Tri čuvene pobune u sovjetskom Gulagu

1. Ust-Usinska pobuna (1942.)

Pripadnici Militarizirane sigurnosti poslije ugušene pobune.

Arhivska fotografija

U zimu 1942. godine na krajnjem sjeveru Sovjetskog Saveza, u republici Komi, izbila je prva pobuna u povijesti sustava kazneno-popravnih logora Gulag. Neobično je to što je pobunu organizirao Mark Retjunjin, načelnik logorske jedinice "Lesorejd" blizu naselja Ust-Usa.

Retjunjin je ranijem životu također bio bandit, zbog čega je izdržavao zatvorsku kaznu. Kasnije je ostao u kazneno-popravnom logoru kao slobodni najamnik, a ubrzo zatim mu je povjereno da rukovodi zatvorom jer je bio u dobrim odnosima i s robijašima i s čuvarima. Pobunu je organizirao potaknut čestim glasinama o tome da se spremaju masovna streljanja zatvorenika zbog njihovog "kontrarevolucionarnog djelovanja".

Straža je razoružana 24. siječnja. Preko stotinu robijaša je napustilo zatvor i poharalo okolna sela, ulazeći u okršaj s policijom i oslobađajući svuda optužene iz pritvora.

Poslije nekoliko borbi protiv jedinica Militarizirane sigurnosti odred robijaša je potučen, a Retjunjin je izvršio samoubojstvo. Organi reda su izgubili 33 čovjeka. Ubijena su 42 pobunjenika, a 50 ih je osuđeno na smrt.

2. Noriljska pobuna (1953.)

Arhiv uprave FSB-a

Najveća pobuna u povijesti Gulaga više je nalikovala na totalni štrajk. U njoj je sudjelovalo preko 16 000 robijaša zatvora Gorlag blizu Noriljska.

U tom zatvoru se događalo da čuvari ubiju zatvorenika, a kada su ti slučajevi učestali, tisuće robijaša je odbilo ići na rad. Sami su organizirali samoupravu i u početku su se bez nasilja suprotstavili vlastima. Pobunjenici su zahtijevali da se prekine sa samovoljom čuvara, da se smijeni rukovodstvo zatvora i poboljšaju uvjeti života u Gorlagu.

Administracija je pristala na određene ustupke. Dozvolila je prepisku i posjete, ali ipak nije udovoljila glavnim zahtjevima, zbog čega su pobunjenici nastavili sa štrajkom.

Nakon 70 dana, 4. kolovoza 1953. godine, vlasti su odlučile primijeniti silu. U jurišu na zatvor ubijeno je 150 robijaša. Pa ipak, Noriljska pobuna je postigla cilj. Naime, naredne godine je Gorlag rasformiran.

3. Kengirska pobuna (1954.)

Grafičko svjedočanstvo sudionika pobune Jurija Ferenčuka. "Krov Kengira", karton, ulje na platnu, 1993.

Besmrtna baraka

Ovo je bila najveća "internacionalna" pobuna u povijesti Gulaga. Preko 5200 robijaša je 16. svibnja 1954. godine organiziralo pobunu u Trećem odjelu zatvora Steplag u kazaškom naselju Kengir. Dan ranije je stražar pobio 13 robijaša koji su noću pokušali prodrijeti na žensku polovicu zatvora, i to je poslužilo kao povod za pobunu.

Među pobunjenicima je bilo Ukrajinaca, žitelja baltičkih zemalja, Rusa, Nijemaca, Poljaka, Mađara, pa čak i Amerikanaca i Španjolaca. Oni su potisnuli čuvare iz zatvorskog kruga i preuzeli kontrolu nad zatvorom.

Steplag je mjesec dana bio pod kontrolom robijaša i za to je vrijeme pretvoren u svojevrsnu revolucionarnu republiku. Pobunjenici su formirali vlastitu vlast, odrede samoobrane naoružane armaturom i Molotovljevim koktelima. Formirali su i odjele za propagandu, pa čak i vlastitu obavještajnu i kontraobavještajnu službe. Mnogi robijaši su ranije sudjelovali u ratu na strani Ruske oslobodilačke armije, Organizacije ukrajinskih nacionalista i odreda baltičke "šumske braće".

Buntovnici su zahtijevali da im se omogući susret s čelnicima SSSR-a i da im se olakšaju uvjeti života, ali su njihovi zahtjevi ostali bez odgovora. Jedinice sovjetske vojske i milicije su uz pomoć pet tenkova T-34 krenule u juriš. Ubijeno je 46 zatvorenika, a administracija je ponovno uspostavila kontrolu nad Steplagom.