Zašto je sovjetski specnaz nosio tenisice Adidas?

Avito

Zapadni se način života u Sovjetskom Savezu službeno prezirao i tretirao kao "amoralan". To je važilo i za sve zapadne proizvode. Pa ipak, sovjetska je vlast prilično intenzivno surađivala sa Zapadom. Takve se veze nisu reklamirale u javnosti, ali su bile odražene u internim izvještajima i stranim medijima.

Radnik u proizvodnji popularne sportske obuće u poduzeću kompanije Adidas, koja je surađivala sa Sovjetskim Savezom.

T. Kuljbicka/TASS

Jedan od takvih tajnih saveza bio je sklopljen s tvrtkom Adidas.

Tajni ugovori

Nakon Drugog svjetskog rata Olimpijske su igre bile jedna od glavnih platformi za reklamu sportske opreme. Ta reklama nije bila upadljiva i službena, ali se podrazumijevala. Svaka je kompanija priželjkivala da najbolji sportaši nose upravo njezine proizvode. SSSR je u tom smislu bio privlačan jer su sovjetski sportaši spadali među najjače, a zatvorenost zemlje također je privlačila posebnu pažnju.

Viktor Sanjejev, trostruki olimpijski prvak u skoku motkom, na treningu.

Givi Kikvadze, Feliks Krimski/TASS

Smatra se da je savez između SSSR-a i tvrtke Adidas sklopljen 1980. godine, kada je Moskva bila domaćin olimpijade, ali je sve počelo znatno ranije.

U bilješci Komiteta za fizičku kulturu i sport pri Vijeću ministara SSSR-a u Centralnom komitetu partije 1979. godine, koja je nosila naslov "Po pitanju suradnje s tvrtkom ’Adidas’ (Zapadna Njemačka)", ističe se da s njemačkom tvrtkom "Sportski komitet SSSR-a ostvaruje stalnu suradnju tijekom 20 godina".

Sergej Bubka, zasluženi majstor sporta SSSR-a, svjetski rekorder, svjetski i europski prvak u skokovima motkom, na prvenstvu SSSR-a u lakoj atletici 1984.

Jurij Somov/Sputnik

Sovjetski su sportaši nosili opremu i drugih zapadnih brendova. Na primjer, 1965. godine je list The New York Times, pozivajući se na agenciju AP, priopćio da je naručeno 46 pari obuće za košarkaše i da je tu narudžbu iz SSSR-a dobila američka kompanija Converse Rubber Company. 

Ženska rukometna ekipa kijevskog "Spartaka", koja je 11 puta bila prvak SSSR-a.

V. Sedačov/Sputnik

Objašnjenje tih dvostrukih standarda sovjetske vlasti prilično je banalno: kod nas se ne pravi dobra i kvalitetna obuća, jer nema ni tehnologija ni materijala. A trebalo je nekako prevladati taj problem. U slučaju s Adidasom rješenje je pronađeno.

Kako kamuflirati tri pruge?

Međunarodno natjecanje u lakoj atletici "Memorijal braće Znamenski".

Jurij Somov/Sputnik

U drugoj polovici 1970-ih sovjetsko je rukovodstvo počelo uobličavati službene odnose s kompanijom Adidas. Kompanija je postala dobavljač predstojeće Olimpijade i većinom se isporučivala suvremena sportska obuća. Međutim, 1979. godine su sovjetske trupe ušle u Afganistan, što je bio povod za međunarodni bojkot i veliko zahlađenje u odnosima sa Zapadom. Zbog toga u Olimpijadi nije sudjelovalo 65 zemalja, među njima i Zapadna Njemačka, a "službeni dobavljač" našao se u nezgodnoj situaciji, jer je on dobro platio taj status. Igra je morala biti nastavljena u složenim okolnostima. Pored toga, iz pojedinih dokumenata može se zaključiti da je Horst Dassler, predsjednik upravnog odbora Adidasa, zapravo obavljao ulogu vanjskopolitičkog konzultanta sovjetske strane u razdoblju tenzija oko olimpijade i informirao sovjetske dužnosnike o raspoloženju u drugim zemljama.

Sovjeti su sa svoje strane bili vrlo zahtjevni prema kapitalističkom biznisu. Prije svega, morali su biti uklonjeni svi logotipi i naziv Adidas, kako zapadni proizvođač ne bi figurirao ni na fotografijama, ni na videosnimkama sovjetskih sportaša. Drugo, sva proizvodnja te serije morala je biti prensena u SSSR, s tim da oprema ostane tu i po završetku posla. 

Kadar iz filma "9. satnija" ("9. rota").

Fjodor Bondarčuk/PK Slovo, Art Pictures Group, Kanal STS, 2005.

U tu je svrhu SSSR od Adidasa kupio licencu za proizvodnju tenisica. To je bila uobičajena praksa njemačke kompanije. U tom je trenutku SSSR bio dvadeseta zemlja koja je pravila obuću po licenci Adidas. Pored same licence, Sovjeti su od Nijemaca kupovali i opremu, kemijske sirovine i druge potrebne materijale. Ekspertiza je pokazala da Sovjetski Savez posjeduje samo tri vrste umjetnih materijala koji su upotrebljivi za proizvodnju takve obuće.

U SSSR-u se pravio model na temelju kultne siluete Gazelle, u nekoliko boja. Ta obuća praktički nije ni stizala do prodavaonica. Sve je bilo za izvoz, i samo jedan dio za sovjetsku "zbornuju". Reprezentacija je dobivala samo plave tenisice (zbog čega se mislilo da drugih boja i nema). Ostavljene su tri prepoznatljive pruge sa strane, ali je potpuno promijenjen logotip i umjesto natpisa Adidas stavljen je natpis "Moskva". I u zemlji su se te tenisice zvale "Moskva".

Upravo su tada sovjetski građani u velikom broju poželjeli nositi tenisce: "Prije toga [prije olimpijade] nije bilo posebnog kulta (tenisica). One su se nosile više kao sportska obuća, ali nije bilo uobičajeno da se tenisice, na primjer, nose na posao", kaže jedna suvremenica tog razdoblja. "Prije olimpijade su tiskani mnogi prilozi o sportašima s fotografijama, naročito stranim, objavljeni su mnogi kratkometražni filmovi... Svi su obratili pažnju na to i došli do zaključka da su tenisice i traperice odlična varijanta za svaki dan, pa je počela potražnja. Tada je odjednom zavladala strašna nestašica tenisica, čak i domaćih."

Računalna igra

Valve; Hidden Path Entertainment, 2012.

Učinjen je i pokušaj da Sovjetski Savez pravi vlastite traperice, ali se on izjalovio. Te traperice uopće nisu nalikovale na ono što je bilo popularno u Americi. Adidas je shvaćao da se isto to može dogoditi i s tenisicama, pa je uveo strogu selekciju zaposlenih.

Miša Ulihanjan, direktor Egvardske tvornice sportske obuće, od 1985. godine proizvodio je licencirane proizvode Adidas. On kaže: "Nijemci su došli ovamo i primili na posao mlade djevojke do 23 godine, starije nisu primali. Nisu dozvolili da se primaju starije. I [bio je uvjet] da one prije toga nisu bile zaposlene i nemaju nikakvu struku. Jer u tom se uzrastu čovjek još nije izvještio da pravi škart. Cilj je bio da one nauče šivati samo ’Adidas’, da nemaju iskustva u proizvodnji obuće loše kvalitete."

"Moćna" obuća za specnaz

Reuters

Obuća sašivena u SSSR-u po kvaliteti nije nimalo zaostajala za onom koja se pravila u Njemačkoj. I to je djelomično bio razlog zašto su tenisice "Moskva", tj. svojevrsni rebranding "Adidasa", dospjele i u Afganistan (zbog kojega je i bila bojkotirana olimpijada).

Radi se o tome da standardni komplet sovjetske opreme nije bio pogodan za stjenoviti Afganistan, a najveći je problem bila obuća. Sovjetske su čizme pravile mnogo buke prilikom hodanja i nisu bile pogodne za pentranje po planini.

Tada je pripadnicima elitnih jedinica poput padobranaca i specnaza dozvoljeno da improviziraju, tj. da sami izaberu laku univerzalnu obuću koja im odgovara na terenu. Izbor je pao na tenisice "Moskva", što je u izvjesnom smislu problematično: "Kada je to moguće, zapovjednici daju svojim vojnicima tenisačke tenisice", navodi se u izvještaju Uprave vojnih istraživanja SAD-a za 1995. godinu.

Reuters

I sovjetski zapovjednici su to shvaćali, i zato su bili protiv toga da mediji objavljuju fotografije vojnika u tenisicama. Pa ipak, te fotografije su se tu i tamo (premda rijetko) pojavile u tisku. Tako su tenisice "Moskva" postale kultne. One su bile toliko "kul" da je dotični model ovjekovečen gotovo svuda gdje se pojavljuju sovjetski vojnici i Afganistan (a zatim i Čečenija, gdje su vojnici također nosili tenisice): u filmovima, u rekonstrukcijama bitaka, u figuricama za djecu i videoigrama.

Proizvodnja "Moskve" obustavljena je tek 2011. godine, kada je vosjka dobila bolju obuću, napravljenu specijalno za vojsku u sklopu reformi.