Neprijatelj mora biti zaustavljen: Kako je odbijen prvi masovni zračni napad na Moskvu

Veliki domovinski rat, 1941., Moskva, SSSR. Vojnici rukuju četvorocijevnim protuzračnim mitraljezom štiteći Moskvu od njemačke avijacije tijekom Drugog svjetskog rata.

Veliki domovinski rat, 1941., Moskva, SSSR. Vojnici rukuju četvorocijevnim protuzračnim mitraljezom štiteći Moskvu od njemačke avijacije tijekom Drugog svjetskog rata.

TASS
U noći između 21. i 22. srpnja 1941. godine odigrala se Bitka za Moskvu – jedna od najdramatičnijih zračnih bitaka u Drugom svjetskom ratu. Na grad se ustremilo 220 njemačkih bombardera. Bitka je trajala pet sati. Glavni ciljevi su bili Kremlj, elektrana na Raušskom keju, zdanje Centralnog komiteta Sveruske komunističke partije (boljševika), tvornice i željezničke stanice.

Da bi uspješno izvršili ovaj strateški važan zadatak, Nijemci su u drugoj floti Luftwaffea formirali specijalnu grupu od preko tristo teških bombardera tipa Heinkel He 111, Junkers Ju 88A i Dornier Do 215B, a u sovjetsku pozadinu su ubacivali grupe s radioprijemnicima i radiopredajnicima kako bi unapred označili pravce leta na Moskvu.

Rukovodstvo SSSR-a je bilo svjesno da Luftwaffe ima dosta iskustva u bombardiranju velikih europskih gradova i zato se plan odbijanja napada pravio od početka srpnja. Sovjetski lovci su imali zadatak dočekati njemačke avione na 200-300 kilometara od Moskve i ne dozvoliti im da otkriju lokacije na kojima su razmještene jedinice protuzračne obrane grada i baražni baloni.

Moskovske trupe PZO su imale preko 1000 zenitnih oruđa, 300 mitraljeza, preko sto baražnih balona i oko 600 reflektora koji su pravili ogroman osvijetljeni pojas širok 40 kilometara, veći čak i od dometa proturzačnih oruđa. Lovački korpus je imao oko 600 lovaca, od čega su polovica bili avioni novog tipa. Na neprijatelja su motrile jedinice za zračno opažanje uzbunu i vezu, kao i radarske stanice, i u slučaju potrebe su najavljivale opasnost.

Neposredno prije prvog naleta na Moskvu u gradu je izvedena zapovjedna stožerna vježba u kojoj je razrađena dobra strategija djelovanja prilikom napada, a Kremlj, Moskovsko gradsko vijeće (Mossovjet) i drugi važni objekti su kamuflirani tako da izgledaju kao obične zgrade. Hitler je 14. srpnja izdao naredbu o početku zračnog napada na Moskvu, zatim su odabrani piloti, a u noći između 21. i 22. srpnja napad je počeo.

Nijemci su se dobro pripremili za prvi nalet. U svakoj grupi je bio vodeći avion, grupe su letjele u ešalonima, s vremenskim razmacima i na različitim visinama, a radiopredajnici koji su bili postavljeni na zemlji osiguravali su odličnu koordinaciju između posada. Napad je počeo noću, jer su Nijemci znali da u lovačkim pukovnijama PZO Moskve nema mnogo pilota noćnih lovaca i da mnogi zenitni mitraljezi i oruđa nemaju reflektore.

Na znak uzbune se u nebo digla jedanaesta lovačka pukovnija. Upravo je ona dočekala prvu grupu njemačkih bombardera. Nijemci su letjeli u sabijenoj grupaciji, bez pratnje lovaca, i sami su sebe pokrivali mitraljeskom paljbom. Kapetan Konstantin Titenkov je napao glavni avion mitraljeskom vatrom, a u drugom ga je krugu uspio oboriti. To je poremetilo koordinaciju njemačkih bombardera, pa i cijelu njihovu formaciju.

Zatim su u borbu krenuli piloti dvanaeste lovačke avionske pukovnije. Pristizale su nove grupe bombardera, pokušavajući obići reflektore i izbjeći vatru iz zenitnih baterija. Tada je odlučeno da se nekoliko zenitnih baterija ujedini i stvori vatreni zid. Sovjetske zenitne baterije su otvorile vatru prije nego što su se njemački avioni približili i tako su napravile vatreni štit. To je bio proračunati psihološki potez, jer se neće svako odvažiti da krene u prodor groz gust oblak eksplozija. I zaista, većina njemačkih pilota je odustala od zadanog cilja, pa su izbacili bombe nasumice.

Iznenađenje je priređeno i sljedećim grupama neprijateljskih bombardera. Oni su tijekom leta vidjeli mnoštvo reflektora koji su osvjetljavali prostor, pa su se zbog toga podigli na visinu od 4500 metara i približili Moskvi. Već su se bili spremili izbaciti bombe kad ih je radist upozorio na balone.

To je bilo neočekivano. Nijemci su dobro znali da se baloni ne podižu iznad 2000 metara, a ovdje su bili na dva puta većoj visini. I oni su se vratili izbacivši bombe nasumice. Oberlajtnant Böttcher, jedan od najboljih pilota bombardera, ovako je opisao napad na sovjetsku prijestolnicu:

"Od svih letova koje sam izveo na Istoku, najteži su bili noćni napadi na Moskvu. Zetnitna paljba je bila vrlo intenzivna i zabrinjavajuće gusta."

Prvi nalet na Moskvu je odbijen. Luftwaffe je u njemu izgubio 22 bombardera. Pa ipak, pojedini avioni su se uspjeli probiti i baciti bombe na grad. Stradalo je preko 600 ljudi, oštećene su pruge, vodovod, plinovod i dalekovodi, a na području grada je izbilo mnogo požara. Oštećeno je preko 30 zgrada. Zahvaljujući dobro organiziranim djelovanjima protuzračne obrane i lovačkih pukovnija, izbjegnuta su veća razaranja. Nijemcima nije dozvoljeno da sravne Moskvu sa zemljom, kako su u početku planirali.

Uzgred, tijekom zračnih napada žitelji Moskve su koristili metro kao sklonište. Uvečer je narod čekao u redu da uđe i zauzme što bolja mjesta u vagonima. Prednost su imale žene s malom djecom.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće