Kako je formirano Rusko Carstvo?

Javna domena; Russia Beyond
Rusija je bila treće po veličini carstvo u povijesti čovječanstva. Kako je ono nastalo?

Tijekom svoje je povijesti Rusko Carstvo obuhvaćalo dijelove istočne i sjeverne Europe, Azije, pa čak i Sjeverne Amerike. To je po veličini bila treća najveća država u povijesti čovječanstva. Veće su bile samo Britansko Carstvo i Džingis-kanovo Mongolsko Carstvo. Rusko Carstvo je svoj "zvjezdani trenutak" doživjelo prije nego što je stvoreno. To se dogodilo u crkvi koja danas više ne postoji.

Što je car Petar učinio kako bi stvorio Rusko Carstvo?

A. P. Antropov. Portret Petra I. 1770.

Rusija je početkom 18. stoljeća bila "novajlija" među europskim državama. Europljani su teško mogli razumjeti titulu njezinog vladara. Nisu znali što je to "car" pa su Petra mnogo puta nazivali "ruskim imperatorom" i prije nego što je carevina prerasla u imperiju. Na primjer, tako je Petar tretiran još 1698. godine tijekom posjeta Engleskoj. Veličina ruskog teritorija (naročito u usporedbi s europskim državama) upućivala je na to da njezin vladar mora biti nešto više od običnog cara.

Petar je 1706. godine, po prvi put u ruskoj povijesti, nagradio pojedine svoje podanike (vojskovođu Borisa Šeremetjeva, državnika Nikitu Zotova, admirala Fjodora Apraksina i dr.) titulom "grof". Aleksandar Menšikov je 1707. godine prvi dobio titulu kneza carskim ukazom, a ne samim rođenjem. U Europi su imperatori imali pravo dodjeljivati titule grofa i princa. Britanski zastupnik u Rusiji Charles Whitworth je 1710. godine (tj. godinu dana nakon velike pobjede koju je Rusija odnijela nad Švedskom u Poltavskoj bitci) održao govor u kojem se obratio caru Petru titulom "kajzer" (po analogiji s Kajzerom ili imperatorom Svetog Rimskog Carstva koje je postojalo do početka 19. stoljeća).

Zasjedanje Senata u vrijeme Petra I. u Jekateringofskom dvorcu.

Na kraju je car Petar počeo unositi izmjene i u ruske institucije. Tako je 1711. godine osnovao Praviteljstvujušči senat, što je bio očigledan izraz poštovanja prema Senatu u Rimskom Carstvu. Ruski senat je bilo vijeće visokih dužnosnika i vojskovođa, koji je imao pravo u carevom odsustvu donositi odluke od značaja za državu. Kasnije, 1718.-1719., počelo je stvaranje centraliziranih državnih ministarstava, koji su se zvali kolegiji. Oni su postepeno potisnuli zastarjeli sustav moskovskih uprava, podijelivši funkcije upravljanja državom na odgovarajuće institucije.

Tako su do 1721. obavljene sve pripreme za proglašenje novog statusa ruske države i njezinog suvereniteta. Kako se to dogodilo?

Gdje i kada je proglašeno Rusko Carstvo?

A. Toselli. Panorama Peterburga. Akvarel. 1820. List 6. Zgrada Dvanaest kolegija.

Formiranje Ruskog Carstva objavljeno je 22. listopada 1721. godine, paralelno s proslavom Nystadskog mira (sklopljenog između Rusije i Švedske 10. rujna 1721. godine), kojim je Veliki sjeverni rat završen uvjerljivom pobjedom Rusije. Prema tom sporazumu, Švedska je priznala da Estonija, Livonija, Ingrija i jugoistočna Finska pripadaju Rusiji. Za Ruse je ta pobjeda imala ogroman značaj, jer je neposredno uoči početka rata Švedska bila najmoćnija vojna sila u Europi. Sada je taj status u svakom pogledu pripao Rusiji.

Pitanje proglašenja cara Petra ruskim imperatorom prvi je put službeno postavljeno samo četiri dana prije službene ceremonije, 18. listopada 1721. godine, a postavili su ga članovi Svetog Sinoda (organa koji je rukovodio Ruskom pravoslavnom crkvom). Oni su odlučili "umoliti" Petra da primi titulu "Petar Veliki, otac domovine i imperator cijele Rusije". Ta odluka je 19. listopada proslijeđena Senatu, a 20. listopada je knez Aleksandar Menšikov osobno obavijestio Petra, koji je, kako se pričalo, u više navrata odbijao primiti titulu, ali je na kraju dao svoj pristanak.

Trojicki (Trojice-Petrovski) sabor.

Svečano bogoslužje je održano 22. listopada u staroj Trojickoj crkvi, prvoj i najstarijoj katedrali Sankt-Peterburga (koju su boljševici srušili 1933). Na ceremoniji se okupilo preko 1000 najviših državnih dužnosnika i časnika, dok je 125 galija Baltičke flote stajalo u koloni na Nevi ispred Trojickog trga. Petar je primio titulu imperatora u malom prilično skromnoj drvenoj katedrali. Poslije bogoslužja je kancelar Gavril Golovkin (1660.-1734.) održao govor u kojem je u ime Senata, Sinoda i cijelog naroda carevine zamolio Petra da primi titulu imperatora. Primivši titulu, Petar Veliki je održao vrlo kratak govor, svega tri rečenice, u kojem je zahvalio Bogu za pobjedu nad Švedskom i potaknuo ruske vojnike na daljnje usavršavanje u vojnim vještinama. Govor je završio ovako: "Treba se truditi na opću korist i dobitak koji Gospod stavlja pred naše oči [...] od čega će narodu biti lakše."

Car Petar je tako postao imperator, a carica, njegova supruga, postala je imperatorica. Carska kruna na državnom grbu zamijenjena je imperatorskom krunom. Nakon ceremonije je uslijedio veličanstven praznik s vatrometom koji je trajao gotovo tri sata (organizirao ga je i kontrolirao osobno Petar Veliki). Imperator Petar je pio s gostima do tri sata ujutro, a čitavo slavlje je trajalo još tjedan dana.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće