Bila je jedna od omiljenih pjevačica romansi i ruskih narodnih pjesama ruskog cara Nikolaja II. Publika ju je uvijek dočekivala burnim aplauzima i ispraćala dugim ovacijama.
Poslije revolucije 1917. Plevicka se našla u emigraciji. Godine 1930. ju je zajedno s mužem, generalom Nikolajem Skoblinom, vrbovala sovjetska obavještajna služba. Tijekom sedam je godina bračni par pomagao sovjetskim specijalnim službama u borbi protiv antiboljševičke emigrantske organizacije Ruski općevojni savez (ROVS). Između ostalog, zahvaljujući njima neutralizirano je 17 agenata koji su poslani u Sovjetski Savez sa zadatkom da vrše terorističke napade.
1937. godine Plevicka je sudjelovala u operaciji hvatanja jednog od glavnih članova ROVS-a generala Jevgenija Millera u Parizu i njegovog prebacivanja u SSSR. Zbog toga ju je kasnije uhitila francuska policija i osudila na 20 godina robije. Nadežda Vasiljevna je preminula u zatvoru dvije godine kasnije 1. listopada 1940. godine.
Olga Revzina, poznatija po pseudonimu Jelena Ferrari, uspješno je uspijevala paralelno obavljati zadatke za sovjetsku obavještajnu službu i baviti se književnošću. Njeni su stihovi objavljivani u SSSR-u i Italiji, a prozne joj je eseje pohvalio čuveni Maksim Gorki.
20-ih godina Ferrari je stvarala obavještajne mreže u Njemačkoj i vrbovala vojne inženjere u Italiji, ali njena najznačajnija operacija bila je sudjelovanje u atentatu na baruna Petra Wrangela. Poslije razbijanja Bijelog pokreta tijekom Građanskog rata jedan od njegovih najvažnijih vođa i neprijatelj boljševika našao se u Turskoj s ostacima svoje Ruske armije. 15. listopada 1921. godine talijanski parobrod "Adria", koji je krenuo iz sovjetske Rusije, razbio je Wrangelovu jahtu "Lucullus", koja je bila usidrena u istanbulskoj luci. Ispostavilo se da se vojskovođa u to vrijeme nalazio na obali, ali potonule su njegove osobne stvari, dokumentacija i blagajna vojske.
Kada se vratila u SSSR, Jelena je stradala u "velikom teroru". Optužena je za kontrarevolucionarnu djelatnost i špijunažu i strijeljana 16. srpnja 1938.
1957. godine je posmrtno rehabilitirana.
Ona je bila prava "lovkinja na glave". U sovjetskoj obavještajnoj službi nije bilo mnogo majstora vrbovanja takvih sposobnosti kao što je bila Jelizaveta Zarubina.
"Zanosna i druželjubiva, ona je lako uspostavljala prijateljske odnose u najširim krugovima. Ova elegantna žena s crtama klasične ljepote i profinjenog karaktera kao magnet je privlačila ljude. Liza je bila jedna od najkvalificiranijih agentica za vrbovanje", zapisao je o njoj obavještajac Pavel Sudoplatov.
Tijekom godina rada u različitim europskim zemljama i SAD-u Jelizaveta Juljevna je zajedno sa svojim mužem, obavještajcem Vasilijem Zarubinom, vrbovala na stotine agenata. Njih dvoje su, između ostalog, radili sa suradnikom Gestapa Willijem Lehmannom, jednim od najvažnijih sovjetskih špijuna u Trećem Reichu. Mreža agenata koju su Zarubini stvorili u Njemačkoj nastavila je djelomično funkcionirati i nakon uništenja nacizma.
Jelizaveta Zarubina je prva među sovjetskim špijunima došla do informacije o početku rada Amerikanaca na atomskoj bombi. Nakon što se sprijateljila sa ženom rukovoditelja projekta "Manhattan" Roberta Oppenheimera Katherine, doprinijela je tome da se u tajni program uključe fizičari i matematičari ljevičarskih uvjerenja. Oni su zatim vrijedne informacije prosljeđivali Moskvi.
Zahvaljujući sovjetskoj agentici "Holi" Staljin je o britanskom nuklearnom programu znao više od nekih članova kabineta ministara Britanije. Gotovo 35 godina Melita Norwood je za SSSR kopirala tajne dokumente o atomskoj bombi na kojoj su radili Britanci.
Pristup ovakvim informacijama uvjerena komunistkinja Melita Norwood dobila je zaposlivši se kao tajnica u Britanskom savezu za istraživanje neželjeznih metal (BNFMRA), koji je bio uključen u nuklearni program. Kontraobavještajna služba Mi5 nekoliko je puta sumnjala u Melitu, ali nije bilo dokaza za njenu špijunsku aktivnost.
Agentica "Hola" razotkrivena je tek 1992. godine, kada je Norwood već bila u mirovini i imala 80 godina. Vlada je odlučila ne uhititi je i "crvenu baku" (kako ju je prozvao tisak) ostaviti na miru. "Nisam to radila zbog novca, nego kako bih zaštitila novi sustav koji je s velikom mukom postigao da obični ljudi imaju hranu i mogućnost da žive dostojanstveno, da steknu obrazovanje i zdravstvenu zaštitu", izjavila je tada Melita novinarima.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
