Odijela koja ljude štite od štetnog djelovanja okoline nisu nov izum. Još je u vrijeme prvih epidemija kuge bilo jasno da je bolje držati se na udaljenosti od zaraženih, a ako to nije bilo moguće zbog profesije, recimo, liječnika, da u tom slučaju treba minimalizirati fizički kontakt. To je utvrđeno, naravno, eksprimentalni putem, tako da se prepoznatljiva oprema liječnika koji su liječili kugu (dugi kožni mantili, rukavice, maske s dugim "kljunom") pojavila tek u 17. stoljeću.
Odijela za zaštitu od kuge
Početkom 20. stoljeća u mnogim su zemljama, uključujući Rusiju, harale smrtonosne epidemije: tuberkuloza, tifus, velike boginje, kuga. Do tada je već utvrđeno da se mnogi virusi prenose zračno-kapljičnim putem ili preko sluznice. Zato je svaki čovjek koji je radio u zaraženim područjima morao nositi specijalnu odjeću. Za vrijeme posljednje velike epidemije kuge u Mandžuriji (1910.-1911.), kako se ne bi dozvolilo da se bolest proširi u Europu, u Ruskom su Carstvu uvedeni sanitarni kordoni na Kinesko-istočnoj željeznici. Bio je zabranjen ulazak u zemlju iz Mandžurije, a stanovnici Kine su mogli sjesti u vlak tek poslije petodnevnog promatranja.
Svi medicinski radnici i dezinfekcijske brigade morali su nositi specijalna odijela s kapuljačama, maskama i rukavicama.
Kotljakov Eduard/TASS
Poslije svake su se smjene svi gornji dijelovi odjeće na ulici prelijevali otopinom živinog klorida ili karboksilne kiseline, a zatim prali u posebnoj praonici. Obuća se dezinficirala pomoću raspršivača za tekućinu. Povjesničari pišu da su se događali pojedinačni slučajevi izbjegavanja dezinfekcije koji su prestali nakon što su se neki sanitarni radnici zarazili i umrli.
Martinevski I.L., Molljare G.G., 1971.
Do danas se ovakva oprema naziva odijelom za zaštitu od kuge, premda ga liječnici i znanstvenici nose i prilikom rada s izazivačima drugih bolesti: velikih boginja, ptičje gripe, koronavirusom.
Ova odijela se sastoje od kombinezona, kapuljače, zaštitnih naočala, maske, gumenih rukavica i čizama.
Valerij Meljnikov/Sputnik
Prema ruskom zakonodavstvu, ovakva zaštitna odijela trebaju se nalaziti ne samo u bolnicama i domovima zdravlja, nego i u vozilima hitne pomoći protuinfektivnih brigada. U hitnoj pomoći liječnici najčešće koriste jednokratna odijela. U jednokratnim odijelima se također dočekuju putnici koji su stigli iz inozemstva sa sumnjom da su zaraženi koronavirusom. Ona su znatno jeftinija, ali su također načinjena od jednostavnijih materijala. Na primjer, umjesto čizama se nosi samo zaštitna navlaka za cipele, a umjesto zaštitnog mantila kombinezon i navlaka za ruke ili pregača. Razlikuju se i materijali: jednokratna odijela su napravljena od sintetičkih materijala kao što je poliester, a višekratna od gustog pamuka ili viskoze s vodootpornog slojem. Prema sanitarnim normama, jednokratno odijelo se nakon smjene treba potopiti u dezinfekcijsku otopina i uništiti, dok se višekratno poslije dezinfekcije može ponovno koristiti. U svakom slučaju, takva odjeća ima minimalni broj šavova kako bi se isključila mogućnost da kroz njih prodru virusi.
Sputnik
Odijela za biološku i kemijsku zaštitu
Vojnici koji rade u područjima zaraze ne nose, međutim, ovakva odijela, nego prave skafandere.
Oni su također napravljeni početkom 20. stoljeća, ali razlog nije bila bakteriološka opasnost, nego kemijska: primjena plina iperita u Prvom svjetskom ratu. Krajem 1916. godine u Rusiji su postojale posebne kemijske čete, a već poslije Oktobarske revolucije, 1918. godine, osnovane su kemijske snage (danas se nazivaju Snage radijacijske, kemijske i biološke zaštite). Prije početka Drugog svjetskog rata SSSR je imao odijela od specijalne gumirane tkanine, koja su štitila od isparanja iperita.
Nepoznati autor/MAMM/MDF
Sovjetska vojska je 60-ih godina dobila opće zaštitno odijelo namijenjeno za rad ne samo u uvjetima kemijske, nego i biološke opasnosti.
Nepoznati autor/MAMM/MDF
Ovaj komplet, osim kombinezona, kapuljače, rukavica i maske, obuhvaća i čizme-navlake i uređaj za filtriranje zraka s rezervnim filterima.
Ministarstvo obrane RF/TASS