Kako su se ruski carevi borili protiv epidemija: Car Aleksej I.

Kad je Aleksej Mihajlovič 18. svibnja 1654. sa svojom pukovnijom krenuo u Rusko-poljski rat, gotovo svi su se najviši dužnosnici Dume i dvora pridružili 25-godišnjem caru u njegovom prvom pohodu. Neki su se od njih sigurno bojali da se neće vratiti živi: car je, na kraju krajeva, imao namjeru zauzeti Smolensk. Ali nitko od njih u to vrijeme nije znao da smrt ne čeka na njih, nego na one koji su ostali u Moskvi - gradom se počela širiti kuga.

Ermitaž

Pojavivši se niotkuda, kuga je pohrala Moskvu -  krajem lipnja je na dvoru bojara Vasilija Šeremetjeva, koji je s carem otišao u pohod, umrlo više od 30 ljudi. Nastala je panika, ljudi su počeli bježati iz grada. Nitko nije znao što poduzeti, nitko nikada nije čuo za karantenu. Državne institucije su zatvorene. Moskvom su rukovodili bojari Mihail Pronski i Ivan Hilkov.

Car je bio prestravljen. S obzirom na to da je bio odgojen u pobožnoj atmosferi, kugu je vidio kao "Božji posjet" i kaznu za nepoznate grijehe. U srpnju je epidemija već bila u punom jeku - oni koji su pobjegli iz Moskve proširili su je po središnjoj Rusiji. Car je naredio carici Mariji da zajedno s novorođenim carevićem Aleksejem i carevim sestrama napusti Kremlj i ode u Trojice-Sergijevu lavru. Sa sobom su ponijeli svete ikone Gospe od Kazanja i svetog Sergeja - poput svih ostalih, i carska je obitelj vjerovala da će ih sveti predmeti zaštititi od kuge.

Trojice-Sergijeva lavra u 17. st.

Trojice-Sergijeva lavra

No već su se krajem kolovoza, kada su ljudi u Moskvi počeli umirati ulicu po ulicu, ikone morale vratiti u grad - mnogi su vjerovali da će kuga prestati čim se ikone vrate u Moskvu. Kuga nije prestala, no patrijarh Nikon se, po nalogu cara, pridružio carskoj obitelji "kako bi je zaštitio od kuge".

Sam je car, kao obrazovana osoba, shvaćao potrebu za ograničenjem širenja epidemije. Izlaze iz grada su čuvali stražari kojima je naređeno da sve koji su u pokretu vraćaju otkud su došli te da uhvate i pogube sve one koji pokušaju zaobići glavne puteve. No u Moskvi je, na primjer, Kremlj morao biti zatvoren, jer su gotovo svi Strijelci umrli, a na cijelom su području oboljeli još uvijek izbjegavali stražarske punktove. Nisu to mogli činiti samo u smjeru Smolenska. Tamo su se, iza linije karantene, nalazili sam car i vojska, stoga je tu karantena bila najstroža. Sastojala se od nekoliko kordona i nitko od zaraženih nije uspio ući na područje gdje je bila stacionirana vojska.

Car se najviše brinuo oko novca kojim su se plaćali vojnici - putem njega se kuga lako mogla proširiti. Aleksej Mihajlovič je naredio da se novac prije no što se podijeli opere.

Karantenske su se mjere odnosile i na carsku obitelj. 7. rujna, kada je carica s djetetom i carevim sestrama boravila na rijeci Nerlju, bojar Mihail Pronski u Moskvi primio je od njih pismo s nalogom da se prestane dopisivati s carevom obitelji i da se za sva pitanja obrati izravno caru.

Kada se carska obitelj selila s mjesta na mjesto, put ispred njih se provjeravao kako na njemu ne bi bilo žrtava kuge. Na putu do Kaljazinskog manastira saznalo se da je lijes s tijelom plemkinje koja je umrla od kuge prevezen preko ceste prethodnog dana. Odlučeno je da se raskrižje prekrije drvom za ogrjev 20 metara u svim smjerovima i da se zemlja spali i potom odnese. Tek su nakon toga kočije koje su prevozile carsku obitelj nastavile svoj put.

Tako su carska obitelj, patrijarh Nikon i sam car bili zaštićeni od kuge. Epidemija se u studenom-prosincu počela povlačiti zbog hladnog vremena. No car se u glavni grad vratio tek u veljači 1655. nakon pažljivog izviđanja i odgađanja. Bio je užasnut onim što je vidio. Kremaljska je Spaska kula stajala bez zvona, a sat se zaustavio - zvono se srušilo tijekom požara kojeg nije imao tko ugasiti. Na mnogim je ulicama ležao netaknuti snijeg. "Ceste su bile prekrivene snijegom i nije bilo ljudskih tragova, samo psećih", napisao je patrijarh Nikon o tim danima.

Sjahavši, car je ušao u Kremlj razgovarajući s patrijarhom. Strijelci su pred njim širokim metlama uklanjali snijeg. Car je isijavao smirenost i milost, kako i pristoji pravoslavnom vladaru. No Aleksej Mihajlovič se do kraja svoga života bojao kuge i epidemija. O tome svjedoče "rogovi jednoroga" (zapravo narvala) koje je kupio - vjerovalo se da prah napravljen od njih štiti od svih pošasti.