Zauzimanje Berlina simboliziralo je konačnu pobjedu nad nacizmom i u određenoj mjeri predstavljalo kulminaciju Drugog svjetskog rata. Simbolom tog čina postala je fotografija koja prikazuje podizanje sovjetske zastave nad Reichstagom, a snimio ju je sovjetski ratni fotograf Jevgenij Haldej. Fotografiju su bez sumnje prenijeli svi svjetski mediji.
Međutim, spektakularni uspjeh fotografije nije od njezinog autora napravio zvijezdu u domovini. Ubrzo nakon rata Haldej je dobio otkaz te su ga nazvali "osrednjim", nakon čega je na dugi niz godina praktički potonuo u zaborav.
Jevgenij Haldej rođen je 23. ožujka 1917. godine u Donjecku u današnjoj Ukrajini. Imao je samo godinu dana kada su zemlju poharali pogromi Židova u organizaciji ukrajinskih nacionalista. Njegova je majka pokušala zaštititi svoga sina vlastitim tijelom, no metak je prošao ravno kroz nju i zabio se u djetetova prsa. Dječak je preživio. Bio je to prvi put da je Haldej vlastitim očima svjedočio pravoj tragediji. Ali nipošto ne i posljednji.
Haldej pokraj Göringa tijekom Nürnberškog procesa.
Arhivska fotografijaFotografija ga je zainteresirala još u djetinjstvu: često je svraćao u lokalni foto studio i pomagao u ispiranju negativa. Svoju je prvu kameru napravio sam, koristeći dvije kartonske kutije i bakine naočale. U regiji je 1930-ih vladala velika glad i 14-godišnji je Jevgenij morao raditi u obradi metala u željezničkom skladištu. To je bilo jedino formalno "obrazovanje" koje je ikad stekao. Što se tiče umjetnosti fotografije, Haldej je bio samouk. Tijekom pauzi na poslu fotografirao je skladište te su ga uskoro pozvali da radi za list "Staljinski radnik". Haldej je istovremeno slao svoje fotografije moskovskim novinama, a neke od njih su i objavljene.
U ljeto 1937., u dobi od 19 godina, Haldej se preselio u Moskvu i počeo raditi za TASS, glavnu sovjetsku novinsku agenciju. U početku je radio kao fotoreporter koji se bavio radnicima na kolektivnim gospodarstvima i u tvornicama širom zemlje. No 22. lipnja 1941. je počeo rat i sve se promijenilo.
Haldej je bio na poslu, u uredu TASS-a, kada je 22. lipnja u 12 sati čuo povijesni govor narodnog komesara za vanjske poslove Vjačeslava Molotova: "Bez prethodno izraženih bilo kakvih pretenzija prema Sovjetskom Savezu i bez objave rata, njemačke su trupe napale našu zemlju." Haldej je izjurio na ulicu i snimio jednu od svojih najpoznatijih fotografija - Moskovljana koji slušaju Molotovljev govor.
Stanovnici Moskve slušaju vladino priopćenje o invaziji nacističke Njemačke. 22. lipnja.
Jevgenij Haldej/Sputnik"Ljudi se nisu raspršili. Stajali su, šutjeli, razmišljali. Pokušao sam ih pitati o čemu razmišljaju. Nitko mi nije odgovorio. A o čemu sam ja razmišljao? O tome kako će doći dan kada će biti uslikana posljednja posljednja fotografija rata", prisjećao se Haldej. Nije mogao ni sanjati da će je usnimiti upravo on. Pred njim je bilo 1418 dana rata, rame uz rame s vojnicima. Haldej je bio jedini sovjetski fotograf koji je snimio cijeli rat: od prvog do posljednjeg dana.
Rijetka fotografija sovjetskih trupa u Berlinu, svibanj 1945.
Jevgenij Haldej/SputnikRuševine gradova, vojnici u bitkama i u rijetkim trenucima odmora, civili koji su izgubili sve, mnogo smrti. Haldej je fotografirao sve što je vidio - "stvarni život", kako je govorio, a ne državnu propagandu - od dalekog, ledenog Murmanska do samog Berlina. Pratio je sovjetske trupe dok su prelazile pola Europe, no kada je ušao u Berlin, nije se mogao oteti dojmu da sve to ne izgleda dovoljno trijumfalno i svečano.
"Svi su imali osjećaj da taj trenutak kojem smo težili svih tih 1418 dana treba kulminirati nečim dramatičnijim. Pred nama je stajao Reichstag, crn od čađe i dima, vladala je nevjerojatna tišina", tako se Haldej prisjećao zauzimanja Berlina.
Čak i prije nego što su Haldej i njegovi drugovi stigli do Reichstaga, cijeli je njegov perimetar bio prepun sovjetskih pobjedničkih zastava. Haldej nije stigao na vrijeme da ovjekovječi trenutak prikazan na čuvenoj fotografiji, pa je isti snimljen naknadno, kako je i sam objasnio godinama kasnije.
Haldej je sam donio na fotografiji prikazanu zastavu sa srpom i čekićem - točnije, donio je tri takve zastave. Otkrio je da su zastave bile sašivene od crvenih stolnjaka. Nakon dolaska u Berlin, zamolio je tri slučajna vojnika da drže zastavu kao da je prvi put podižu. Nakon što je odabrao najbolji kut, ispucao je dvije role filma. Tako je nastao simbol Velike Pobjede u Drugom svjetskom ratu. Činjenica da je fotografija bila namještena nikome nije smetala.
Prva Parada Pobjede na Crvenom trgu
Jevgenij Haldej/SputnikNitko nije dovodio u sumnju Haldejeva postignuća. Fotografirao je najvažnije trenutke tog razdoblja: Potsdamsku konferenciju, potpisivanje kapitulacije Njemačke, Nürnberški proces, Georgija Žukova na sivom konju i prvu Paradu Pobjede na Crvenom trgu. Nakon rata je prepoznat kao jedan od najboljih fotografa u zemlji te je dobio devet medalja i ordena Crvene zvijezde i Domovinskog rata 2. stupnja. No doslovno godinu dana kasnije stavovi prema Židovima u državnim institucijama drastično su se promijenili.
"Zašto se borimo?" - pita slijepac. Berlin. 1945.
Multimedia Art Museum Moscow1946. godine su ga pokušali otpustiti iz TASS-a jer je odbio predati ostatak materijala s jednog zadatka. Godinu dana kasnije se morao suočiti s evaluacijskim povjerenstvom čija je presuda bila nedvosmislena: "Osrednji fotoreporter koji jedva uspijeva zadovoljiti radne standarde." U procjeni je pisalo i da je Haldej nakon rata postao pun sebe, dok se njegova kandidatura za članstvo u Komunističkoj partiji razvukla na osam godina, no još joj se nije pridružio.
Na kraju je otpušten 1948. uz objašnjenje da je potez "potaknulo smanjenje obima posla moskovske redakcije". Drugim riječima, bio je suvišan.
Vovkin susjed. Jutro u Moskvi. 1956.
Multimedia Art Museum MoscowFotograf je došao u nemilost vlasti. Neko je vrijeme čak bio ozbiljno zabrinut za svoj život. Sovjetski glumac i redatelj Solomon Mihoels, kojeg je Haldej često fotografirao, umro je 1948. (naknadno se ispostavilo da je ubijen po Staljinovoj naredbi). Haldej je čekićem razbio svoje staklene negative iz predratnih godina. A kad se Staljin posvađao s Josipom Brozom Titom, Haldej je uništio negative Tita tako što ih je skuhao u posudi za pranje rublja.
"Kasna jesen". 1961.
Jevgenij Haldej/Sputnik11 je godina nakon toga Haldej jedva pronalazio povremene poslove, a službeni je posao uspio dobiti tek šest godina nakon Staljinove smrti, 1959. godine. Još je 17 godina proveo radeći kao novinski fotograf, a umirovio se 1976. godine. Nitko se u njegovoj domovini nije sjećao njegovih postignuća. Učinkovito je zaboravljen, a novo je priznanje stiglo tek na samom kraju njegova života. Odali su mu počast na 50. obljetnici Velike Pobjede.
Haldej, 1997.
Igor Mihalev/SputnikHaldej je 1995. godine na poseban poziv francuskog predsjednika kao gost pozvan na vodeći Međunarodni festival novinske fotografije u Perpignanu, gdje je dobio jednu od najistaknutijih nagrada - proglašen je "Vitezom reda umjetnosti i književnosti". Krajem svibnja 1997., pola godine prije fotografove smrti, u Europi je premijerno prikazan dokumentarni film o Haldeju, dok je u Americi o njemu izašla knjiga. Njegova legendarna fotografija podizanja zastave prodana je na aukciji za 13 500 dolara.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
