Kako su Amerikanci od SSSR-a "ukrali" pobjedu nad Japanom

Arhivska fotografija; Javna domena; Russia Beyond
Amerikanci su 1938. godine sebi pripisali nevjerojatan napad sovjetske avijacije na japansku zrakoplovnu bazu na Tajvanu, koji je impresionirao čitavu Kinu. Međutim, SSSR ne samo da se nije uvrijedio, nego mu je to čak i odgovaralo.

Pomirenje starih neprijatelja

Dok je na Zapadu Treći Reich tek skupljao snagu za borbu za "životni prostor njemačkog naroda", na istoku je Japan već intenzivno radio na stvaranju Velike Istočne Azije pod svojim vodstvom. Japanci su 1931. godine napali kinesku Mandžuriju, gdje je ubrzo stvorena marionetska država Mandžukuo, a 1937. godine je počeo rat između Japanskog Carstva i Kine, u kojem se rješavalo pitanje kineskog suvereniteta.

Sovjetski Savez je zabrinuto pratio japansku ekspanziju, s razlogom smatrajući da će prije ili kasnije taj proces stići i do njegovih granica. U tim je uvjetima sovjetsko rukovodstvo odlučilo sklopiti savez sa svojim davnim neprijateljem: vladajućom strankom Republike Kine Kuomintangom i njezinim liderom Čang Kai-šekom.

Neprijateljstvo između dviju zemalja izazvala je podrška koju je SSSR tijekom niza godina pružao komunistima Mao Ce-tunga u njihovoj borbi protiv Kuomintanga. Međutim, agresija Japana prislila je obje strane da sjednu za pregovarački stol.

Japanci ulaze u Nanjing, 13. prosinca 1937.

Operacija Zet

Postignut je dogovor o sovjetskoj vojnoj pomoći Kini. Tijekom takozvane Operacije Zet Kinezi su, između ostalog, dobili preko 80 tenkova, 700 motornih vozila, preko 600 komada artiljerijskog oruđa i oko 400 mitraljeza.

Najvažniji dio pomoći činili su avioni. Zastarjelu kinesku avijaciju suvremeno zrakoplovstvo Carske vojske Japana brzo je sravnilo sa zemljom, što je Japanu omogućilo nadmoć u zraku i nesmetano bombardiranje kineskih gradova. SSSR je s ciljem da promijeni ovu situaciju početkom rata Kini stavio na raspolaganje preko 300 lovaca I-15 i I-16 i oko 150 bombardera SB i TB-3.

Japanci bombardiraju kineski grad

U obranu Kine

Na molbu kineske vlade u zemlju su počeli tajno stizati sovjetski vojni piloti. Iskusni piloti, od kojih su neki sudjelovali u Građanskom ratu u Španjolskoj, ne samo da su obučavali kineske vojnike, nego su i sami sudjelovali u bitkama protiv Japanaca. Kako bi izbjegli diplomatski konflikt s Tokijom, sovjetski piloti su se u dokumentima vodili kao dobrovoljci ili su nosili kineska imena. Tako je, na primjer, zapovjednik Hankouške bombarderske aviogrupe Fjodor Polinjin bio poznat kao Fen Po.

Fjodor Polinjin

Prvi sovjetski piloti stigli su u Kinu u studenom 1937. godine i odmah ušli u borbu protiv neprijatelja. Više puta zaostajući za Japancima po brojnosti, oni su 4-5 puta dnevno letjeli da zaštite kineske gradove.

Nakon što je japansko zrakoplovstvo pretrpjelo teške gubitke na nebu iznad kineske prijestolnice Nanjinga, a njihovi aerodromi u blizini Šangaja počeli stradati u preciznim i razornim napadima, Japanci su postali svjesni da imaju posla s opasnim i pripremljenim neprijateljem. Njihova dotadašnja bezbrižnost pretvorila se u opreznost. Ali čak im ni to nije pomoglo da spremni dočekaju sovjetski napad na Tajvan (tada poznat kao Formoza).

I-16

Odvažna operacija

Napad na aerodrom Macujama u blizini glavnog tajvanskog grada Taipeija planiran je za 23. veljače 1938. godine kao "poklon" Japancima povodom dvadesetogodišnjice Crvene armije. Bila je to jedna od najvećih zrakoplovnih baza tadašnje Carske vojske Japana. Tokio je bio uvjeren da je za neprijatelje ona nedostižna.

28 bombardera SB s oznakama Ratnog zrakoplovstva Kine trebalo je poletjeti s aerodroma Hankou u blizini Wuhana, na gotovo tisuću kilometara od Tajvana. Druga grupa od 12 aviona s mješovitom sovjetsko-kineskom posadom poletjela je iz Nanchanga, koji je bio bliže otoku.

Malo je nedostajalo da do napada uopće ne dođe. Rano ujutro, kada su avioni bili spremni za polijetanje, na nebu u blizini Hankoua pojavili su se japanski bombarderi. "Prošla me jeza. Ako nas napadnu, aerodrom će otići u zrak. Avioni su prepuni goriva i bombe su već postavljene... Ako ih PZO ne otjera, sve je propalo", prisjećao se u svojim memoarima zapovjednik napada Fjodor Polinjin. Katastrofa je izbjegnuta, jer su se Japanci iznenada udaljili u pravcu susjednog grada Changsha.

Napad na Macujamu bio je dotad neviđena operacija. 28 bombardera je za sedam sati bez pratnje lovaca prešlo tisuću kilometara, od čega dvije stotine nad vodom. Grupa iz Nanchanga se zbog greške u navigaciji morala vratiti u bazu.

Radi manjeg utroška goriva i povećanja doleta Hankouška bombarderska aviogrupa letjela je na visini od oko 5000 metara. Bez maski s kisikom piloti su tijekom čitavog leta bili na rubu svojih snaga. "Srce brže lupa, u glavi ti se vrti, hvata te pospanost... Tu se možeš osloniti samo na svoju fizičku izdržljivost", prisjećao se Polinjin.

Tupoljev SB-2

Iznenadni napad

Kada su uspješno stigli do Tajvana, sovjetski avioni su prošli sjeverne otoke, a zatim, naglo promijenivši pravac, s prigušenim motorima krenuli na Macujamu.

Na aerodrom su bacili oko 280 bombi. Uništeno je 40 neprijateljskih aviona, ne računajući one koji su se nalazili u dijelovima u kontejnerima, izgorjeli su hangari i trogodišnje zalihe goriva.

Japanci su bili uvjereni da je njihov udaljeni aerodrom potpuno siguran. Nijedan njihov lovac nije uspio čak ni uzletjeti. PZO je zakasnila, zapucavši tek kada se sovjetska aviogrupa već počela udaljavati.

Tokio je bio u šoku. Bilo je jasno da su sada i sami japanski otoci ugroženi. Guverner Tajvana je smijenjen, a zapovjednik aviobaze Macujama izvršio je samoubistvo.

Sovjetski i kineski piloti

Američki trijumf?

Sovjetski piloti su se bez gubitaka vratili u Hankou, gdje su dočekani kao heroji. Svečanu večeru u njihovu čast čak je posjetila supruga kineskog lidera Čang Kai-šeka Soong Mei-ling.

Ali dok su za rukovodstvo zemlje okolnosti napada bile poznate, kineska javnost nije znala detalje o tome, s obzirom na poseban status boravka sovjetskih pilota u Kini.

Podvig je tako pripisan grupi međunarodnih (uglavnom američkih) dobrovoljaca na čelu s američkim pilotom Vincentom Schmidtom. Ova grupa, službeno 14. eskadrila Ratnog zrakoplovstva Kine, u suštini je bila preteča čuvenih "Letećih tigrova", dobrovoljačke grupe lovaca koja će u Kinu stići u travnju 1941. godine.

"U jednom listu, koji je izlazio u Hankou na engleskom jeziku, pojavila se tih dana zanimljiva informacija. Navodilo se da je grupa kineskih aviona, kojima su upravljali strani piloti, izvršila napad na Formozu i japanskoj avijaciji nanijela ozbiljne gubitke. A nešto dalje je pisalo da su u napadu sudjelovali američki piloti", prisjećao je Polinjin.

The Hong Kong Telegraph je 25. veljače objavio da je "neustrašivi veteran mnogih ratova" Vincent Schmidt bio na čelu "prvog odvažnog napada na japansku zemlju", u kojem su sudjelovali kako kineski, tako i ruski piloti.

Vincent Schmidt

Sovjetska strana se tim povodom nije oglašavala. Njoj je čak odgovarao ovakav obrat. Schmidt, s druge strane, ne samo što nije demantirao lažnu informaciju, nego je sa zadovoljstvom primao čestitke, davao intervjue novinarima i slavio se kao nacionalni heroj.

Nekoliko dana kasnije istina je otkrivena: Japanci su izdali službeno priopćenje o tome da su u napadu na Macujamu sudjelovali samo sovjetski bombarderi SB. Kada je uhvaćen u laži, Vincent Schmidt je dao ostavku i otišao u Hong Kong. Njegova je 14. eskadrila 1. ožujka rasformirana zbog slabe učinkovitosti.

A sovjetski piloti, koje su Kinezi prozvali "mač pravde", nastavili su ratovati u Kini do 1940., sve dok se ponovo nisu zaoštrili odnosi između Koumintanga i Maovih komunista. Tijekom čitavog rata SSSR je u Kinu poslao 3665 pilota i tehničkih stručnjaka, od kojih je 211 u tim borbama izgubilo život.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće