Grčki povjesničar Polibije (iz 2. st. prije nove ere) spominje da su Grci uvozili "luksuzne namirnice: med, vosak, usoljenu ribu" iz regije sjeverno od Crnog mora, odnosno, iz skitske zemlje, što su današnje Rusija i Ukrajina. To znači da su med i vosak bili prvi "luksuzni" proizvodi porijeklom s ruske zemlje.
Najbolje ruske pčele bile su europske (ili njemačke) tamne pčele, autohtona vrsta u ruskim šumama i prirodno sposobne ostati u košnici bez izlaska 5-6 mjeseci, koliko traje zima u Rusiji. Prostrane ruske šume bile su prepune pčela koje su proizvodile tone meda i voska.
Povjesničari tvrde da su Rusi godišnje proizvodili milijune kilograma meda. Med i vosak uzimali su iz šupljina u drveću. Ruski diplomat Dmitrij Gerasimov (1465.-1536.) zabavljao je Europljane pričama o seljacima koji su ulazili u veliko šuplje drveće i do vrata upadali u med.
A kako stoje točne brojke? Podaci su djelomični, ali impresivni. U 16. stoljeću samo Trojice-Sergijeva lavra proizvodila je oko 73 tone meda godišnje. U to je doba Rusija godišnje izvozila 815 tona meda. Izvoz je opadao sve do 19. stoljeća, kada su se proširile drvene košnice i proizvodnja meda više nije ovisila o prikupljanju u šumama.
Kada je izvoz meda polako počeo opadati, u međunarodnu su trgovinu ušli drugi ruski proizvodi. Nakon osvajanja Sibira novi teritoriji pružali su mogućnost pojačanog lova na samure. Krzno sjevernosibirskog samura bilo je znatno skuplje od krzna samura ulovljenog zapadno od Urala, u središnjoj Rusiji. U 16. stoljeću jedno je krzno samura vrijedilo jedan rubalj, isto koliko i jedna krava. Krzno crnog samura sa sivim prugama koštalo je 5 rubalja. U isto ste vrijeme konja mogli kupiti za dva rublja. Za krzno srebrne lisice trebalo je izdvojiti 8 do 10 rubalja, koliko je koštalo pet konja. A za jednu lijepu bundu bilo vam je potrebno 30 srebrnih lisica, koje su koštale koliko i jedno manje selo.
Potražnja za sibirskim krznom bila je ogromna u Europi i Aziji, posebno u Kini. 1660. godine, na vrhuncu trgovine krznom, Moskva je zarađivala 660 000 rubalja od prodaje samurovine i drugog skupog krzna, što je bilo jednako polovici proračuna zemlje u to doba. Nisu se lovili i prodavali samo samurovina i krzno srebrne lisice, nego i vjeverice, kune, a kasnije, krajem 18. i u 19. stoljeću, i morske vidre (u Tihom oceanu i na obalama Aljaske). Sredinom 19. stoljeća ruski izvoz krzna je presušio, jer su dotične životinje gotovo potpuno istrijebljene. U to vrijeme poseban značaj dobiva izvoz žitarica.
U Rusiji su se oduvijek uzgajale žitarice, jer su stepe sjeverno od Crnog mora pružale najbolje uvjete za uzgoj ovih kultura. Kako se ruski teritorij širiu, seljaci su naučili uzgajati žitarice i u sjevernijim predjelima. Ali sve do ujedinjenja ruskih zemalja u 15. stoljeću i prestanka građanskih ratova i osvajanja nomada nije bila moguća uređena i predvidljiva proizvodnja, pa masovan izvoz nije postojao sve do 19. stoljeća.
Ono što je dovelo do velikog porasta izvoza žitarica od sredine 19. stoljeća bila je pojava željeznice u Rusiji. Vlakovi su zamijenili konjske zaprege. Konjima su bile potrebne velike količine sijena, pa su ogromne površine izdvajane za pašnjake. S uvođenjem željeznice, ove površine su preorijentirane na uzgoj pšenice. Osim toga, prije željeznice javni promet su uglavnom činile kočije s konjima, pa su konji uglavnom korišteni na cestama. Nakon uvođenja vlakova, seljaci su počeli konje više koristiti pri obradi zemlje, za oranje, također su koristili njihovu balegu za gnojidbu, što je utjecalo na povećanje prinosa.
Udio žitarica u ukupnom izvozu povećao se s 30% početkom 60-ih godina 19. stoljeća na 47% krajem 19. stoljeća. Rusko Carstvo je 1914. godine imalo prinos od 92,5 milijuna tona žitarica, od čega je 10,6 milijuna otišlo u izvoz. Tako je Rusija postala svjetski lider na ovom polju.
Konoplja (industrijski kanabis, korišten za proizvodnju brodskih jedara i brodske užadi) bila je jedan od glavnih izvoznih artikala Rusije tijekom 18. i 19. stoljeća. Njezina proizvodnja u Rusiji procvjetala je početkom 18. stoljeća, kada je Petar Veliki poticao razvoj ruske mornarice. Mornarici su bili potrebni jedra i užad, pa je 13. prosinca 1715. godine Petar izdao ukaz "O proširenju proizvodnje lana i konoplje", u kojem je stajalo da se lan i konoplja moraju uzgajati u svim gubernijama.
1715. godine, zahvaljujući Petrovoj mudroj politici cijena, Velika Britanija je počela uvoziti konoplju iz Rusije. Sve do kraja 18. stoljeća Rusija je bila jedini izvoznik konoplje za Veliku Britaniju (96% britanske brodske užadi proizvodilo se od ruske konoplje). Na kraju 18. stoljeća konoplja je činila 40% ukupnog ruskog izvoza. Na početku 19. stoljeća u Europi se za proizvodnju brodske užadi počela koristiti juta. Rusija je nastavila proizvoditi konoplju i do kraja 19. stoljeća proizvodila je 140 000 tona ovog proizvoda (40% ukupne europske proizvodnje). Međutim, nakon uvođenja parobroda i metalnih sajli potražnja za konopljom je počela opadati. Početkom 20. stoljeća bila je zanemariva.
Proizvodnja i izvoz lanenog vlakna iz Rusije prvi se put spominju još u 11. stoljeću. Novgorod i Pskov prodavali su tada proizvode od lanenog platna i laneno vlakno u Europu.
Proizvodnja lana u Rusiji procvjetala je zahvaljujući ukazu iz 1715. godine. Najprije su se izvozili samo proizvodi od lanenog platna, ali sredinom 18. stoljeća razmjeri proizvodnje omogućili su da počne i prodaja lanenog sjemena. 1764. godine ukinuta je zabrana izvoza lanenog sjemena u inozemstvo za sijanje i proizvodnju lanenog ulja. Proizvodnja lana vrhunac je dostigla u 19. stoljeću. Zahvaljujući industrijskom razvoju u razdoblju od 1830. do 1840., Rusija je postala vodeći europski proizvođač lana. Od ukupno 347 000 tona, koliko se proizvodilo u Europi, 196 000 tona dolazilo je iz Rusije.
I potražnja i proizvodnja su rasle. Nakon ukidanja kmetstva u Rusiji i uvođenja mehaničkih mlinova za lan, sve više seljaka okretalo se uzgoju ove biljke. 1861. godine Rusija je izvezla 66 200 tona lana, 1900. godine 190 000 tona, a 1913. 352 000 tona. U to se doba oko 80% svjetske proizvodnje lana nalazilo u Rusiji.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
