Irački pilot koji je u Zaljevskom ratu oborio američki F-18

Ratnom zrakoplovstvu SAD-a trebalo je 18 godina da prizna da je jednog od američkih pilota oborio irački pilot u sovjetskom lovcu.

Oni koji se sjećaju Prvog zaljevskog rata, u kojem je međunarodna koalicija predvođena Sjedinjenim Državama oslobodila Kuvajt od vojne okupacije Sadama Husseina, imat će u mislima sliku zapaljenih naftnih bušotina i kormorana koji se utapaju u nafti. Također će vam na pamet možda pasti slika (nekolicine) oborenih zapadnih pilota koju je irački režim koristio kao propagandu ili raketa Al Hussein i Al Hijarah (iračka verzija sovjetskog "Scuda"), lansiranih protiv Izraela (neke s bojevim glavama u kojima je bio samo beton).

Iračani su, nakon što su ih saveznici uništili, na kraju poslali većinu svojih zrakoplova u Iran u nadi da će jednog dana moći povratiti svoje zrakoplovstvo. Međutim, jedna je od najzanimljivijih epizoda rata, ona koja bi pokazala da irački piloti nisu bili samo mete za gađanje, ostala skrivena dva desetljeća.

Obećavajuća karijera

Pilot Scott Speicher, rođen u Kansas Cityju u državi Missouri, ranih je devedesetih stigao do čina kapetana korvete. Speicher je bio smješten u pomorskoj zračnoj bazi Cecil Field, blizu Jacksonvillea (Florida). Dodijeljen je 81. udarnoj lovačkoj eskadrili (VFA-81), tzv. "Sunlinerima", te je sa zrakoplovnom skupinom CVW-17 razmješten na nosač zrakoplova USS Saratoga.

Prve noći operacije Pustinjska oluja Speicher je pilotirao lovcem F/A-18 Hornet. Nestao je zapadno od Bagdada rano ujutro 17. siječnja 1991. Njegov se avion srušio u zabačenoj i nenaseljenoj pustoši poznatoj kao Tulul ad Dulaym. Bio je prva žrtva američkih snaga u ratu. Kako objašnjava The Washington Times, smatralo se da je Speicher katapultiran iz aviona i zarobljen od strane iračkih snaga. Naknadno su se pojavili mogući tragovi da je mogao preživjeti - urezani inicijali "MSS" pronađeni su, na primjer, na zidu zatvora u Bagdadu, a bilo je izvještaja o viđenju pilota.

Pentagon je nekoliko puta promijenio službeni status pilota. Javno je proglašen poginulim u akciji nekoliko sati nakon pada aviona. Deset godina kasnije, mornarica je promijenila njegov status u "nestao u akciji", zbog nedostatka dokaza da je umro. U listopadu 2002. mornarica je promijenila njegov status u "nestao/zarobljen", iako nikada nije objavljeno koje dokaze za to da je pilot u zarobljeništvu ima.

Pentagon je 2009. godine napokon objavio da je identificirao ostatke pilota, kapetana mornarice Sjedinjenih Država Michaela "Scotta" Speichera, čime je riješena 18 godina stara misterija. Očito su ga pokopali beduini u blizini mjesta gdje je srušen njegov avion, na zabačenom području provincije Anbar.

Tko je ili što oborilo Speichera?

2001. godine CIA je objavila sažetak izvještaja koji je gubitak Speichera pripisao projektilu "zrak-zrak" koji je ispalio irački zrakoplov.

Odgovor na zagonetku Speicherove smrti ležao je u moći ​​sovjetskog presretača MiG-25 (kodifikacija NATO-a: "Foxbat"), dostupnoj Iračanima. Dakle, Irak je u Zaljevskom ratu bio taj koji je prvi oborio suparnički zrakoplov. Upravo je MiG-25PDS, kojim je upravljao poručnik Zuhair Dawoud iz 84. borbene eskadrile, oborio američki F/A-18C Hornet kojim je upravljao Michael "Scott" Speicher.

Leteći visoko, američku formaciju lovaca-bombardera nije bilo teško otkriti iračkim radarima koje nisu zaslijepili saveznički napadi. Jedan od četiri MiG-25PD-a 96. eskadrile, koji je bio u pripravnosti u zračnoj bazi Qadessiya, krenuo je u presretanje neprijateljskih aviona.

S poručnikom Zuhairom Dawoudom za komandama, veliki je lovac skrenuo na jug, ubrzavajući do brzine od 1,4 Ma. Irački Foxbat gotovo se izravno zaletio u zrakoplove VFA-83.

Slijedom preporuka iračke zemaljske kontrole, Dawoud je aktivirao svoj radar, označio cilj udaljen 25 kilometara i ispalio jednu raketu R-40RD. Držao je metu fiksiranom dok nije posvjedočio golemoj eksploziji ispred sebe, a zatim je vidio neprijateljski avion kako se u spirali spušta prema dolje, zahvaćen plamenom.

Dawoud se, slijedeći upute, vratio na Qadessiyju, gdje je pronašao zračnu bazu u kaosu. Tri bombardera Tornado Kraljevskog zrakoplovstva na pistu su izbacila stotine mina. Kao rezultat toga, Dawoud je bio prisiljen sletjeti na sekundarnu pistu prije nego što se vratio na sigurno.

Odgođeno priznanje iračke pobjede

Prema specijaliziranoj stranici War is Boring, Dawoud nije odmah primio nagradu za svoj podvig i morao je pričekati nekoliko godina da bude prepoznat. Napisao je dugo pismo samom Sadamu Husseinu, objašnjavajući sve detalje misije i ono što je pročitao u američkim publikacijama. To je potaklo Bagdad da izda službenu potvrdu i nagradi pilota za njegov podvig.

Poput stotina drugih bivših iračkih zrakoplovnih časnika i pilota, Dawoud je bio prisiljen napustiti Irak i trenutno živi u emigraciji u inozemstvu.