U čuvenoj Tverskoj ulici u Moskvi, na broju 10, nalazi se tajanstveno zdanje. To je zgrada pored koje danas mnogi prolaze i ne primjećujući je. A izgleda ovako:
Za vrijeme Velike čistke u SSSR-u 30-ih godina Josif Staljin je od nekoć ekskluzivnog hotela načinio zlokobnu klopku za komuniste iz cijelog svijeta, koji su bili dovoljno neoprezni da tu odsjednu.
Prije Oktobarske je revolucije zgrada, podignuta 1837. godine, bila vlasništvo uspješnog ruskog poduzetnika Dmitrija Filipova. Vlasnik je 1911. godine proširio svoj biznis i u zgradi izdvojio prostor za otvaranje hotela pod imenom "Francuska".
Novootvoreni hotel je bio oličenje otmjenosti. Krasili su ga stupovi, interijer je bio izrađen u mramoru, dok su se u predvorju izdvajala visoka ogledala. Osim toga, zgrada se nalazila u neposrednoj blizini Crvenog trga, arhitektonskog srca prijestolnice. Hotel je tako bio isključiva privilegija bogatih i slavnih.
Boljševici koji su na vlast došli nakon revolucije 1917. godine imali su drugačije planove za ekskluzivno zdanje. Hotel je nacionaliziran, dozidana su mu dva kata, broj soba povećan na tristo, a ime promijenjeno u "Ljuks". Sada je mogao istovremeno ugostiti najmanje šesto gostiju.
Nakon revolucije 1917. mnogi su komunisti iz cijelog svijeta pohrlili u Sovjetsku Rusiju, bilo radi sudjelovanja u Kominterni, međunarodnoj organizaciji koja se borila za svjetsku vladavinu komunizma, bilo kako bi se sklonili od progona i represija kojima su bili izloženi u drugim zemljama.
U hotelu su odsjedali vrlo ugledni gosti, kao što su vodeći njemački komunist Walter Ulbricht, budući prvi predsjednik Njemačke Demokratske Republike Wilhelm Pieck, uspješni njemački političar Herbert Wehner, Hitlerov politički suparnik Ernst Thälmann, budući gradonačelnik Zapadnog Berlina Ernst Reuter i ugledni njemački novinar i sovjetski špijun Richard Sorge. Također su u hotelu boravili i prvi premijer Narodne Republike Kine Ču En-laj i vijetnamski revolucionar Ho-Ši-Min.
Wilhelm Pieck
Deutsche FotothekU hotelu je s tadašnjom suprugom Pelagejom Belousovom i sinom Žarkom na proljeće 1936. godine dva mjeseca proveo i budući predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito. Stanovao je u sobi broj 275, na četvrtom katu. Na recepciji je Tito upisan kao Fridrih Fridrihovič Valter.
Kada je 30-ih godina počela Staljinova Velika čistka, val terora je zahvatio hotel i njegove nesretne stanovnike. Za mnoge je od njih raskošan interijer hotela postao smrtonosna zamka.
Gosti su po dolasku u hotel na recepciji predavali svoje putovnice i pritom dobivali propusnice. Nitko bez propusnice nije mogao ući ni izaći iz hotela. U praksi je to značilo da su gosti postajali taoci svog privremenog boravišta i da se nisu mogli odjaviti bez prešutne suglasnosti vlasti.
Neki su gosti, zarobljeni u Rusiji zbog rata u Europi i drugih političkih okolnosti, proveli niz godina u hotelu zajedno sa žoharima i miševima.
"Ljuks je bio zavjerenički hotel, kako za goste, tako i za vanjski svijet. Ni popis gostiju ni popis preminulih u njemu ne pružaju kompletne podatke o tome tko je sve i kada boravio u hotelu. Prava imena gostiju obično nisu bila imena u njihovim ispravama, a ovi podaci se opet nisu poklapali s njihovim partijskim pseudonimima", zapisala je Ruth von Mayenburg koja je u hotelu provela osam godina.
Mnogi su gosti hotela pali kao žrtve Staljinovog terora. Bili su uhićeni, mučeni ili ubijeni u Sovjetskom Savezu ili, pak, izručeni drugim zemljama, uključujući nacističku Njemačku, gdje su neizbježno također hapšeni i ubijani. Strah i očaj su ispunili sobe i hodnike hotela, jer su se svi pitali tko će biti sljedeća žrtva Staljinove tajne policije.
U hotelu se dogodio i jedan užasavajući incident u kojem NKVD nije sudjelovala. "Odrastao sam u Moskvi, u centru moći, kao i državnog i nedržavnog kriminala, u Ulici Gorkog [danas nosi prvobitno ime Tverska], u hotelu 'Ljuks'. Živjeli smo tamo od 1938. do 1946. godine. U hotelu smo se igrali partizana i Nijemaca i jednom smo tijekom igre slučajno objesili jedno dijete. Nije bilo moguće povratiti ga u život", ispričao je nekadašnji stanovnik hotela Rolf Schälike, koji je u djetinjstvu osam godina proveo u hotelu.
Veliki teror u Sovjetskom Savezu oslabio je početkom 40-ih, a potpuno je okončan Staljinovom smrću 1953. godine. U Europi je završio rat i političke izbjeglice koje su još naseljavale sobe hotela "Ljuks" počele su se vraćati u svoje zemlje.
Hotel je 50-ih godina promijenio ime u "Centralni".
Danas, dok je zgrada u procesu renoviranja, na tisuće ljudi u blaženom neznanju svakodnevno prolazi pored ovog mjesta koje krije tolike mračne tajne.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
