Oteli Nijemcima zrakoplov ispred nosa: Spektakularan bijeg iz njemačkog zarobljeništva

To je pošlo za rukom pilotu lovačkog zrakoplova Nikolaju Lošakovu i njegovom suborcu, Ivanu Denisjuku. Nažalost, to čudesno spasenje od Nijemaca odvelo ih je direktno u sovjetski zatvor, čim su stigli u domovinu.

Nikolaj Lošakov je oboren u svom zrakoplovu Jak-1B tokom zračne borbe kod Lenjingrada 27. svibnja 1943. Uspio je iskočiti padobranom, ali se spustio na okupirani teritorij. U tom trenutku je ovaj 19-godišnji potporučnik 14. gardijskog lovačkog puka već izveo 121 borbeni let i osobno oborio dva neprijateljska zrakoplova.

Zarobljen je i saslušavan. Na saslušanjima se pridržavao verzije da je oboren u prvoj borbi, da je nedavno mobiliziran i zato ne zna ništa o svojoj jedinici, o broju zrakoplova i tome slično. Na kraju krajeva su Nijemci, po svemu sudeći, povjerovali mladom pilotu i čak su mu ponudili suradnju. Prema različitim izvorima, radilo se ili o službi u Hitlerovom zrakoplovstvu (na pomoćnim poslovima) ili o takozvanom zrakoplovstvu ruske oslobodilačke vojske. Lošakov je već tada procijenio da to može biti šansa za bijeg i nije se prevario.

Poslan je na aerodrom kod Pskova gdje se upoznao s vodnikom tenkovskih oklopnih trupa, Ivanom Denisjukom, također zarobljenikom koji je tada radio za Nijemce na punjenju goriva u zrakoplove. Zajedno su počeli kovati plan za bijeg. Lošakov se kasnije sjećao kako je Denisjuk po njegovom zadatku pamtio i crtao sheme rasporeda uređaja za upravljanje u zrakoplovima, kako je ukrao iz kupatila njemačku uniformu i dobro je sakrio u grmlju pored puta.

Zgodan trenutak za bijeg ukazao im se 11. kolovoza uvečer. Na aerodrom se tek spustio zapovjednikov Fi 156 Roda. Nijemci su otišli večerati, a Denisjuk je dobio zadatak da u međuvremenu napuni rezervoar u zrakoplovu. Iz prvog pokušaja su uspjeli uzletiti. Nijemcima je trebalo vremena da shvate da je zrakoplov otet, tako da su bejgunci izbjegli vatru iz protuzračnih oruđa sa zemlje. Do sovjetskog teritorija je trebalo preletjeti 300 kilometara, a tamo ih je već dočekala protuzračna paljba. Lošakov je ponovo ranjen, ali je uspio spustiti oštećeni zrakoplov.

Uslijedila su saslušanja u Narodnom komesarijatu za unutarnje poslove (NKVD), jer se sumnjalo da su bjegunci izdali domovinu. Denisjuk je pod pritiskom na kraju priznao krivicu i dobio 20 godina robije. Lošakov nije priznao krivicu. Štoviše, pokazao je da je u zarobljeništvu uspio krišom sačuvati partijsku knjižicu. Na kraju je u prosincu 1943. godine dobio "samo" tri godine zatvora. Oslobođen je prije isteka kazne, u kolovozu 1945. godine (a Denisjuk tek 1951.) da bi 1959. bio potpuno rehabilitiran.