Ostaci aviona sa serijskim brojem 59645 nikada nisu pronađeni, iako su ih ubrzo nakon incidenta tražili ronioci i četiri minolovca Ratne mornarice SSSR-a. Oni se još uvijek nalaze negdje na dnu Baltičkog mora.
Incidentu na nebu iznad Baltika prethodili su nekažnjeni letovi avijacije SAD-a u okviru kojih je od 1946. godine vršeno radioelektronsko izviđanje. Američki piloti su često priređivali provokacije i povređivali granice SSSR-a. Amerikanci su ignorirali sva diplomatska upozorenja.
Situacija se promijenila kada su pukovnije PZO počele dobivati lovce dugog dometa La-11. Klipni zrakoplovni motor im je omogućavao da razviju brzinu od 674 km/h, da bez dopune goriva prevaljuju 2235 kilometara i da se podižu na visinu od 10 000 metara. Imali su po tri topa i mogli su se boriti protiv većine tadašnjih lovaca i bombardera SAD-a i NATO-a, što je kasnije uspješno demonstrirano na nebu iznad Kine i Sjeverne Koreje.
Do raspleta je došlo 8. travnja u večernjim satima. U izvještaju predvodnika grupe presretača La-11, natporučnika Borisa Dokina, navodi se da je odred lovaca poletio u 17:22. Nakon desetak minuta na visini od 4000 metara južno od grada Liepāje otkriven je avion s oznakama Ratnog zrakoplovstva SAD-a.
Piloti aviona Privateer su odbili ispuniti zahtjeve sovjetskih pilota te su usmjerili avion u smjeru mora. Amerikanci su se uzdali u činjenicu da je granica blizu, svega dvadesetak kilometara odatle, a oni su letjeli 460 kilometara na sat, što znači da bi već za par minuta mogli biti u sigurnom zračnom prostoru.
"Tada sam ja ispalio rafal upozorenja, ukupno 12 projektila. Avionkoji je povrijedio naš zračni prostor otvorio je paljbu na mene. Poručnik Tezjajev iz mog odreda vidio je to i ispalio u njega rafal, poslije čega je taj avion izgubio visinu i ušao u oblake na H-500 metara. Pretpostavljam da je pao 5-10 kilometara od obale", piše u Dokinovom izvještaju.
Drugi pilot, potpukovnik Filonovič, priopćio je dva sata nakon incidenta da američki brodovi vrše intenzivnu potragu između Gotlanda i Bornholma, što navodi na pretpostavku "da su u avionu bili važni tajni dokumenti i važna tajna oprema".
Na kraju je Pentagon priznao da je špijunski avion obavljao opažački let. U Liepāje se 2010. godine pored spomenika poginulim mornarima pojavila spomen-ploča s imenima poginulih pilota američke ratne mornarice. Nakon izvjesnog je vremena na njoj neko dopisao: "Živjela PZO SSSR-a".