Pet neuspješnih atentata na ruskog cara

Getty Images
Teroristi su 1. ožujka 1881. godine ubili ruskog cara Aleksandra II. Prethodno su ga pokušali ubiti pet puta, ali bez uspjeha. Dizali su mu u zrak dvorac i vlak, pucali direktno u njega, naganjali ga na ulici...

Prvi pokušaj: Spas u zadnji čas

Atentat Karakozova na cara Aleksandra II. Razglednica, 1948., Dmitrij Nikolajevič Kardovski.

Car Aleksandar II. šetao je 4. travnja 1866. u Ljetnom vrtu u Sankt-Peterburgu. Kada je izlazio iz parka kroz sjeverna vrata, grupa prolaznika spontano se okupila na pristojnoj udaljensoti da vidi kako car ulazi u svoje kočije. Iz te je gomile pucao 26-godišnji Dmitrij Karakozov. Srećom, tada je cara slučajno spasio Osip Komisarov, 28-godišnji seljak koji je radio kao šegrt kod klobučara.

"Vidio sam ga kako se probija kroz gomilu", ispričao je kasnije Komisarov. "Nisam skidao pogled s njega, ali kad se pojavio car, više nisam obraćao pažnju na tog čovjeka. Odjednom sam spazio da je on izvukao pištolj i da nišani." Car se zaustavio pored kočija da obuče kaput i u tom je trenutku Komisarov udario Karakozova po ruci, tako da je metak odletio u zrak. To je kasnije posvjedočio ruski general Eduard Totleben, koji je bio u toj gomili.

"Ja sam osjećao tugu i bol zato što moj narod umire, pa sam odlučio uništiti zloga cara i sam umrijeti za svoj dragi narod" – pisalo je u proklamaciji pronađenoj u džepu Dmitrija Karakozova. Kada ga je narod uhvatio, car ga je upitao: "Zašto si me pokušao ubiti?" "Vi ste obmanuli svoj narod. Obećali ste mu zemlju, ali je niste dali", odgovorio je Karakozov, misleći na ukidanje kmetstva iz 1961. godine, kada su seljaci oslobođeni, ali su vlastitu zemlju morali otkupiti od države. Ispostavilo se da je Karakozov član terorističke organizacije koja je planirala podići revoluciju ubojstvom ruskog cara.

Karakozov je osuđen na smrt i pogubljen u rujnu 1966. godine, a carev spasitelj Osip Komisarov nagrađen je plemićkom titulom. Uvečer toga dana kada je spasio cara, Komisarov je s počastima primljen u Zimskom dvorcu. Car Aleksandar II. ga je pozdravio i zagrlio.

Drugi pokušaj: Eksplozija pištolja 

Ruski car Aleksandar II. preživio je pokušaj atentata 1867. u Parizu kada se u kočijama vraćao s vojne smotre zajedno s francuskim carem Napoleonom III.

U svibnju 1867. godine Aleksandar II. sa sinovima Vladimirom i Aleksandrom (budućim Aleksandrom III.) bio je u Parizu na Svjetskoj izložbi 1867. Jednom prilikom, kada su ruski car, njegovi sinovi i Napoleon III. u kočijama krenuli s hipodroma Longchamp, kočijama je pritrčao 21-godišnji Poljak Antoni Berezowski i pucao u cara iz blizine.

Međutim, pištolj Berezowskog je eksplodirao, povrijedivši mu ruku i promijenivši putanju metka. Metak je pogodio jednog konja. Gomila prisutnih ljudi odmah je uhvatila Berezowskog. On je na saslušanju sve priznao i izjavio da je ubojstvo cara planirao u ime oslobođenja svoje domovine Poljske. Tada je Poljska bila dio Ruskog Carstva, a samo četiri godine prije toga (1963.) beskompromisno je ugušen ustanak Poljaka protiv ruske vladavine. Obitelj Berezowskog je protjerana, a on se odlučio osvetiti. Nakon 40 godina provedenih na robiji, oslobođen je 1906.

Treći pokušaj: Pucnjevi u pokretu

Napad revolucionara Aleksandra Solovjova na cara Aleksandra II. Romanova, 14. travnja 1879, Sankt-Peterburg, Rusija. Gravura iz časopisa

2. travnja 1879. godine car Aleksandar II. po običaju je šetao oko Zimskog dvorca bez ikakvog osiguranja. On je taj običaj naslijedio od oca Nikolaja I., koji je gotovo uvijek šetao kroz prijestolnicu potpuno sam, pa je i njegov sin izlazio u takve šetnje, čak i nakon dva pokušaja da se na njega izvrši atentat.

Tada je na keju rijeke Mojke u cara pucao 32-godišnji plemić i bivši državni činovnik Aleksandar Solovjov. Bio je udaljen od cara samo 12 koraka. Solovjov je bio član revolucionarne organizacije "Zemlja i sloboda" (od koje je kasnije nastao prvi teroristički kružok "Narodna volja"). Prvi je pucanj bio neprecizan, metak nije pogodio cara, pa se ovaj dao u bijeg (vjerojatno je to bio prvi takav slučaj u ruskoj povijesti!).

Solovjov je pojurio niz ulicu za Aleksandrom II. i još dva puta opalio iz još veće blizine. Nakon trećeg pucnja žandar je stigao Solovjova i udario ga sabljom tako snažno da se oštrica iskrivila! Ali Solovjov je uspio opaliti još jednom i izmaknuti mu. Peti put je opalio u pravcu gomile ljudi koja ga je lovila i na kraju uhvatila.

Aleksandar Solovjov je na saslušanju izjavio da je djelovao samostalno, ali "u duhu programa svoje stranke". Obješen je tri dana kasnije u Sankt-Peterburgu. Pogubljenje je promatralo 70 000 ljudi.

Četvrti pokušaj: Dignut u zrak pogrešan vlak

Neuspjeli pokušaj atentata na cara Aleksandra II. Scena nakon eksplozije carskog vlaka na pruzi kod Moskve, 1. prosinca 1879.

Članovi organizacije "Narodna volja" znali su da će u studenom 1879. godine car s obitelji i svitom nakon odmora na Krimu krenuti nazad u Peterburg preko Moskve. Carski vlak obično je išao 30 minuta iza prvog vlaka, u kojem je bila prtljaga carske obitelji i svite, tj. dvorskih dama, slugu, itd.

Teroristi su podmetnuli tri bombe na pruzi kojom je trebala proći carska kompozicija: prvu kod Odesse, drugu kod Aleksandrovska u Zaporoškoj oblasti (Ukrajina) i treću kod Moskve. Vlak je, međutim, izmijenio putanju i nije prošao kroz Odessu, a druga je bomba kod Aleksandrovska otkazala.

Dalje se usput kompozicija s prtljagom zadržala kod Harkova iz tehničkih razloga, a carski je vlak otišao naprijed. Teroristi nisu to znali i zato su, naravno, propustili prvi vlak i vrebali sljedeći. Bomba je eksplodirala 19. studenog upravo u trenutku kada su to htjeli teroristi, tj. ispod četvrtog vagona drugog vlaka. Ali vlak je bio pogrešan! Umjesto vagona Aleksandra II., dignut je u zrak vagon koji je služio kao skladište voća, tako da nitko, srećom, nije poginuo.

Peti pokušaj: Preuranjena eksplozija u dvorcu

Car Aleksandar II. nakon eksplozije uvečer 17. veljače 1880. Iz

Članovi "Narodne volje" pokušali su "dohvatiti" cara i u njegovoj vlastitoj kući, tj. u Zimskom dvorcu. U rujnu 1879. godine, još prije neuspešnog dizanja vlaka u zrak, Stepan Halturin, 22-godišnji bivši seljak koji je propagirao revoluciju, zaposlio se kao stolar u Zimskom dvorcu i iznajmio sobu za stanovanje u dvorskom podrumu. On je neprimjetno donosio dinamit u podrum. U veljači 1880. godine već je skupio oko 32 kilograma eksploziva.

Halturin je 5. veljače 1880. godine aktivirao eksploziv u svojoj sobi, dva kata ispod blagovaonice u kojoj je car u tom trenutku trebao ručati s knezom Aleksandrom od Hessena (pretkom kneza Filipa i bratom Aleksandrove supruge, carice Marije). Ali knez je kasnio pola sata, a Stepan Halturin to nije znao. U eksploziji je poginulo 11 pripadnika osiguranja na katu ispod blagovaonice i povrijeđeno još 56 ljudi, ali su car i njegova obitelj ostali nepovrijeđeni.

Halturin je uspio pobjeći, nakon čega je nastavio svoje revolucionarno djelovanje. Obješen je u Odessi 1882. godine zbog sudjelovanja u ubojstvu vojnog tužitelja u Kijevu. Zanimljivo je da mu je pošlo za rukom skrivati svoj identitet do same smrti.

* * * 

Portret Aleksandra II., rad ruskog umjetnika Konstantina Makovskog (1839.-1915.). Car je u vojnoj uniformi s cigarom u jednoj ruci, dok drugom rukom miluje psa.

Bilo je još pokušaja da se izvrši atentat na cara Aleksandra II. U prvom slučaju bomba je podmetnuta ispod mosta kojim je car trebao proći u kočijama, ali je terorist pogrešno zapamtio vrijeme u koje će se to dogoditi, pa se u tom trenutku nije nalazio na licu mjesta. 

Aleksandar II. (1818.-1881.), ruski car od 2. ožujka 1855. do ubojstva 1881.

Drugi pokušaj je trebao biti izveden 1. ožujka 1881. godine. Teroristi su napravili podzemni prolaz ispod ulice kojom su trebale proći carske kočije. Htjeli su postaviti minu, ali je putanja kočije promijenjena. Pripadnici "Narodne volje" saznali su za tu promjenu pa su odlučili napasti cara ručnim granatama. Nažalost, to im je pošlo za rukom. 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće