Kako je u vrijeme Drugog svjetskog rata izgledao i čemu je sve služio Moskovski metro

Mihail Džaparidze/TASS
Moskovska podzemna željeznica u vrijeme Velikog domovinskog rata, pored toga što je sve vrijeme svakodnevno prevozila putnike, milijunima ljudi bila je i istinsko utočište. U metrou se spavalo, jelo i išlo u knjižnicu, a ovdje su se, ma koliko nevjerojatno zvučalo, gledali i filmovi.

Četrdeset prve, kada je Drugi svjetski rat zahvatio teritorij Sovjetskog Saveza, u Moskvi je već bila izgrađena 21 metro stanica. U danima rata metro je danju prevozio putnike, a tijekom noći se pretvarao u sklonište. Za vrijeme bombardiranja 1941. godine na stanicama prijestolničke podzemne željeznice krilo se 13,9 milijuna ljudi, a godinu dana kasnije, kada su se napadi iz zraka prorijedili, 303 tisuće. Iako je posljednji projektil na Moskvu pao 1943. godine, gradski metro služio je kao sklonište sve do samog kraja rata.

Na stanici Majakovskaja. Moskva, 1941.

Prvi znak za zračnu opasnost u Moskvi dan je mjesec dana nakon početka rata, 22. srpnja 1941. godine. U metro stanicama i tunelima krilo se oko pola milijuna ljudi. Naredne je noći zračni napad ponovljen, jedna je bomba oštetila tunel između Smolenske i Arbatske stanice, druga je pala na metro-most, a treća eksplodirala kod ulaza na Arbatsku stanicu. Poginuli su deseci ljudi, ne samo od detonacije, nego i u stampedu na ulazu na stanicu. Tada su uvedena pravila korištenja metroa kao skloništa.

Kazalište Vahtangova na Arbatu srušeno tijekom njemačkog bombardiranja.

U danima rata Moskovski metro radio je od deset navečer, poslije čega su se, sve do pet ujutro, na stanicama smještali ljudi. Kada je objavljivana zračna opasnost, vlakovi su se polako zaustavljali, a zaposleni u metrou orijentirali na prihvat građana. Najstrašnija bombardiranja Moskvu su zadesila u listopadu i studenom 1941. godine. Vlakovi su se u to vrijeme zaustavljali između pet i sedam poslije podne. Moskovljani su raspoređivani u vagone, stanice i tunele, gdje su provodili noć.

Na metro stanicama bilo je postavljeno 3,8 tisuća dječjih krevetića i 4,6 tisuća ležaja za odrasle. Na peronima su postavljene fontane s pitkom vodom i slavine za vodu, a opremljeno je i 25 toaleta. Na stanicama su neprestano dežurali liječnici. Djeci su se navečer dijelili mlijeko i bijeli kruh. Na nekoliko stanica prikazivani su filmovi!

U studenom 1941. godine na Kurskoj je stanici otvoren ogranak povijesne knjižnice. "Svraćam skoro svakog dana", napisao je jedan od čitatelja. "Ne zato što mi je stanica usputna pri povratku kući, nego samo zato da bih pročitao novine i drugu literaturu... Jedina smetnja koju je nemoguće otkloniti je cirkulirajući zrak koji stvaraju vlakovi i neprekidni protok putnika."

Knjižnica na Kurskoј

Stanica Čistije prudi (tada je bila Kirovska) bila je zatvorena za putnike i preuređena za potrebe Glavnog stožera. Operativno zapovjedništvo na čelu s Josipom Staljinom početkom rata bilo je smješteno u kući u blizini ulaza u metro, odakle se liftom moglo spustiti u podzemni kompleks zapovjednog punkta i pješačkim prolazom doći na stanicu.

Platformu je od vlakova koji su prolazili pored odvajala pregrada od šperploče, a ispred pokretnih je stepenica postavljen zid od armiranog betona da zaustavi val od eksplozije u slučaju izravnog pada aviobombi. Ostali vojni zapovjedni centri nalazili su se na stanicama Krasnije vorota, Bjeloruska i Trg Sverdlova (Teatraljnaja).

Pripreme za proslavu 7. studenog 1941.

Bez obzira na bombardiranje, Moskovski metro je nastavljao prevoziti milijune ljudi. Jedini dan kada metro tijekom svog postojanja nije otvoren na vrijeme bio je 16. listopada 1941. godine. Sovjetsko rukovodstvo je dan ranije donijelo odluku da uništi metro, da ne bi dospio u ruke neprijatelja, a vagone i opremu evakuira u pozadinu.

1943.

U noći između 15. i 15. listopada već se spremalo potapanje stanice, počeli su siječi električne kablove i demontirati pokretne stepenice, međutim, ujutro je odluka ukinuta, a u 18.45 vlakovi su ponovno pušteni u promet. Ipak, dio opreme je evakuiran u Uzbekistan, dok je u Moskvi ostalo ukupno 105 vagona. I dok je prije početka rata metro prevozio 27 milijuna putnika mjesečno, u listopadu četrdeset prve taj je broj sveden na svega osam milijuna (danas se podzemnom željeznicom toliko putnika preveze za manje od 24 sata).

Za vrijeme rata, kada su muškarci odlazili na front, u metrou su uglavnom radile žene. Prvi "ženski vlak" koji su vozile isključivo žene strojovođe počeo je prometovati osmog ožujka četrdeset druge. One su nastavile raditi u metrou i poslije rata. U nekim depoima (recimo, na Sokolu) pravile su tijela za mine i granate.

Izgradnja Arbatsko-Pokrovske linije

Bez obzira na ratno stanje, u metrou se nastavljala gradnja novih stanica i kolosijeka. Ispod rijeke Moskve se 1943. godine probija tunel od Teatraljne do Avtozavodske stanice, a 1944. godine od Kurske do Ismailovskog parka. Na sedam postaja u Moskvi postavljena su obilježja "Izgrađeno u vrijeme Domovinskog rata".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće