Dva udarca sabljom po glavi: Kako je Nikolaj II. preživio napad japanskog fanatika

Atentat na velikog kneza Nikolaja u Japanu, Le Petit Journal, Paris, 1891.

Global Look Press
Zašto je japanski policajac napao Nikolaja i je li to stvarno bio jedan od razloga za izbijanje Rusko-japanskog rata 1904.-1905.?

Od tijela posljednjeg ruskog cara i njegove obitelji gotovo da nema ostataka. Nakon brutalnog ubojstva ona su spaljena. U blizini Jekaterinburga su 1991. godine pronađeni ostaci za koje se pretpostavljalo da pripadaju caru i njegovoj obitelji. Ostaci su ponovo sahranjeni 1998. godine u Sankt-Peterburgu. Pritom je bilo potrebno provesti genetsku analizu koja bi potvrdila njihovo porijeklo. Ali, gdje pronaći uzorke DNK-a posljednje ruske carske obitelji? Gdje drugdje nego na predmetu koji nosi tragove carske krvi: u Ermitažu u Sankt-Peterburgu nalazila se košulja s krvlju Nikolaja II. Nju je imao na sebi kada ga je japanski policajac pokušao ubiti dok je još bio prijestolonasljednik.

Veliki knez Nikolaj Aleksandrovič u Nagasakiju

Putovanje na Istok

Bio je običaj da ruski aristokrati u mladosti putuju po inozemstvu. 1890.-1891. veliki knez Nikolaj Aleksandrovič, budući car Nikolaj II., krenuo je na putovanje na Istok. Njegov otac je, naime, smatrao da prijestolonasljednik treba posjetiti ne Europu (kako je bilo uobičajeno), nego zemlje na Istoku, a svoje putovanje završiti u Japanu. Osim svite, Nikolaja je pratio njegov daljnji rođak, princ Georg od Grčke i Danske.

Nikolaj je posjetio Egipat, Indiju, Singapur, Kinu, a zatim Japan, gdje je njegov posjet očekivan s velikim uzbuđenjem. Bio je to prvi posjet prijestolonasljednika neke strane zemlje Japanu. Renomirani japanski list Yomiuri Shimbun objavio je da je Nikolajev posjet događaj od "suštinske važnosti" za Japan. Međutim, stav Japana prema Rusiji je bio problematičan: u studenom 1890. godine, šest mjeseci prije Nikolajevog dolaska, rusko veleposlanstvo u Japanu je bilo napadnuto. Nikolaj je prilikom dolaska dočekan na najvišem mogućem nivou: sve vrijeme se nalazio u društvu princa Arisugawe Takehita, člana japanske carske obitelji. To Nikolaja ipak nije zaštitilo od opasnog incidenta.

Princ Arisugawa Takehito

Incident u Otsuu

U ponedjeljak, 28. travnja 1891. godine, u jutarnjim satima knez Nikolaj, princ Georg i princ Arisugawa Takehito posjetili su stari grad Otsu. Ulice drevnog grada bile su vrlo uske, pa su se, umjesto u kočijama s konjima, gosti kretali u rikšama. Dok je povorka od oko 50 rikši u kojima su se nalazili Nikolaj, njegovi prijatelji, svita i japanski dužnosnici prolazila kroz Otsu na putu za Kyoto, jedan od japanskih policajaca po imenu Tsuda Sanzō, koji je osiguravao povorku, iznenada je sabljom napao Nikolaja. Nikolaj je primio dva udarca sabljom po glavi prije nego što je iskočio iz rikše. Princ Georg je udario Tsudu svojim štapom od bambusa (prema drugoj verziji, njime je spriječio drugi udarac), no nije ga uspio zaustaviti, nakon čega su to učinila dvojica vozača rikši.

Ulica u Otsuu gdje je izvršen napad na Nikolaja.

Posljedice

Odmah poslije incidenta Nikolaju su na licu mjesta previjene rane. Veliki knez je zadobio ranu dugu 9 centimetara na stražnjem dijelu glave koja je dosezala do kosti i sličnu ranu dugu 10 centimetara na čelu. Također je povrijedio dlan i uho. Prilikom previjanja je uklonjen tanak fragment čeone kosti dug 2,5 centimetra. Veliki knez je, međutim, tvrdio da se osjeća dobro. "Nije to ništa", rekao je za povredu. "Samo se nadam da Japanci neće pomisliti da ću promijeniti svoj odnos prema njima i da ću biti manje zahvalan na njihovom gostoprimstvu", rekao je Nikolaj princu Arisugawi Takehitu. Nikolaj je bez odlaganja prebačen u luku Kobe, gdje su mu ruski liječnici s ruske krstarice "Pamjat Azova" zašili ranu.

Rana je kasnije bila uzrok mučnih glavobolja koje su Nikolaja pratile do kraja života.

Pokloni velikom knezu Nikolaju na krstarici Pamjat Azova, 13. svibnja 1891.

Japan nakon incidenta

Japanci su bili zatečeni i ogorčeni zbog onoga što je Tsuda učinio. Iz straha da bi incident mogao poremetiti odnose između dviju zemalja, car Meiji je osobno odmah otišao u Kyoto dočekati velikog kneza Nikolaja. U znak poštovanja prema ranjenom ruskom prijestolonasljedniku narednog su dana bili zatvoreni burza, neke škole, kazalište i javne kuće.

Car Meiji je izrazio nadu da se Nikolaj neće uvrijediti i da će nastaviti posjet Japanu. U međuvremenu je Aleksandar III. u Sankt-Peterburgu odlučio odmah prekinuti putovanje. Nakon što se Nikolaj ukrcao na "Pamjat Azova", gdje mu je pružena medicinska njega, on više nije napuštao brod. Nikolaj je svoj 23. rođendan 6. svibnja dočekao na brodu, a sljedećeg je dana otplovio za Rusiju. No prije odlaska je pozvao dvojicu vozača rikši koji su zaustavili Tsuda i bogato ih darivao.

Vozači rikša koji su Nikolaju spasili život, (lijevo) Kitagaichi Ichitaro i Mukaihata Jizaburo.

Japansko društvo je žalilo zbog incidenta. Oko 24 tisuće brzojava sućuti poslano je na rusku krstaricu gdje se nalazio Nikolaj. Ovaj događaj je čak izazvao i samoubojstvo mlade krojačice Yuko Hatakeyame, koja je kao čin javnog kajanja sebi prerezala grlo ispred Upravne zgrade u Kyotu i nakon toga preminula u bolnici. Prihvaćajući odgovornost za propuste načinjene u osiguranju, ministar unutarnjih poslova Saigō Tsugumichi i ministar vanjskih poslova Aoki Shūzō podnijeli su ostavke.

Tko je bio Tsuda i kakvi su bili njegovi motivi?

Razlozi koji su naveli Tsudu da napadne ruskog prijestolonasljednika do danas ostaju nejasni. Vjeruje se da je sebe doživljavao kao samuraja i da je bio zagriženi patriot koji je pamtio kako su u Japanu prije vladavine Meijija stranci bili prezreni i omraženi. Tsuda je bio bijesan zbog svih počasti i poštovanja koje su Japanci ukazivali gostima. Također je vjerojatno zamjerao Nikolaju što nije skinuo cipele prilikom posjeta budističkom hramu. Osim toga, sumnjao je da su Nikolaj i Georg od Grčke strani špijuni koji pripremaju invaziju na Japan. Sve to mu je pomračilo um i navelo da napadne Nikolaja.

Tsuda Sanzō

Japanski sud osudio je čudu na doživotnu robiju u radnom logoru i ruska vlast je izrazila zadovoljstvo zbog ove odluke. Ali, u rujnu iste godine Cuda je umro u zatočeništvu. Postoje navodi da je odbijao hranu i tako sebe umorio glađu.

Mada je Nikolaj kasnije u svom dnevniku zapisao da nije ljut na Japance zbog "užasne stvari koju je učinio zilot", njegovi ministri su isticali da je prema Japancima uvijek bio prilično rezerviran. Incident u ocuu često se spominje u vezi s Rusko-japanskim ratom 1904-1905. Neki povjesničari smatraju da je Nikolaju bilo lakše ući u ovaj rat s obzirom na odnos koji je poslije incidenta imao prema Japancima.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće