Strahote sovjetske "ceste kostiju" (FOTO)

Nikolaj Nikitin/TASS
Ovo je jedna od najužasnijih stranica sovjetske povijesti. Ona govori o tome kako su u procesu intenzivne industrijalizacije i razvoja udaljenih krajeva zemlje izgubljeni brojni ljudski životi.

Kolimska cesta ili R504 nije popularna trasa na ruskim kartama. Ona privlači samo hrabre turiste željne avanture. Cesta je pokrivena mješavinom zemlje i tucanika, pa je putovanje po njoj izvodivo samo ljeti po suhom vremenu i tijekom zime, kada je cesta zaleđena. U preostala doba godine teško je prohodna i prepuna blata.

Zimi lokalni vozači tu nikada ne gase motor, jer postoji mogućnost da ga neće ponovo moći upaliti, što bi moglo značiti smrzavanje usred divljine. Ali naziv "cesta kostiju" ne govori o tome da su vozači često zaboravljali ovo pravilo, nego korijen ima dublje u povijesti.

Riječ "Kolima" se u ruskom jeziku snažno povezuje s najsurovijim logorima GULAG-a. Na dalekom sjeveru zemlje nalazio se "Sevvostlag" (Sjeveroistočni popravno-radni logor). Činilo ga je nekoliko radnih logora duž rijeke Kolime. Otuda i njihov neslužbeni naziv.

Mračnu povijest ovog mjesta ovekovječio je bivši zatvorenik "Kolime" i pisac Varlam Šalamov. Njegove "Priče s Kolime" vjerojatno su najsnažnije i najpotresnije svjedočanstvo o Staljinovim logorima ikada napisano.

On opisuje kako su zarobljenici preživljavali u najtežim mogućim uvjetima. Radili su vani kada je temperatura dostizala -50 °C, uglavnom kopajući željeznu rudu, pa čak i radioaktivni uranij.

Jedan od najtežih poslova bilo je ispiranje zlata. Radnici su zlato ispirali u vodi, čak i po najhladnijem vremenu. Nisu dobivali dovoljno hrane, nisu imali adekvatnu odjeću, a njihove rukavice (ako su ih uopće imali) nisu bile suhe. Neprekidno su dobivali ozebline i patili od niza bolesti, između ostalog od tuberkuloze za koju nisu dobivali liječenje.

Kako bi se olakšao pristup rudnicima, zatvorenici su morali sagraditi i potrebnu infrastrukturu, uključujući ceste i željezničku prugu do ovih udaljenih predjela. Sagradili su preko 3000 kilometara cesta, od čega je preko 2000 kilometara bila dužina ceste od Magadana do Jakutska. Službeno je to bila Kolimska cesta, općepoznata kao "cesta kostiju".

Zatvorenici su cestu gradili 20 godina, od 1932. do 1952. godine, kada je logor zatvoren. Prema službenim podacima, oko 700 tisuća  zatvorenika radilo je tih godina u logorima Kolime. Vrhunac je bio 1940. godina, kada je 190 tisuća ljudi tu radilo u rudnicima i na građevinskim radovima. Procjenjuje se da je u ovim logorima život izgubilo preko 125 tisuća ljudi.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće