"Crni četvrtak": Kako su sovjetski lovci MiG-15 oborili 10 američkih "supertvrđava"

F-80 Shooting Star

F-80 Shooting Star

Wikipedija
Prije 68 godina (12. travnja 1951. godine), na nebu iznad Korejskog poluotoka se odigrala velika zračna bitka koju Amerikanci zovu "Crnim četvrtkom". Naime, za svega 10 minuta bitke RZ SAD-a je izgubilo 14 zrakoplova: 10 teških bombardera B-29 Superfortress i 4 lovca. Njih su oborili sovjetski lovci MiG-15 koji su se bez gubitaka vratili u svoje matične baze.

Crvena zona poznatija kao "Aleja MiG-ova"

Sjedinjene Države su u Koreji ratovale na strani Južne Koreje, pod zastavom UN-a, sa svim rodovima svoje vojske. S druge je strane SSSR tajno podržavao Sjevernu Koreju. Na poluotok je upućeno oko 200 vojnih savjetnika, nekoliko diviziona s PZO oruđima, sastavi opremljeni reflektorima i radiotehničkim sredstvima, a također i jedan zrakoplovni korpus koji je po svom letačkom sastavu bio elitni. U njegovom sastavu se se nalazili novi lovački mlazni zrakoplovi MiG-15. Radi prikrivanja sudjelovanja SSSR-a u ovom ratu, na zrakoplove su nalijepljene oznake Sjeverne Koreje, a piloti su tijekom izvođenja borbenih djelovanja međusobno komunicirali na vrlo kompliciranom korejskom jeziku.

Amerikanci su do pojave sovjetske avijacije imali apsolutnu zračnu premoć na nebu iznad Korejskog poluotoka. Njihovi lovački zrakoplovi F-80 Shooting Star i F-84 Thunderjet su lako izlazili na kraj s nedovoljno razvijenom zrakoplovnom komponentom vojski Sjeverne Koreje i Kine. Međutim, s pojavom sovjetskih lovaca MiG-15 stvari su se iz korijena promijenile. Ovaj zrakoplov je u odnosu na američke suparnike imao znatno bolje letno-tehničke karakteristike, kao što su maksimalna brzina leta, ubrzanje, pokretljivost, sposobnost penjanja itd. Suočeni s pojačanim gubicima, američki piloti su sve više izbjegavali izravnu konfrontaciju u zraku, gdje su se i pri samoj pojavi zrakoplova MiG-15 davali u bijeg.

RZ SAD-a je moralo nešto učiniti, jer su stvari postajale sve gore. Pod hitno je u Koreju poslan veliki broj novih lovaca F-86 Sabre. Ovaj zrakoplov je svojevremeno smatran revolucionarnim rješenjem jer je posjedovao tzv. strelasto krilo i snažan mlazni motor koji su mu omogućavali relativno visoku brzinu leta (verzija zrakoplova F-86F je mogla dostići brzinu od 1110 km/sat). Njegova osnovna namjena je bila borba sa sovjetskim lovcima MiG-15 u cilju ponovne uspostave zračne prevlasti iznad Korejskog poluotoka. Lovačkim zrakoplovima F-80 Shooting Star i F-84 Thunderjet je naređeno da izbjegavaju zračnu bitku i da se prije svega fokusiraju na potporu trupama na zemlji.

F-84 Thunderjet

Uspoređujući letno-tehničke karakteristike zrakoplova MiG-15 i F-86 Sabre, vojni stručnjaci su došli do zaključka da oba zrakoplova pripadaju sličnoj kategoriji, ali s različitim naoružanjem i opremom. Sovjetski MiG-15 je imao izvjesnu prednosti pri maksimalnoj brzini leta (a posebno u brzini prilikom penjanja). Za F-86 Sabre se moglo reći da je bio nešto bolji prilikom izvođenja manavara u horizontalnoj ravnini, na manjim visinama. Osjetna prednost sovjetskog lovca se ogledala u jačem naoružanju, koje se sastojalo od tri topa (1x37 + 2x23 mm), dok je F-86 Sabre bio naoružan sa šest mitraljeza u kal. 12,7 mm.

U borbi protiv lovaca MiG-15, Amerikanci su pokušali maksimalno iskoristiti najbolje prednosti svojih zrakoplova. Oni su često prakticirali napade s velikih visina, gdje su se obrušavali na protivnika koji je još bio u fazi uzlijetanja s aerodroma. U ovakvim uvjetima je veliki broj mitraljeza kojim su bili naoružani Sabreovi znao biti koban po sovjetske zrakoplove. 

Međutim, sovjetskim je pilotima i u ovako teškim taktičkim situacijama često uspijevalo da izađu kao pobjednici. Na taj način je oboren poznati američki pilot i zračni as bojnik George Andrew. Njega je oborio stariji poručnik Mihail Averin, koji je uspio izbjeći napad "Sabrea" koji se u velikoj brzini obrušio na njegov zrakoplov, djelujući iz svih mitraljeza. Iako pogođen u krilo, Averin je nekako uspio propeti svoj MiG-15 i u klasičnoj zračnoj borbi jedan na jedan oboriti "Sabrea" koji mu je umalo došao glave.

Vodotok rijeke Jalu su nazvali "alejom MiG-ova", jer su upravo tu dogodio najveći broj zračnih okršaja između sovjetskih i američkih lovaca.

"Crni četvrtak"

12. travnja 1951. godine je planiran jedan od najvećih zrakoplovnih napada američke avijacije za sve vrijeme rata u Koreji. U njemu je sudjelovalo 48 teških bombardera B-29 Superfortress, koji su inače poznati po tome što su na Hirošimu i Nagasaki bacili atomske bombe. Njih je štitila skupina od oko 150 lovačkih zrakoplova različitog tipa.

B-29 Superfortress

Osnovni cilj ove bombarderske grupe je bio da se "tepih bombardiranjem" uništiti strateški važan željeznički most koji je premošćivao rijeku Jalu. Ovoj grupaciji zrakoplova se suprotstavilo ukupno 36 lovaca MiG-15 koji su poletjeli s kristalno jasnim naređenjem - "osnovni fokus vašeg djelovanja trebaju biti bombarderi B-29 Superfortress. Oni ne smiju uništiti most. Ne obraćati pažnju na njihovu lovačku zaštitu".

"Aleja MiG-ova" nije znamenita samo kao mjesto gdje su Amerikanci uglavnom izvlačili "deblji kraj". Upravo ovdje se odigrala najmasovnija zračna bitka u povijesti mlazne lovačke avijacije. U prvim bitkama na okolozvučnim brzinama upotrebljavale su se nove taktike. Sovjetski piloti su napadali Amerikance na različite načine: obrušavanjem s velikih visina, napadima s različitih strana, u vatrenoj suradnji između podskupina (napadi u parovima ili četvorkama). Pored taktičkih manevara kao što su "karusel", "kliješta i okruženje", "propinjanje ka suncu", sovjetski piloti su najviše koristili tzv. "kosu petlju", pri čemu su često pokušavali neprijatelja otjerati što više u visinu.

F-86 Sabre

"Ja sam bio u udarnoj grupi zrakoplova koja se ustremila izravno na 'leteće tvrđave'. S nekih 800 metara sam otvorio vatru iz svojih topova po prvom neprijateljskom bombarderu, prošao kroz njegovu 'zaprečnu' vatru i krenuo u naglo propinjanje, dok su na sve strane prštali otkinuti fragmenti sa zrakoplova. Ubrzo sam vidio desetak padobrana kako lelujaju na nebu. To su bili članovi posade pogođenog bombardera, kojem više nije bilo spasa. U tom trenutku su na nas krenuli zrakoplovi iz njihove lovačke pratnje, koje smo uspješno izbjegli", napisao je kapetan Lev Ivanov koji je upravljao lovcem MiG-15.

Američki bombarder B-29 Superfortress je sa svih strana bio zaštićen mitraljezima velikog kalibra. Koristeći veliki efektivni domet svojih topova koji je premašivao ove mitraljeze, sovjetski piloti su mogli djelovati sa sigurne distance. Pokazalo se da su ovi topovi bili fatalni po američke bombardere.

"U jednom trenutku sam svoj pogled usmjerio prema dolje. Nalazili smo se neposredno iznad neprijateljskih bombardera. Naši MiG-ovi su otvorili topovsku vatru po 'letećim supertvrđavama'. S jednog od napadnutih bombardera je odletjelo krilo, dok se njegov trup počeo raspadati u zraku. Pored njega su se vidjela još tri ili četiri pogođena bombardera kako gore. Iz zapaljenih zrakoplova su se jasno mogle vidjeti njihove posade kako napuštaju letjelice. Deseci padobrana su se uskoro pojavili u zraku. U jednom trenutku su padobranske kupole preplavile cijelo nebo, kao da je u pitanju zračni desant", prisjeća se sovjetski pilotski as iz Korejskog rata, general-major Sergej Kramarenko.

MiG-15

Uslijed teških gubitaka američka zrakoplovna grupacija je okrenula svoj kurs i krenula u povlačenje. U potjeri za njima MiG-ovi su oborili još četiri bombardera. Praktički svaki bombarder, koji se nekako uspio domoći američkih i južno-korejskih aerodroma, pretrpio je osjetne gubitke kada je u pitanju letačka posada. Zrakoplovi su bili puni mrtvih i ranjenih pilota. Oko stotinu američkih pilota je zarobljeno. S druge strane, svi zrakoplovi MiG-15 koji su sudjelovali u ovoj operaciji vratili su se u svoje matične baze. Nekoliko njih je uspjelo s ozbiljnim oštećenjima sletjeti na aerodrom, nakon čega su upućeni na remont.

U američkim zračnim snagama je proglašena sedmodnevna žalost za mrtvim pilotima, a tri dana nakon ove bitke se nijedan američki zrakoplov nije pojavio u zoni patroliranja sovjetskih pilota. Ovako težak poraz u "aleji MiG-ova" u potpunosti je osvijestio i najzadrtije američke generale, koji su bili uvjereni da bi u slučaju globalne konfrontacije sa SSSR-om odlučujuću ulogu imali teški bombarderi naoružani atomskim bombama. Oni su u svojim projekcijama smatrali da bi bombarderska zrakoplovna skupina sastavljena od zrakoplova B-29 Superfortress s manje od 10% ukupnih gubitaka bacila na koljena jedan SSSR i na taj način riješila ishod rata. Međutim, bitka koja se odigrala 12. travnja je pokazala da sovjetski lovci i pri vrlo nepovoljnim taktičkim uvjetima, bez podrške PZO oruđa i sustava za obavještavanje, mogu nanijeti gotovo 25% nepovratnih gubitaka ovakvoj jednog grupi. Štoviše, više od polovice ovih zrakoplova je moralo odustati od svog zadataka da ne bi bilo oboreno. Gotovo svi bombarderi koji su sudjelovali u ovoj operaciji su pretrpjeli izvjesna oštećenja i gubitke među svojom posadom. Cjelokupna grupa je daleko od svog cilja morala voditi intenzivna obrambena borbena djelovanja, ne da bi nekog bombardirala, nego da bi se spasila. Strategija nuklearnog bombardiranja SSSR-a je ovim činom bila nokautirana.

Podsjetnik

U Korejskom ratu je 46 sovjetskih pilota dobilo titulu majstora zračne bitke, točnije zrakoplovnog asa. Oni su uspjeli uništiti 416 neprijateljskih zrakoplova. Najbolji rezultat je ostvario Nikolaj Sutjagin koji je u zračnoj borbi uspio oboriti 21 zrakoplov. Glavni američki zrakoplovni as Joseph Christopher McConnell je ostvario 16 pobjeda.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće