Kako su se ruski carevi borili protiv epidemija: Nikolaj I.

Ermitaž, Getty Images, Legion Media
Tri su vladara u tri ere imala različite pristupe epidemijama kuge i kolere. Saznajte kako je Nikolaj I. sam pomogao svojim podanicima.

Treći je put kada je masovna epidemija zahvatila prijestolnice zaraza do Sankt-Peterburga stigla usprkos karantenama koje je uveo ministar unutarnjih poslova grof Zakrevski. Karantene su paralizirale rusku trgovinu. I ovaj je put epidemija stigla s južnih vojnih bojišta.

Nikolaj I. kao veliki knez, George Dawe

Najstroža karantena odmah je uvedena na carski dvor u Peterhofu (bilo je ljeto) - carica Aleksandra Fjodorovna čekala je dijete i bila je u posljednjem mjesecu trudnoće. Kako se kasnije prisjetila careva kći, velika kneginja Olga Nikolajevna, "nitko nije smio ući u Peterhof. Najbolje voće tog posebno toplog ljeta moralo se baciti, kao i salata i krastavci."

U Sankt-Peterburgu je u lipnju 1831. u razmaku od dva tjedna umrlo oko 3000 ljudi. U grad je uvedena karantena; uzburkale su se strasti dok su gradom kružile glasine i teorije zavjere o masovnim trovanjima i unutarnjem neprijatelju.

"Kad sam se približio raskrižju Pjat Uglov, iznenada me zaustavio čovjek iz lokalne trgovine koji je povikao da sam ubacio otrov u njegov kvas [fermentirani napitak od raženog kruha], koji je stajao u vjedru kraj vrata", napisao je suvremenik, prevoditelj zvani Sokolov. Mnoštvo je zahtijevalo da ga se pretraži kako bi se vidjelo nosi li bocu s otrovom, skinuli su mu odjeću i spremali se ubiti ga, kada je Sokolova spasio časnik koji je svojim mačem rastjerao gomilu.

U sličnim je okolnostima u lipnju 1831. gomila navalila na bolnicu za koleru u blizini Trga Sennaja; ubijeno je nekoliko liječnika i službenika. Trg s prosvjednicima je bio okružen gardijcima, a onda je iz Peterhofa stigao car Nikolaj I.

Nikolaj I. smiruje bunu na Trgu Sennaja (detalj spomenika Nikolaju I. u Sankt-Peterburgu)

Aleksandar Bašucki, tadašnji pobočnik general-guvernera Sankt-Peterburga, napisao je: "Njegovo je veličanstvo ustalo, zbacilo sa sebe prašnjavi kaput, prekrižilo se ispred crkve, podiglo visoko ruku i, polako je spuštajući, polako izgovorilo: "Na koljena!" Drugi je memoarist ovako prenio njegove riječi: "Ne klanjajte se meni, nego padnite na koljena i poklonite se Gospodinu, zatražite od njega milost za teški grijeh koji ste jučer počinili. Ubili ste službenika koji je pokušavao izliječiti vašu braću... Ne prepoznajem u vama Ruse...", rekao je car. "Pred nama je veliki test - zaraza! Morale su se poduzeti mjere kako bi se zaustavilo njezino širenje - sve su te mjere poduzete prema mojim naredbama. To znači da su vaše pritužbe upućene meni - evo me, tu sam! I naređujem vam da se pokorite", tako je pjesnik Vasilij Žukovski prenio njegove riječi.

Car je toga dana održao nekoliko govora pred ljudima na različitim dijelovima Trga Sennaja i po gradu. Nikolaj Pavlovič je u svakome ponovio da je njegov stariji brat Konstantin Pavlovič umro od kolere u Vitebsku tjedan dana ranije, 15. lipnja 1831., nakon što je bio bolestan manje od 24 sata. Car je očito još bio u šoku zbog smrti svog starijeg brata i zato su njegove riječi zvučale uvjerljivo. Kolera je bila stvarnost, a ne zavjera. Visoki i strogi car (sa svojih 210 cm bio je viši čak i od Petra Velikog) bio je sjajan govornik te je svojim obraćanjem ljudima uspio preokrenuti situaciju u gradu. Kako se kasnije prisjećao šef žandarmerije Alexander von Benckendorff: "Toga je dana posjetio sve dijelove grada i sve trupe... Zaustavio se svugdje i s nekoliko riječi obratio zapovjednicima i vojnicima; svugdje su ga primali s radosnim usklicima, a njegova je pojava svugdje donosila mir i tišinu."

Bilo je, naravno, pojedinačnih incidenata, no sveukupna se situacija nakon careve intervencije znatno normalizirala. Sam je car primjenjivao mjere predostrožnosti - nakon svakog bi se izlaska tijekom epidemije pomno prao i presvlačio, i tek bi se nakon toga vratio svojoj obitelji ili nekom drugom poslu.

No u rujnu je u Moskvi izbila kolera. "Doći ću s vama dijeliti opasnosti i poteškoće", priopćio je car knezu Dmitriju Golicinu, moskovskom general-guverneru, i otputovao u staru prijestolnicu, gdje je ostao više od tjedan dana. "Svi su dirnuti velikodušnošću cara i njegovom hrabrošću da dođe ovamo", napisao je moskovski službenik Aleksandar Bulgakov svome bratu. "Umirem od želje da vidim njegovo veličanstvo - želim ga vidjeti barem izdaleka; da nije snijega, otišao bih u Kremlj vidjeti ga zajedno s gomilom."

Car se 29. rujna u Kremlju molio s moskovskim mitropolitom Filaretom za izbavljenje od epidemije, u prisustvu velikog broja ljudi. S epidemiološkog stajališta bila je to potpuna ludost! "Zašto dopustiti mnoštvu da se okuplja u Kremlju?", ogorčen je bio isti taj Bulgakov. "Upravo sam se vratio odatle, vidio sam svetu procesiju i tamo je sigurno bilo oko 20 000 ljudi. To je čisto prenošenje i širenje zaraze!"

Do rasplamsavanja ipak nije došlo, no službenici i doktori su sa svojim radom nastavili s većom energičnošću nakon što je Nikolaj posjetio institucije i bolnice, gdje je neustrašivo ušao na odjele za koleru i razgovarao s pacijentima. Bolesni su se skupljali na ulicama, zajedno sa skitnicama i pijancima, šetajući se i šireći zarazu. U međuvremenu je car primio nekoliko utjecajnih trgovaca. "Prema izvješćima, kolera je u Rusiji odnijela 20 000 života... I sam sam posjetio tržnicu jabuka, voće je sada štetno; predložio sam da se trgovina na neko vrijeme obustavi", rekao im je car. Pokušao se pobrinuti da se gomile ne okupljaju barem na tržnicama. Trgovci su rekli da će ih to upropastiti, no car je naredio general-guverneru knezu Dmitriju Golicinu da izdvoji sredstva za njihovu potporu.

Nikolaj I. smiruje bunu na Trgu Sennaja

U palači u kojoj je boravio car poduzete su mjere dezinfekcije. Svi koji su ulazili u carske odaje morali su oprati ruke izbjeljivačem i njime isprati usta. U međuvremenu je cijela Moskva pratila stanje careva zdravlja; svaka slabost ili glavobolja, posebno nakon jela, poticala je gomilu glasina i tjeskobu. Car je prisustvovao večerama i druženjima s plemstvom i bio u kontaktu s lokalnom aristokracijom, čak se i šaleći na račun kolere. "I hladno stisne ruku kuge", tako je Aleksandar Puškin opisao carevu neustrašivost u pjesmi "Heroj", potpisanoj 29. rujna 1830. godine, iako je pjesnik u to vrijeme bio u karanteni u Boljšom Boldinu; no u duhu je, čini se, želio biti s carem.

Nikolaj Pavlovič je otputovao u Sankt-Peterburg 7. listopada, zaustavivši se na putu na tri dana u karanteni u Tveru. Bližila se zima, a epidemija kolere u Moskvi je počela jenjavati.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće