Prvi sovjetski serijski zrakoplov s vertikalnim uzlijetanjem i slijetanjem Jak-38 upućen je na testiranje u Afganistan tri godine nakon primanja u sastav naoružanja. Na prvi pogled bila je to neobična odluka. Naime, Jak-38 je projektiran kao zrakoplov mornaričke avijacije i bio je vrlo osjetljiv na vrućinu. Godinu dana ranije, za vrijeme pohoda nosača zrakoplova "Kijev" i "Minsk" do obala Libije (gdje se trebalo pokazati pred Šestom flotom SAD-a), motori za uzlijetanje ovih jurišnih zrakoplova nisu mogli upaliti čim su se letjelice našle u tropskom pojasu.
Međutim, sovjetskim snagama koje tek što su stigle u Afganistan bila je potrebna zračna podrška, a u nerazvijenoj je planinskoj zemlji bilo malo aerodroma, pa je vojno zapovjedništvo odlučilo da je to pravo mjesto za testiranje zrakoplova Jak-38. Smatralo se da zrakoplov može uzlijetati s malih betonskih pisti ili s površina pokrivenih metalnim aerodromskim pločama. 18. travnja 1980. godine transportni zrakoplovi An-22 prebacili su na aerodrom Shindand na sjeveru Afganistana četiri zrakoplova Jak-38, obojena u neobičnu smeđe-zelenu kamuflažnu boju. Na isti su aerodrom iz Ahtubinska doletjela dva Su-25, koji još nisu bili primljeni u sastav naoružanja. Eksperimentalna eskadrila dobila je naziv "grupa Romb". Letovi su počeli već narednog dana.
Nedaleko od aerodroma za Jak-38 je opremljena pista za polijetanje duga 150 metara. Iskopani su rovovi i u njih postavljene metalne aerodromske ploče, rovovi su posuti pijeskom, a preko njih je postavljena staklena vuna, pa još jedan sloj metalnih ploča. Ovaj "sendvič-aerodrom" je izgledao vrlo sigurno, ali poslije nekoliko letova pijesak ispod ploča je otpuhao zrak. To se moralo dogoditi, jer je prilikom uzlijetanja mlaznica zrakoplova bila okrenuta okomito, pa je struja zraka udarala u pistu.
Pa ipak, za mjesec dana je "grupa Romb" izvela preko 120 letova. Metalna pista je poslije šest letova napuštena i korištena je samo betonska. Osim probnih letova u kojima se provjeravalo ponašanje letjelice u različitim režimima, bilo je i borbenih letova. 29. svibnja prilikom leta po velikoj vrućini jurišni zrakoplov kojim je upravljao pukovnik Jurij Kozlov nije imao dovoljno potisne sile. Jak-38 s kompletnim streljivom pao je na beton s visine od sedam metara i zapalio se. Rakete u kasetama ispod krila počele su detonirati i letjeti na sve strane. Sve to događalo se pred očima prvog zamjenika ministra obrane SSSR-a Leonida Sokolova koji je zapovijedao postrojbom sovjetskih snaga u Afganistanu.
San Diego Air and Space Museum Archive
Tako je okončana aktivnost "grupe Romb". Testiranja su službeno ocijenjena kao uspješna, premda je po učinkovitosti borbene primjene Jak-38 zaostajao za Su-25. Naime, budući "Grač" se pokazao odličnim te je nastavio letjeti nebom iznad Afganistana. A visokotehnološki Jak je mogao nositi samo par raketa NURS i dvije bombe teške po 250 kilograma, a imao je goriva za 40 minuta leta. Zrakoplov s pogonskim sustavom od tri motora dva različita tipa postao je poznat po sklonosti ka kvarovima. Tehničari su prebacivali motore s jednog na drugi zrakoplov pokušavajući postići uravnoteženi potisak. A po ukupnim karakteristikama Jak-38 koji nije imao ni radar zaostajao je čak i za helikopterom Ka-29.
Možda se Jak-38 nije pokazao kao oružje, ali mnogo je značio konstruktorima zrakoplova. Kod njega su znatno prije pojave motora s promjenjivim vektorom potiska mogli razvijati supermanevarske režime leta. Automatski sustav za spašavanje, koji je u izvanrednoj situaciji izbacivao pilota ne čekajući njegovu naredbu, također je bio revolucionaran i spasio je mnoge pilote koji su upravljali ovom rizičnom letjelicom. Za to je vezana još jedna epizoda iz života zrakoplova Jak-38.
4. ožujka 1976. godine za vrijeme prijemnog leta serijskog Jak-38 probni pilot Vladilen Homjakov je katapultiran iz kabine na visini od oko 70 metara. On se uspješno spustio na zemlju i počeo pogledom tražiti svoju letjelicu. Ona je lebdjela na istoj visini u režimu stabilizacije. Kada je potrošio gorivo, zrakoplov se spustio u polje.
"Piloti su prema zrakoplovu Jak-38 imali, ako možemo tako reći, nadahnut odnos. Voljeli smo Jak i tretirali ga gotovo kao lovca. Nijedna druga letjelica nije nam omogućavala da letimo kao u Jaku-38 i zato smo mu sve opraštali: i rizik od kvara, i u prvo vrijeme mali dolet, i skromne borbene mogućnosti. Svaki let na njemu bio je pravi doživljaj", zapisao je heroj Rusije, zaslužni probni pilot Aleksandar Rajevski.