Kako je ruski "dječak sa psećom glavom" osvojio Ameriku

Povijest
ALEKSANDRA GUZEVA
Fjodor Jevtihijev imao je rijetku bolest: hipertrihozu. Proslavio se u 19. stoljeću, nastupajući u cirkusu "nakaza" i pokazujući svoj neobičan izgled publici. Organizator programa čak je tjerao skromnog dječaka da riče, jer su ga mediji prozvali "dječakom s psećom glavom".

Danas su već poznati uzroci nastanka ove rijetke genetske bolesti ili jednostavno prekomjerne maljavosti, a oni su brojni: od hormonalnog poremećaja do nedostataka u funkcioniranju živčanog sustava. Međutim, krajem 19. stoljeća objašnjenje je bilo drugačije. Smatralo se da je to atavizam koji "dlakave" ljude približava životinjama. Nazivali su ih "ljudima-psima", a najčešće su im maljama bili prekriveni čitavo lice, vrat, ramena i leđa.

Enciklopedijski rječnik Brokhauza i Jefrona s kraja 19. stoljeća navodi poimence rijetke primjere ljudi s "maljavošću", spominjući Adrijana Jevtihejeva i izvjesnog dječaka po imenu Fjodor koji se nalazio kod njega. "Kao i Jevtihijevu, duge glatke dlake Fjodoru prekrivaju čelo, nos i uši", navodi se u rječniku.

Dlakavi ljudi iz Kostrome

Adrijan Jevtihijev i dječak Fjodor Petrov rođeni su u susjednim selima u blizini grada Manturova u Kostromskoj oblasti, kažu podaci lokalnog zavičajnog muzeja. Adrijan je bio oženjen i imao je dvoje djece, ali ona su rano umrla. Ne zna se sa sigurnošću jesu li imala hipertrihozu. Skandalozna vijest o neobičnom Adrijanovom izgledu proširila se cijelom zemljom i stigla do Moskve. Znanstvenici antropolozi sa sveučilišta proučili su njegov slučaj.

"Čitavo Jevtihijevljevo lice, uključujući kapke i uši, bilo je pokriveno gustom, tankom, svilenkasto-mekom dlakom svjetlopepeljaste boje, dužine pola palca i više", opisao je Adrijana zoolog Fjodor Brant.

Ne zna se točno kako je sudbina spojila Adrijana s maloljetnim Fjodorom, još jednim "maljavim Kostromljaninom", ali neki vlasnik cirkusa im je predložio da zajedno nastupaju na sajmovima. Predstavljali su ih kao oca i sina, a ovaj egzotični duo imao je nevjerojatan uspjeh kod publike. Adrijan je Fjodoru čak dao svoje prezime, brinuo se o njemu i postao mu otac-usvojitelj. Nije poznato što se dogodilo s Fjodorovim pravim roditeljima.

"Kosa na glavi bila mu je tamnosmeđa, na čelu svjetloriđa, a na donjem dijelu lica blijedožuto-siva. Na tijelu i udovima, izuzimajući šake, stopala, vrat i unutrašnju površinu ruku, dlake su mu bile gotovo bezbojne, guste, duge oko 6 centimetara", zapisao je Brant o Fjodoru.

Turneje po svijetu

1883. godine Adrijan i Fjodor su pozvani da nastupaju u inozemstvu. Postali su zvijezde europskih panoptikuma, nastupajući u Parizu, Berlinu i drugim prijestolnicama. 

Njihovi su nastupi vlasniku cirkusa donosili nevjerojatan novac. Adrijan se ponašao kao prava zvijezda i, prema nekim podacima, njegov obavezni uvjet da bi nastupio bili su kiseli kupus i votka. Uskoro je preminuo od alkoholizma.

Fjodor je nastavio nastupati i čak je nadmašio europski uspjeh. Poznati američki organizator nastupa Phineas  Barnum pozvao je dječaka tinejdžerskog uzrasta u svoj cirkus, gdje je već imao patuljka, izvjesnu "rusalku" i sijamske blizance.

Fjodor se odlično uklopio u njegov program, koji je Barnum opisivao kao "najveličanstveniji na Zemlji". Dječak je dobio nadimak Jo-Jo i priča o "čovjeku sa psećom njuškom" proširila se po Americi. U listu države Kentucky 1886. godine nazvali su ga jednom od najzanimljivijih živih "nakaza". 

Osim toga, Barnum je za predstavljanje dječaka osmislio čitavu scensku legendu, da bi zaintrigirao publiku. Fjodora su navodno pronašli lovci u gustoj kostromskoj šumi, gdje je s isto tako dlakavim ocem živio u jazbini kao divlja zvijer. Surovog oca, koji se prema legendi bacio na lovce, morali su ubiti, a dječaka su doveli u Ameriku... Barnum je navodno osobno pripitomio divljeg dječaka. Da bi legenda bila kompletna, Fjodor je rikao, režao i čak kidao zubima sirovo meso, na oduševljenje publike.

Prema svjedočenju ljudi koji su poznavali Fjodora, on je zapravo bio odgojen i obrazovan čovjek koji je govorio nekoliko jezika. Obitelj nije imao, bio je skroman, vodio miran život i mnogo čitao.

Nakon gotovo 20 godina uspješnih nastupa Fjodor se zaželio domovine i poželio vratiti se u Rusiju. Čak je preko konzulata slao pisma u kojima se raspitivao za sudbinu svoje majke. Ali vlasnik cirkusa nije htio pustiti zvijezdu svog programa i Fjodor je nastavio s nastupima.

1903. godine na turneji po Grčkoj se razbolio od upale pluća i preminuo.