Kako je avijacija postala efikasno oruđe agitacije u SSSR-u (FOTO)

Javna domena
Bilo je zamišljeno da "Maksim Gorki", najveći avion na svijetu, u letu snima filmove i projektira ih direktno na oblake, te da prikazuje svjetlosne parole na dimnoj zavjesi koju sam pravi.

S obzirom na to da u prvom desetljeću postojanja Sovjetskog Saveza još uvijek nije bilo televizije, a radioprogram je tek bio u povojima, Lenjinove govore i program Komunističke partije raznosili su širom zemlje takozvani agitacijski vlakovi i parobrodi. Početkom 1930-ih im se pridružila i avijacija.

Na inicijativu zaposlenih u časopisu "Ogonjok" je 1932. godine pokrenuto prikupljanje sredstava za osnivanje Posebne združene agitacijske eskadrile "Maksim Gorki" (tada je ovaj pisac slavio 40 godina svoga stvaralačkog rada).

Agitacijska eskadrila u Mordoviji.

Zadatak agitacijske eskadrile bio je pronositi komunističku propagandu do najudaljenijih i najnepristupačnijih kutaka ogromne zemlje. Avioni su donosili i pokazivali ljudima propagandističke filmove, prenosili radioprogram i dijelili adekvatnu literaturu. Tim avionima su putovali heroji rada i udarnici, takozvani stahanovci, profesori i funkcionari. Oni su pored aviona čitali izvještaje, držali govore i predavanja pred gomilama okupljenih radnika i seljaka.

Radnici-udarnici sovjetskog kolhoza poslije leta avionom agitacijske eskadrile

Preko 30 aviona i jedan cepelin agitacijske eskadrile redovno su letjeli u predratnom razdoblju. Mnoge letjelice su napravljene od sredstava koja su prikupili časopisi i dnevni listovi, pa su nosile i imena izdavača: "Kolhoznik Istočnog Sibira", "Komsomoljska pravda", "Crvena zvijezda", itd.

Iz serije

Da bi napravila svoj avion, redakcija satiričnog časopisa "Krokodil" je 1935. godine izdala specijalan broj. Radnici tiskare su radili besplatno, a pisci i ilustratori su se odrekli honorara. Tako je napravljen avion ANT-9, koji je čak i izvana bio oblikovan i oslikan da podsjeća na krokodila.

Agitacijska brigada časopisa

Većinu agitacijske eskadrile činili su laki dvokrilci U-2, no glavni je avion bio pravi gigant – ANT-20 "Maksim Gorki", najveći na svijetu avion s kotačima.

ANT-20

Bio je dugačak 33 metra, a raspon krila mu je iznosio 63 metra. Avion je bio opremljen snažnim razglasom, komorom za razvijanje fotografija i tiskarom koja je pomoću specijalnog agregata mogla otisnuti 10 000 letaka na sat. Bilo je zamišljeno da "Maksim Gorki" u letu snima filmove i projektira ih direktno na oblake, a također da prikazuje svjetlosne parole na dimnoj zavjesi koju sam pravi. Te ideje, međutim, nisu realizirane.

ANT-20

"Maksim Gorki" je bio pravi leteći dvorac, u kojem se lagodno moglo smjestiti 48 putnika. Imao je duboke fotelje, tepihe, stoliće sa stolnim lampama i zavjese na prozorima. Poslije odmora u spavaćoj kabini gosti su odlazili u bife, gdje je u ponudi bila hladna i topla zakuska. Posle bifea su odlazili u biblioteku.

ANT-20

Nažalost, perspektivna "karijera" aviona "Maksim Gorki" zaustavljena je samo godinu dana nakon početka eksploatacije. Naime, 18. svibnja 1935. godine za vrijeme pokaznog leta iznad Moskve divovski avion je udario u lovac I-5 koji je pored njega u zraku izvodio figure akrobatskog letenja. Poginulo je 11 članova posade i 38 putnika, radnika tvornice koja je pravila ANT-20 i članova njihovih obitelji.

Zgrada br. 4 u Levitanovoj ulici, naselje Sokol u Moskvi. Avion ANT-20

Posebna združena agitacijska eskadrila "Maksim Gorki" je tijekom 1930-ih godina prevalila 55 milijuna kilometara širom Sovjetskog Saveza, organizirala preko 3000 mitinga, sudjelovala u 5000 referata i predavanja i različitim aktivnostima obuhvatila preko 10 milijuna ljudi. U poslijeratnom razdoblju se brzo razvijalo emitiranje radijskog i televizijskog programa, tako da više nije bilo potrebe za propagandnom avijacijom, te je ova eskadrila prestala letjeti.

ANT-20 Bis

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće