Njemački list Die Welt objavio je kako je Walter Godel pisao svojima da je put na Istočni front "nešto najbolje što je doživio". On je bio sin običnog njemačkog seljaka i nikada ranije nije vidio ništa dalje od svog rodnog sela u Švapskoj.
Ratovao je u 18. armiji grupe "Sjever". Njemačke trupe su stegle obruč oko Lenjingrada. Opsada je trajala tri godine i koštala je života gotovo milijun žitelja grada. A Godel je u svojim pismima pisao da sve to "nije loše".
U rujnu 1941. godine on je poslao kući pismo u kojem piše: "Ja sam sve vrijeme vrlo dobro. Jučer sam imao prvo vatreno krštenje." U početku su njegovo oduševljenje dijelili mnogi njemački vojnici, da bi poslije izvjesnog vremena osjetili i drugu stranu medalje, piše u spomenutom članku.
"Ne možeš ni zamisliti koliko su ti Rusi zadrti. Stotine njih se valjaju na ledu i opet nas svakodnevno napadaju" – tako Nijemac opisuje borbe u zimu 1941.-1942. i ujedno dodaje kako nikome neće dozvoliti da izađe iz opkoljenog grada.
Kasnije je Crvena armija probila obruč južno od Lenjingrada pa se kod Holma nekoliko tisuća Nijeemaca našlo u klopci. Godelov im je bataljun krenuo pomoći te je pretrpio velike gubitke.
Mnogi su njemački vojnici u bitci za Holm pomrli od gladi, hladnoće i bolesti. Godel je dobio ozebline. Krajem veljače evakuirale su ga tenkovske trupe. U njegovom su bataljunu poginula ili su ranjena 383 vojnika, a teške borbe su trajale do svibnja.
Od nekadašnjeg Godelovog oduševljenja i "izvanrednog" raspoloženja nije ostalo ni traga. Sestri Mariji je za njenog sinčića napisao: "Ako se nekada samo pomisli igrati rata, išibat ću ga. Bolje je da ga naučim plesati."
U studenom 1943. godine Godel je priopćio da je njegov odred u kritičnoj situaciji.
"U svakom slučaju, ja sam zasad zdrav i bez obzira na sve se nadam da ćemo se još vidjeti!", piše on.
Walter Godel je u borbama kod Nevela teško ranjen 27. veljače 1944. godine, mjesec dana nakon što je obruč oko Lenjingrada konačno razbijen. Iste večeri je podlegao ranama.