Njemačka vojska je u lipnju 1940. pregazila francusku vojsku. Bio je to kraj Treće Francuske Republike. No nisu svi Francuzi bacili oružje.
Nacija se podijelila. Jedni su bili željni osloboditi svoju zemlju, a drugi su se brzo navikli na novu realnost. Praktički je po cijelom svijetu "Slobodna Francuska" De Gaullea ratovala protiv kolaboracionista Višijskog režima. A sukobili su se i na sovjetskom teritoriju.
"U obranu civilizacije"
"Ovo je naš rat i mi ćemo ga voditi do kraja, do pobjede", komentirao je lider fašističke Francuske narodne stranke Jacques Doriot upad Nijemaca na teritorij SSSR-a 1941.
Bundesarchiv
Hitler zapravo nije smatrao da su Francuzi potrebni na Istočnom frontu, jer je računao da će njegova vojska pregaziti boljševike za najviše pet mjeseci. No Višijevska vlada se nadala da će sudjelovanje Francuza u "borbi civilizirane Europe protiv komunizma" biti nagrađeno u poslijeratnoj Europi.
Na kraju krajeva, stvaranje jedinice francuskih dobrovoljaca koju će poslati na sovjetsko-njemački front bilo je dobar propagandistički potez.
Francuska legija
Za razliku od susjedne Španjolske koja je od dobrovoljaca formirala čitavu diviziju (18 tisuća ljudi), u Francuskoj se sve odvijalo bez puno entuzijazma. Ako su se mnogi Španjolci željeli osvetiti Sovjetima za sudjelovanje u Građanskom ratu, Francuzi nisu nalazili dobar razlog da se upute u daleki Sovjetski Savez.
Ullstein Bilderdienst
Za vrijeme svog postojanja Legija francuskih dobrovoljaca imala je najviše sedam tisuća vojnika koji su nosili njemačke uniforme.
Tragovima "Velike armije"
Francuski vojnici su bili u prvim redovima za vrijeme operacije Tajfun te su prišli Moskvi bliže od svih ostalih saveznika Njemačke (Rumunja, Mađara, Hrvata, Talijana, Slovaka itd.) - na samo 63 km. Francuzi su došli "uništiti komunističko čudovište", pisao je list L'Oeuvre.
Bundesarchiv
Ali na kraju krajeva 638. pukovnija je donekle ponovila sudbinu Napoleonovih vojnika. Zajedno s drugim dijelovima Grupe armije "Centar" naišla je na jak protunapad Crvene armije. Francuzi su u bitkama ili od bolesti i hladnoće izgubili oko 500 ljudi, što je za takvu jedinicu veliki gubitak.
Francuska legija se povukla do Smolenska, a dalje se borila u šumama Bjelorusije protiv partizana. Nakon drugog kontranapada Crvene armije 1944. godine, Legija se povukla s fronta i raspala. Mnoge vojnike su preveli u novu francusku 33. diviziju SS-a da bi na kraju rata branili Hitlerov bunker u Berlinu.
Sputnik
Zajednička borba protiv agresora
Svakako, ne treba zaboraviti i Francuze koji su se na Istočnom frontu borili protiv Nijemaca.
General De Gaulle, zapovjednik Francuskog pokreta otpora, došao je na ideju da pošalje francuske pilote na ruski front. Sovjeti su prihvatili prijedlog u studenom 1942. godine.
Eskadrila "Normandija", kako se ona zvala u početku, formirana je u ožujku 1943. U početku je imala 14 pilota i 47 mehaničara. Kasnije, poslije uspjeha u borbama za oslobođenje Bjelorusije i Litve, Josif Staljin je nazivu ove jedinice dodao riječ "Neman" po rijeci koja tuda protječe. Uskoro se eskadrila proširila i prerasla u pukovniju.
Getty Images
Iz prvobitne ekipe su preživjela samo tri pilota. Sve u svemu, kroz Normandijsko-Nemansku pukovniju je prošlo oko stotinu Francuza. Oni su za hrabrost dobili mnoštvo sovjetskih vojnih nagrada. Četvorica pilota su dobila čak i najvišu sovjetsku nagradu - zvanje Heroja Sovjetskog Saveza, što je bila rijetkost za ono vrijeme kada je riječ o strancima.