Josif Džugašvili je bio običan mladić iz siromašne gruzijske obitelji, koji je 1894. godine upisao teologiju i pripremao se da postane svećenik. Međutim, s 15 godina se susreo s marksizmom, ušao u ilegalne revolucionarne grupe i započeo potpuno drugačiji život. Otprilike je u to vrijeme počeo smišljati sebi "imena". Godinama nakon toga zaustavio se na najuspješnijem – Staljin. Ovaj pseudonim je poznatiji nego njegovo pravo prezime – upravo je ovako ostao zapamćen u povijesti. Kako se dogodilo da je Džugašvili postao Staljin i što znači ovo izmišljeno prezime?
Koba
Pseudonimi su u Rusiji bili vrlo česti, posebno među revolucionarima. Svi članovi partije i revolucionari iz ilegale imali su po nekoliko pseudonima, što im je omogućavalo da na najrazličitije načine zbune policiju.
Do 1917. godine Džugašvili je najčešće nosio pseudonim Koba. To je njegov drugi po redu najpoznatiji pseudonim, nakon prezimena Staljin.
Getty Images
Ime Koba je vrlo simbolično za Gruziju. Mnogi strani autori Staljinove biografije smatraju da ga je pozajmio iz romana gruzijskog klasika Aleksandra Kazbegija "Ocoubojica". U ovom djelu se hrabri gorštak Koba bori za nezavisnost svoje domovine. Mladom Staljinu je ovaj lik vjerojatno bio blizak, ali treba imati u vidu da Kazbegijev junak nije bio glavni prototip njegovog pseudonima.
Koba je zapravo gruzijski ekvivalent imena perzijskog cara Kavada I., koji je krajem 5. stoljeća osvojio Istočnu Gruziju, nakon čega je Tbilisi 1500 godina bio prijestolnica. Staljinu je više imponirala upravo ova povijesna ličnost, kao politička figura i vladar. Čak su i njihovi životopisi nevjerojatno slični.
Međutim, zbog povijesnih okolnosti, već 1911. godine se pojavila potreba za promjenom pseudonima. Djelatnost Džugašvilija proširila se izvan zakavkaske regije, njegove ambicije i veze s ruskim partijskim organizacijama su rasle, a pseudonim Koba bio je prikladan samo na Kavkazu. Drugačija jezična i kulturna sredina zahtijevale su i drugačije prezime. U siječnju 1913. godine Džugašvili se prvi put potpisao kao Staljin, i to u radu "Marksizam i nacionalno pitanje".
Getty Images
Kako je nastao pseudonim Staljin?
Odgovor na ovo pitanje dugo je bio nepotpun. Dok je Staljin bio živ, nijedan aspekt njegovog života nije mogao biti predmet diskusije, istraživanja, niti hipoteze nekog povjesničara. Stvarima koje se tiču "Oca svih naroda" bavio se Institut za marksizam i lenjinizam, u kojem je postojao fond Josifa Staljina sa strogo povjerljivim materijalima. Za Staljinovog života nisu provođena nikakva istraživanja tog materijala. Čak i nakon njegove smrti ništa nije istraživano, jer je kult njegove ličnosti bio osuđen.
Ali već nakon revolucije, početkom 1920-ih godina, u partijskim je krugovima vladalo mišljenje da riječ "Staljin" predstavlja prijevod na ruski jezik gruzijskog korijena prezimena Džugašvili – "Džuga", što tobože znači "čelik" (na ruskom "stalj"). To je djelovalo prilično jednostavno. Upravo se ova verzija više puta ponavljala u literaturi o Staljinu te se smatralo da je zagonetka odgonetnuta.
Međutim, ispostavilo se da je to bilo pogrešno mišljenje, koje su prihvatili čak i Gruzini. Gruzijski dramski pisac i bivši zatvorenik Staljinovih logora Kita Buačidze napisao je 1990. godine: "’Džuga’ uopće ne znači ’čelik’. ’Džuga’ je vrlo stara paganska gruzijska riječ s perzijskim prizvukom. Vjerojatno je bila rasprostranjena za vrijeme vladavine Irana u Gruziji i predstavlja obično ime. Kao i kod mnogih imena, njezino značenje se ne može prevesti. Ime kao ime, kao rusko Ivan. Dakle, Džugašvili znači ’Džugin sin’ i ništa drugo."
Ispostavlja se da pravo prezime Staljina nije imalo nikakve veze s porijeklom pseudonima. Kada je to postalo očigledno, pojavile su se nove različite verzije. Među njima je bila i priča o tome kako je pseudonim Staljina nastao od prezimena njegove istomišljenice i ljubavnice Ljudmile Stalj. Još jedna verzija glasi da je Džugašvili jedini u partiji izabrao ime koje će zvučati slično kao Lenjin.
Getty Images
Ali najzanimljiviju hipotezu je iznio povjesničar Vilijam Pohlebkin u svom znanstvenom radu. Prema njegovom mišljenju, prototip pseudonima bilo je prezime liberalnog novinara Jevgenija Stefanoviča Staljinskog, poznatog ruskog izdavača periodike, koji je na ruski jezik preveo poemu Rustavelija "Vitez u tigrovoj koži". Staljin je jako volio tu poemu i divio se stvaralaštvu Šote Rustavelija, čak je i povodom 750. godišnjice pjesnika bila organizirana velika proslava u Boljšom teatru 1937. godine. Međutim, Staljin je iz nekog razloga naredio da se jedno od najboljih izdanja ovog djela ukloni. Tako je izdanje iz 1889. godine s prijevodom na više jezika, uključujući i prijevod Staljinskog, bilo uklonjeno s izložbi i iz bibliografskih opisa i nije se spominjalo u člancima o književnosti. Povjesničar zaključuje: "Staljin je naredio uklanjanje izdanja iz 1889. godine prije svega da ’tajna’ njegovog pseudonima ne bi bila otkrivena." Tako se ispostavilo da je čak i "ruski" pseudonim Džugašvilija bio blisko povezan s Gruzijom i uspomenama iz mladosti.