Terem - ruska kuća iz bajke ili tamnica za žene?

Getty Images
Iz ove raskošne kuće djevojka je mogla otići samo u brak ili u manastir.

U ruskim narodnim bajkama često nailazimo na terem, što je drvena kuća nalik na mali zamak u kojoj su živjele bogate i ugledne obitelji. On se opisuje kao višekatna, raskošna kuća od drveta bogato ukrašena rezbarijom. San svakog lika iz bajke! Ali je li je terem bio tako čarobno mjesto za one koji su u njemu živjeli?

Kuća kneza Jusupova

Što je to terem?

Terem u stvari nije bila čitava kuća, nego samo njena gornja razina (prvi i drugi kat). U stvarnosti terem je bio ukrašen drvenom rezbarijom, terasama i kulama, dok je u bajkama opisivan kao izuzetno raskošna građevina čak i s pozlaćenim krovom (postojao je i izraz "zlatovrhi trijem").

U bajkama se na uređenju interijera nije štedilo: skupi tepisi, zidovi i svodovi oslikani prikazima zvijezda, sunca i mjeseca.

Terem Djeda Mraza u Velikom Ustjugu

Je li terem bio tamnica?

U ruskom jeziku riječi "terem" i "tjurma" (rus. zatvor), prema rječniku Dalja, imaju isto porijeklo: uzdignuta od zemlje, visoka građevina. U srednjem vijeku bogati Slaveni obično su imali odvojene prostorije za muškarce i žene, koje su brižljivo čuvane od vanjskog svijeta (i drugih muškaraca). Posebno za njih su građeni takvi teremi, u kojima su živjele praktički kao u tamnici. Bajke o tome kako djevojku iz kule spašava hrabri princ imale su, dakle, osnovu u stvarnosti.

Kuća Volkovih - Jusupovih u Moskvi

Sudbina žena u boljarskim obiteljima bila je, prema današnjim mjerilima, nezavidna. Samo u dva slučaja mogla je djevojka da napusti roditeljsku kuću: ako se uda ili ode u manastir. I često su djevojke birale drugu mogućnost, posebno ako su bile iz carske obitelji (prinčeva nije bilo dovoljno za sve, iz razumljivih razloga).

U terem nisu mogli ulaziti muškarci stariji od 12 godina. U ženski dio kuće mogli su ući samo djeca, žene, gazda kuće i svećenik. Djevojke su mogle šetati po balkonu, gledati na ulicu s prozora i odlaziti kočijama na crkvenu službu, ali sa strogo pokrivenim prozorima. Bogate žene morale su u crkvi stajati tako da im nitko ne vidi lice.

Veći dio svog života provodile su za ručnim radom: šile su i vezale miraz za sebe ili darove za manastire.

Naravno, ovakav život nije odgovarao svima i povjesničarima su poznati primjeri mekog režima. Npr., ženi cara Alekseja Mihajloviča, Nataliji Nariškinoj (1651.-1694.) bilo je dozvoljeno da u crkvu ide s otvorenim prozorima na kočijama i da češće izlazi iz kuće. A za vrijeme Petra I., izolacija žena je konačno okončana. On je službeno ukinuo odvojeni život spolova i u modu uveo izgradnju kuća po zapadnom modelu.

Terem u arhitekturi

U Rusiji nije ostalo mnogo primjera starih građevina tipa terema. Sve one su, osim toga, iz kasnijeg razdoblja i od kamena. Među njih spada i Teremni dvorac u Kremlju, podignut 30-ih godina 17. stoljeća po nalogu Mihaila Fjodoroviča, prvog cara iz dinastije Romanov. Dok su obične boljarske kuće nekada imale kat ili dva, ovdje ih ima čak četiri. Drveni teremi princeza nisu sačuvani, ali na osnovu fotografija kamenih palača može se zamisliti kako su raskošno izgledali izvana i iznutra.

Teremni dvorac u Kremlju

U moskovskom parku Kolomensko može se vidjeti suvremena kopija drvenog dvorca Alekseja Mihajloviča iz 17. stoljeća u prirodnoj veličini sa svim teremima i kulama.

Kolomensko

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća na valu popularnosti ruskog stila terem se vratio u arhitekturu. Među bogatim obiteljima, kako u Rusiji, tako i u Europi, postaje popularno da se kamene vile grade u stilu starih boljarskih kuća, zajedno s kulama, balkonima i rezbarijom.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće