudjelovala u opsadi Lenjingrada. U listopadu 1943. Francisco Franco, shvativši u kojem se pravcu mijenja tijek rata, vratio je Španjolce kući. Oni koji se nisu htjeli vratiti priključili su se SS-u i ratovali protiv Crvene armije sve do pada Berlina.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
