Samo jedanput u povijesti nad Kremljom je razvijena zastava SAD-a. To nije bilo za potrebe snimanja nekog filma ili nečija neslana šala. Zastava je istaknuta po nalogu sovjetskog generalnog sekretara partije i devet dana vila se na vjetru na očigled svih.
U svibnju 1972. godine odigrao se najvažniji događaj političkog "popuštanja", privremenog, ali dugo očekivanog smanjenja stupnja agresivnosti između SAD-a i Sovjetskog Saveza. Riječ je o prvom u povijesti službenom posjetu predsjednika Amerike, Richarda Nixona sovjetskoj zemlji.
Posjetu je prethodio niz događaja u trajanju od pet godina. U siječnju 1967. godine SAD i SSSR dogovorili su se o radu na ekspediciji Sojuz-Apolon, takozvanom "rukovanju u svemiru" između dvije zemlje na zajedničkom pilotiranom letu u svemir. U lipnju iste godine u SAD stigao je premijer Aleksej Kosigin, a u prosincu u sovjetskoj Akademiji znanosti pojavio se Institut SAD-a i Kanade, kasnije proglašen "rasadnikom liberalizma".
U Helsinkiju su 1969. godine počeli sovjetsko-američki pregovori o ograničenju strateškog naoružanja, a u rujnu 1971. godine između Kremlja i Bijele kuće uspostavljen je "crveni telefon". Dvije supersile bile su uvjerene da utrku u nuklearnom naoružanju treba okončati što prije i počeli su uspostavljati mostove.
Na kraju je došlo do prvog službenog posjeta predsjednika SAD-a. Dogovoreni su bili i datumi i agenda pregovora. Ali u posljednjem trenutku posjet je doveden u pitanje. Dan ranije SAD je granatirao dva velika grada u Vijetnamu, Hanoi i Haifon. Reakcija Sovjeta bila je uznemirujuća.
Anatolij Černjajev, visokopozicionirani dužnosnik međunarodnog odjela CK KPSS kasnije je ispričao da je bio u kabinetu kod Brežnjeva u trenutku kada je ovom zazvonio telefon i javio se Kosigin. "Pogledaj kako se Nixon ubezobrazio! Hulja! Vidi, Lenja, možda da odgodimo posjet? Bit će prava bomba!" Brežnjev se usprotivio. "Bomba je bomba, pitanje je koga će više zakačiti?" Nixona su u Moskvi čekali 22. svibnja 1972. godine.
Visokog gosta na aerodromu Vnukovo dočekali su Brežnjevljeva desna ruka, Nikolaj Podgorni, premijer Kosigin i Brežnjev.
Sovjetska strana osmislila je sve do najsitnijih detalja, posvećujući pažnju i takvim sitnicama, kao što je recimo izgled aerodroma.
Generalni sekretar zahtijevao je da na bude "prazno". Na kraju je osim dužnosnika i počasne straže koju su činili predstavnici tri roda vojske kao što je to protokol nalagao, okupljeno i mnoštvo omladine.
Od plakata sa sloganima "Prijateljstvo" i "Nećemo ratovati, nego trgovati" odustalo se, pa su mladi ljudi u rukama imali samo američke i sovjetske zastavice.
Nixonova kolona automobila uputila se s aerodroma ravno u Kremlj strogo provjerenom rutom. Prema riječima poznatog prevoditelja Viktora Suhodreva, koji je bio glas SSSR-a na službenim pregovorima s Washingtonom, Lenjinov prospekt i druge ulice koje su vodile u pravcu Kremlja također su bile okićene sovjetskim i američkim zastavama.
Istina, nije bilo toliko "oduševljenih" skupina Moskovljana koje su se prilikom susreta predstavnika prijateljskih zemalja obično okupljale po nalogu. Slučajnim prolaznicima nije bilo dozvoljeno prići do ruba nogostupa. Sve je bilo ranije dogovoreno, pisao je Suhodrev. Nixon je smješten u Kremlju, u apartmanima u blizini Oružane palače gdje je prvi put i povijesti i istaknuta zastava SAD-a.
Nixon je međutim ozbiljno obratio pažnju na prazne ulice tek tokom jednodnevnog posjeta Lenjingradu, današnjem Sankt-Peterburgu. Gdje god je prolazila kolona automobila američkog predsjednika nigdje nije bilo ni jednog slučajnog prolaznika, a sve obližnje ulice bile su blokirane kamionima. A kada se vratio u Moskvu otišao je u Baptističku crkvu, što je također ranije bilo dogovoreno, gdje je na službi primijetio samo mlade muškarce.
Kako se kasnije ispostavilo župljanima je tog dana bio zabranjen prilaz crkvi, a unutra su pušteni samo pripadnici KGB-a u civilu. I to je bila "najblaža" među poduzetim mjerama. U Moskvi je tako, recimo, radi pogleda iz apartmana u kojima je Nixon odsjeo uklonjen čitav povijesni stambeni blok kako ne bi zaklanjao panoramski pogled na klasicistički zamak iz 18. stoljeća.
Richard Nixon je tada u Moskvi proveo devet dana. Boravak u Kremlju upamtit će i po razgovorima s pomoćnicima koje je izbjegavajući prisluškivanje obavljao u predsjedničkoj limuzini dopremljenoj iz SAD-a. Ali, posjet se ipak isplatio.
Brežnjev i Nixon, posljednjeg dana, 29. svibnja potpisali su osam ozbiljnih dokumenata, uključujući Sporazum o PRO i Sporazum o oganičenju strateškog naoružanja SALT 1, sporazum o nemiješanju u unutarnje poslove druge strane, bilateralne ugovore o suradnji u znanosti, svemiru, medicini i očuvanju životne sredine.
Jedan od rezultata posjeta bio je sporazum imeđu sovjetske vlade i kompanije Pepsico o izgradnji tvornice za proizvodnju pepsi-cole u blizini Sočija u zamjenu za ekskluzivno pravo prodaje votke "Stoličnaja" u SAD-u. Uzgred u konkurenciji za povoljan ugovor bila je i Coca-Cola, međutim u SSSR-u ovaj brend je od kraja četrdesetih godina prošlog stoljeća bio simbol "trulog Zapada", a o Pepsi coli je malo tko znao.
Sovjetski školarci nadali su se da će izgraditi i tvornicu žvakaćih guma, ali to se nije dogodilo. Detant je okončan 1979. godine, ulaskom sovjetskih trupa u Afganistan.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
