5 činjenica o sudjelovanju SSSR-a u Španjolskom građanskom ratu koje (vjerojatno) niste znali

Tri laka tenka T-26 napravljena u Sovjetskom Savezu putuju kroz polje tijekom bitke u Španjolskoj tijekom Španjolskog građanskog rata.

Tri laka tenka T-26 napravljena u Sovjetskom Savezu putuju kroz polje tijekom bitke u Španjolskoj tijekom Španjolskog građanskog rata.

Getty Images
Brutalni španjolski građanski sukob dao je sovjetskoj vojsci priliku da ispita svoju borbenu spremnost u slučaju "velikog rata" na kontinentu... Na španjolskom se tlu ona suočila sa starim protivnicima - pripadnicima Bijele garde koji su žudjeli za osvetom nakon strašnih događaja u građanskom sukobu u Rusiji.

1. Sovjetska vojska je odigrala odlučujuću ulogu u obrani Madrida

Sovjetske su snage bile od ključne važnosti u pružanju pomoći španjolskoj Narodnoj republikanskoj vojsci da zadrži kontrolu nad glavnim gradmm zemlje tijekom cijelog rata. Dolazeći na scenu u listopadu i studenom 1936., kada je sudbina grada bila krajnje neizvjesna, sovjetske su se snage u bitku uključile u ključnom trenutku.

Nakon što su pokrenuli veliku ofenzivu na prijestolnicu, frankisti nisu očekivali da će naići na ozbiljan otpor. Kada su njihovi tenkovi do 23. listopada stigli do južnih prilaza Madridu, grad je izgledao osuđen na propast.

Sovjetski piloti na aerodromu Soto u blizini Madrida.

Frankiste je neugodno iznenadio protuudar Narodne republikanske vojske, naoružane tenkovima T-26, netom pristiglim iz Sovjetskog Saveza. Tenkovske jedinice kapetana Paula "Greizea" Armana i brigadira Dmitrija "Pabla" Pavlova su obavile sjajan posao.

I na nebu iznad Madrida deseci sovjetskih borbenih zrakoplova I-15 borili su se s njemačkim i talijanskim pilotima. Štoviše, bombarderi Tupoljev ANT-40 su izvodili česte udare, a sovjetske diverzantske trupe su čak počele djelovati u pozadini Francovih trupa.

Nacionalistička ofenziva je bila zaustavljena, a frankisti su u Madrid ušli tek na samom kraju rata, 28. ožujka 1939., kada su dani Republike već bili odbrojani.

2. Sovjetska vojska izvršila prvo u povijesti probijanje tenkom

Prvo probijanje tenkom u povijesti izvela je sovjetska tenkovska posada. Izvršio ga je poručnik Semjon Osadčij u bitci kod Seseñe (30 km od Madrida) 29. listopada 1936. U toj borbi je posada tenka T-26 pod rukovodstvom spomenutog poručnika gurnula talijansku tanketu CV-33 i srušila je u provaliju.

Sovjetski tenk BT-5 isporučen u španjolskoj Narodnoj republikanskoj vojsci.

Sam Osadčij nije imao puno vremena za slavlje. 3. studenog je pri eksploziji granate ostao bez obje noge, a deset dana kasnije je u bolnici umro od gangrene.

Sovjetski Savez je zaslužan i za drugo probijanje tenkom u povijesti. I ono se odvilo u Španjolskoj. Sovjetski laki tenk BT-5 je u ožujku 1938. brojčano nadmašila grupa njemačkih T-1s. Šteta na instrumentima je značila da sovjetski stroj više nije mogao učinkovito djelovati po neprijatelju pa je zapovjednik Aleksej Razguljajev odlučio tenk pretvoriti u udarni ovan. BT-5 se zabio u najbliži T-1 i prevrnuo ga. To je šokiralo preostale njemačke tenkove koji su se nakon toga povukli.

3. Španjolski građanski rat = Ruski građanski rat 2. dio

Ruski građanski rat (1918.-1922.) je podijelio zemlju u nekoliko nepomirljivih tabora, no u principu je većina boraca bila na strani ili "Crvenih" (komunista) ili "Bijelih" (procaristički i antikomunistički nastrojenih). Nakon užasnog krvoprolića, pobjeda crvenoarmejaca je prisilila tisuće bjelogardejaca da zauvijek napuste domovinu. No nisu svi prihvatili takvu sudbinu.

U podjednako brutalnom Španjolskom građanskom ratu mnogi su ruski emigranti ugledali priliku za osvetu sovjetskoj Rusiji za svoje patnje. Promatrajući kako se globalne sile upliću u sukob, shvatili su da je Španjolsi građanski rat zagrijavanje za još veći budući sukob protiv boljševizma - i njihova je dužnost bila biti od pomoći.

Francisco Franco odlikuje svoje časnike.

Ruski dragovoljci koji su se pridružili nacionalistima dobili su zadivljujuću dobrodošlicu. Franco je trebao zapovjedno osoblje, a iznimno iskusni bjeloarmejci su mu došli kao naručeni.

Od 72 ruska emigranta koja su se u Španjolskom građanskom ratu borila na strani frankista, 34 su ubijena. Na paradi pobjede u Valenciji 3. svibnja 1939. ruski dragovoljci su marširali u posebnoj koloni pod zastavom Ruskog Carstva.  

4. Bivši neprijatelji su se pridružili sovjetskim postrojbama u Španjolskoj u nadi da će se vratiti u svoju domovinu

Međutim, nisu svi "bijeli" emigranti bili skloni borbi protiv Sovjetskog Saveza. Neki španjolsko krvoproliće nisu vidjeli kao priliku da se osvete komunistima, već sasvim suprotno, kao priliku da se pomire sa svojim bivšim neprijateljima.

Deseci ruskih emigranata, često sa svojim sinovima, "ulijevali" su se u Internacionalne brigade kako bi zaslužili pravo na povratak kući. Jedan takav dragovoljac je jednom sovjetskom časniku rekao da je "odgovorio na poziv svoga srca" i došao u Španjolsku "kako bi se borio za Republiku i barem djelomično iskupio za svoje grijehe koje je počinio protiv Rusije".

Ruske emigrante je odluka generala Andreja Jesimontovskog da se prikloni republikanskim snagama prilično iznenadila. On se aktivno borio protiv Crvene garde tijekom Ruskog građanskog rata, a u egzilu su ga smatrali tvrdokornim monarhistom.

U Španjolskom građanskom ratu se u Internacionalnim brigadama borilo više od 300 Rusa. Nakon rata je većina poslana na internaciju u francuskim logorima. Nipošto se nisu svi htjeli vratiti u sada boljševičku Rusiju, no sovjetski konzulat je za one koji su to htjeli izdao dozvole za izlazak iz zemlje.

5. Francova mržnja je Sovjetima omogućila pobjedu (na nogometnom igralištu)

Sudjelovanje Sovjetskog Saveza u Španjolskom građanskom ratu imalo je negativne posljedice za odnose između Moskve i Madrida u nadolazećim godinama. Francisco Franco je do kraja svog života iz dubine duše mrzio sve sovjetsko, uključujući sport.

Na Europskom prvenstvu u nogometu 1960. sovjetska se momčad trebala suočiti sa Španjolskom u četvrtfinalu. Pobjednik te faze natjecanja bi zaradio pravo na put u Francusku u polufinale.

Sovjetska nogometna reprezentacija nakon svoje prve pobjede u povijesti na Europskom nogometnom prvenstvu 1960.

U to je vrijeme Španjolska bila nogometna supersila. Real i Barcelona su bili bez premca diljem kontinenta, a Alfredo Di Stéfano (koji je igrao za Španjolsku iako je bio Argentinac) i Luis Suárez Miramontes su se smatrali najboljim nogometašima u Europi.

Sovjetska momčad, koja je također bila na cijeni, jedva je čekala okršaj sa Španjolcima u manje nasilnoj areni, no Franco to nije dopustio - odbio je dopustiti španjolskoj reprezentaciji da otputuje u Moskvu na prvu utakmicu četvrtfinala.

Bojkot Španjolske je značio automatski prolaz Sovjetskog Saveza. U polufinalu je sovjetska momčad bez problema pobijedila Čehoslovačku, a zatim u finalu i Jugoslaviju. Tako su sovjetski nogometaši postali prvaci Europe - uvelike zahvaljujući Francu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće