Istina o Čapajevu: Kako je običan zapovjednik Crvene armije postao folklorni junak

Ako pitate Rusa ili žitelja bilo koje zemlje na postsovjetskom prostoru koji je zapovjednik Crvene armije najveća legenda svih vremena, skoro će svi reći da je to Čapajev.

Vasilij Ivanovič Čapajev je zaista bio hrabar čovjek, ali nije bio veliki sovjetski vojskovođa niti je činio neke nesvakidašnje podvige. Bio je običan zapovjednik divizije u Građanskom ratu. Pa ipak, postao je idol svoje generacije, a i danas, nakon sto godina, njegovo je ime duboko usađeno u svijest svih građana suvremene Rusije.

Dvaput ratovao

Slika "Čapajev u borbi", 1937.

TASS

Ratnička karijera Vasilija Čapajeva (pravo prezime mu je bilo Čepajev) počela je u Prvom svjetskom ratu, kada je dogurao do čina narednika i dobio tri Georgijevska križa. U rujnu 1917. godine, uoči samog početka Oktobarske revolucije, pridružio se boljševicima.

Legendarni heroj Građanskog rata, zapovjednik divizije Vasilij Čapajev (u centru, sjedi) sa zapovjednicima, 1918.

Sputnik

U Crvenoj armiji je brzo napredovao od zapovjednika pukovnije do zapovjednika divizije. Kasnije će ga sovjetska propaganda prikazivati kao neobuzdanog konjičkog časnika, iako Čapajev nakon ranjavanja u Prvom svjetskom ratu nije mogao dugo sjediti na konju, pa se radije vozio u automobilu ili motociklu s prikolicom. I uopće nije zapovijedao konjicom, nego pješaštvom.

Pogibija

Pogibija legendarnog zapovjednika divizije još uvijek je obavijena velom tajne. To se dogodilo 5. rujan 1919. godine, kada je grupacija od tisuću "bijelih" kozaka izvršila prodor u pozadinu Crvene armije i napala stožer Čapajevljeve divizije u gradu Lbiščensku (danas selo Čapajev u Kazahstanu).

Jedinice 25. streljačke divizije Vasilija Čapajeva forsiraju rijeku Belu, 1919.

TASS

"Crveni" su doživjeli strašan poraz. U gradu je pobijeno 1500 ljudi, i još 1000 je isječeno sabljama u stepi ili se utopilo u rijeci u pokušaju bijega. Službena verzija glasi da je i čuveni zapovjednik poginuo tako što ga je na sredini rijeke sustigao neprijateljski metak. Druga verzija kaže da je ranjeni Čapajev prevezen na drugu obalu, gdje je podlegao ranama. Postoji i mišljenje da je zarobljen, a zatim strijeljan. Bilo kako bilo, njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Rađanje legende

Film "Čapajev"

Georgij i Sergej Vasiljev/ Lenfiljm, 1934.

Čapajevljeva smrt nije bila poseban događaj, jer su u ratu ginuli i poznatiji i važniji zapovjednici. Međutim, 1923. godine se pojavio roman Dmitrija Furmanova "Čapajev", posvećen podvizima hrabrog zapovjednika. Taj roman ga je i proslavio.

Zanimljivo je da Furmanov i Čapajev nisu bili u prijateljskim odnosima, jer se Vasilij Ivanovič udvarao komesarovoj ženi. "Počeo sam Vas prezirati prije samo nekoliko dana, kada sam shvatio da ste Vi karijerist i kada sam vidio da Vaše udvaranje postaje posebno drsko i vrijeđa čast moje žene...", napisao je Furmanov Čapajevu. "Kada je dotaknete, ja osjetim nekakvu gadljivost, kao da je žaba dotaknula bijelog goluba, pa je taj dodir hladan i odvratan..."

Zapovjednik 25. streljačke divizije Vasilij Čapajev (s povezom na glavi) i komesar divizije Dmitrij Andrejevič Furmanov (lijevo od Čapajeva) među zapovjednicima i komesarima Crvene armije nakon zauzimanja Ufe, 1919.

Sputnik

Furmanov je u prezimenu promijenio jedno slovo, tj. umjesto Čepajev je napisao Čapajev, i taj je oblik zapamćen u narodu, pa čak i službeno prihvaćen. Štoviše, i Čapajevljeva djeca su kasnije morala promijeniti sve dokumente i naviknuti se na novo prezime.

Narodni ljubimac

Čapajev je postao mnogo popularniji nakon istoimenog filma koji se pojavio 1934. godine na temelju Furmanovljevog romana.

Film "Čapajev"

Georgij i Sergej Vasiljev/ Lenfiljm, 1934.

Staljin se uključio u taj projekt još u fazi pisanja scenarija. On je osobno naložio da se doda romantična veza između Čapajevljevog posilnog i mitraljeskinje Anke.

Film je doživio nesvakidašnji uspjeh. U nekoliko godina ga je u kinima pogledalo preko 40 milijuna gledatelja. Staljin je odgledao "Čapajeva" ukupno 38 puta.

Junak viceva

"Borimo se žestoko, probadamo nezadrživo, mi – Suvorovljevi unuci i Čapajevljeva djeca!", 1942.

"Kukriniksi"/Izdavačka kuća "Gosplanizdat"

S vremenom je izblijedila tragika Čapajevljevog lika. Gledatelji više nisu plakali gledajući scenu njegove pogibije.

S druge strane, taj lik se udomaćio u narodnom folkloru. Vrlo je popularna čitava serija mnogobrojnih viceva u kojima Čapajev zapada u komične situacije zajedno sa svojim posilnim Petjom (na ruskom "Petka") i mitraljeskinjom Ankom ("Anka-pulemjotčica"). U tom novom "ruhu" je iskorišten i u desetak računalnih igara.

Petja i Vasilij Ivanovič 2: Sudnji dan

SKIF, 1999.

Ima i ozbiljnijih reminiscencija. Na primjer, čuveni narodni heroj je jedan od glavnih likova kultnog filozofskog romana Viktora Peljevina "Čapajev i Praznina" .