Zašto ova fotografija Zastave Pobjede nije autentična?

Jevgenij Haldej/Sputnik
Bilo je nekoliko Zastava Pobjede. Koja od njih je prava?

Neobično zvuči, ali na ovoj čuvenoj fotografiji se nad Reichstagom ne vijori prava Zastava Pobjede. Ova fotografija je napravljena naknadno. Evo kako je to bilo.

Nisu skrivali suze

Bilo je očigledno da se Drugi svjetski rat bliži kraju kada se u travnju 1945. godine Crvena armija približila Berlinu. Treća udarna armijska divizija Prvog bjeloruskog fronta prva je stigla do zgrade Reichstaga, gdje su posljednje nacističke snage bile u obruču i žestoko branile svoje posljednje uporište.

Njemačka, Berlin, 2. svibnja 1945. Borci Crvene Armije ispred Brandenburških vrata poslije pada Berlina u ruke sovjetskih trupa.

Načelnik političke uprave Treće udarne armije Fjodor Lisicin je kasnije napisao:

"Predložio sam da se umjesto jedne napravi devet crvenih zastava [za postavljanje na zgradu Reichstaga], po jedna za svaku streljačku diviziju naše armije. Ratno vijeće je odobrilo tu odluku. Odlučili smo izbjeći luksuz i napraviti ih od običnog crvenog platna, ali strogo po razmjerima i obliku Državne zastave. Žene su uzele škare, igle i konac, krojile su i vezle. Nisu skrivale suze. U tom trenutku su mnogi od nas shvatili koliko je blizu kraj ovog nečovječnog rata..."

Reichstag poslije pada u ruke sovjetskih trupa, 3. lipnja 1945.

Odlučeno je da prva divizija koja stigne do Reichstaga postavi na njega zastavu. To je učinjeno po izravnoj naredbi Josifa Staljina. On je u listopadu 1944. godine rekao: "Sada pred Crvenom armijom ostaje njezina posljednja, zaključna misija - da zajedno s vojskama naših saveznika dovrši posao sloma njemačko-fašističke vojske, da dotuče fašističku zvijer u njezinoj vlastitoj jazbini i podigne nad Berlinom Zastavu Pobjede."

Ubrzo nakon te izjave u moskovskoj tvornici je napravljena baršunasta purpurna zastava s grbom SSSR-a i natpisom: "Naša stvar je pravedna, mi smo pobijedili!" Međutim, ta skupocjena zastava nije stigla do prve linije fronta, i još uvijek se ne zna zbog čega.

Nekoliko zastava

Sovjetska armija je 30. travnja krenula u juriš na Reichstag. Ispostavilo se da je vrlo teško zauzeti zgradu koju brani 5000 nacističkih vojnika i časnika, i nekoliko baterija teške artiljerije.

Tijekom toga dana sovjetski radio je prenio priopćenje da je na Reichstag podignuta Zastava Pobjede, no to je bio lažan raport, vjerojatno nekog previše opstimistički nastrojenog časnika iz stožera Treće udarne armije. Naime, samo jedna zastava je bila pričvršćena za stup portika zgrade Reichstaga. Do tog mjesta su dopuzali poručnik Koškarbajev i vojnik Bulatov. Pored toga, kako su se jedinice 150. i 171. streljačke divizije probijale u unutrašnjost zgrade, one su ostavljale male i velike crvene zastave da tako obilježe prostor koji kontroliraju u Reichstagu.

Njemačka, Berlin, 2. svibnja 1945. Borci 8. gardijske armije Aleksej Kovaljov, Abdulhakim Ismailov i Leonid Goričev (slijeva nadesno) s crvenom zastavom na krovu zgrade Reichstaga poslije pada Berlina u ruke sovjetskih trupa tijekom Drugog svjetskog rata.

Tek navečer, poslije trećeg juriša, veći dio zgrade Reichstaga je bio pod sovjetskom kontrolom. U 22:40 se grupa sovjetskih vojnika uspjela popeti na krov portika, a da je ne primijete Nijemci koji su još uvijek kontrolirali gornje katove, i postaviti crvenu zastavu u krunu Kipa Pobjede. Ova zastava, međutim, nije proglašena Zastavom Pobjede jer je bila postavljena na portik, a ne na samu zgradu... Te noći su na zgradu postavljene još najmanje tri zastave, ali sve ih je uništila njemačka artiljerija. Nijemci su i dalje branili zgradu iznutra i izvana.

Cupkanje na krovu Reichstaga

Ostala je čitava samo jedna zastava - ona koju su na istočni dio krova u prvim satima 1. svibnja postavili poručnik Aleksej Berest, vodnik Mihail Jegorov i mlađi vodnik Meliton Kantarija. Ujutro 2. svibnja, dok su Nijemci još uvijek djelomično kontrolirali zgradu, Jegorov i Kantarija su se zajedno s pukovnikom Fjodorom Zinčenkom ponovo popeli da zastavu podignu još više.

Zapovjednik prvog bataljuna 150. divizije, kapetan Stepan Neustrojev, bio je pretpostavljeni Berestu, Kantariji i Jegorovu i odgovarao je za taj pothvat. On je kasnije napisao u memoarima:

"Prošlo je više od sat vremena. Mislili smo da je gotovo, da nitko nije preživio. Odjednom vidimo kako njih trojica cupkaju ispred staklene kupole Reichstaga. Jasno nam je bilo da ne cupkaju od sreće, nego je manja vjerojatnost da ih pogodi metak kad se kreću."

Sovjetski vojnici Mihail Jegorov (desno), Meliton Kantarija i Berest.

Nakon nekoliko dana Zastava Pobjede je skinuta i pripremljena da se transportira u Moskvu. Dok je bila u prostorijama stožera armije, časnici su na nju dopisali "9. streljački bataljun 150. divizije 3. udarne armije 1. bjeloruskog fronta" da tako ovjekovječe svoju jedinicu.

Pa ipak, ona nije pokazana na Paradi Pobjede 24. lipnja 1945. godine. Stepan Neustrojev, koji je trebao nositi zastavu, bio je pet puta ranjen na frontu i jedva je hodao, a njegovi vojnici nisu znali dobro marširati, jer u ratnim uvjetima nije bilo vremena za takvu vrstu obuke. Pobjednička zastava je prvi put pokazana javnosti na 20. godišnjicu Pobjede, 9. svibnja 1965. godine. Nosili su je Mihail Jegorov, Meliton Kantarija i pukovnik Konstantin Samsonov.

Heroj bitke za Berlin, zapovjednik bataljuna kapetan Stepan Neustrojev

Prava zastava se sada čuva u posebnim uvjetima u podrumu Centralnog muzeja Oružanih snaga u Moskvi. Na zastakljenom postolju je izložena njezina vjerna kopija.

Kako to da fotografija nije autentična?

J. Haldej pokazuje čuvene fotografije. U jednoj ruci drži svoju najpoznatiju fotografiju na kojoj sovjetski vojnici poslije pada Berlina podižu na Reichstag zastavu sa srpom i čekićem, a u drugoj sliku fotografa Joea Rosenthala, gdje američki vojnici podižu zastavu poslije bitke za Iwo Jimu, 1945.

Podizanje Zastave Pobjede nije snimljeno ni fotoaparatom ni kamerom. Poslije pada Berlina sovjetski vojni fotograf Jevgenij Haldej je zamolio Alekseja Kovaljova, Abdulhakima Ismailova i Leonida Goričeva, vojnike iz 8. gardijske armije (koji nisu sudjelovali u opsadi Reichstaga niti su podizali bilo kakve zastave u to vrijeme), da poziraju za fotografiju. Kao što se vidi, zastava koju oni podižu nije Zastava Pobjede (ovu zastavu na slici je donio Jevgenij Haldej), i ne podižu je na kupolu Reichstaga. Ali i pored toga, ova fotografija je postala poznata kao svjedočanstvo povijesnog trenutka.

Zastava Pobjede u Muzeju oružanih snaga SSSR-a.

Prije objave u sovjetskom tisku fotografija je retuširana. Zastava je tako postala još crvenija a u pozadinu su dodani oblaci. Pored toga, Abdulhakim Ismailov (koji se vidi kako drži Alekseja Kovaljova dok ovaj podiže zastavu) je imao na obje ruke po jedan ručni sat. Sovjetskim novinarima je bilo jasno da to može biti povod za sumnju da su sovjetski vojnici pljačkaši i zato je drugi ručni sat uklonjen prije objavljivanja. Originalna neretuširana fotografija se pojavila tek 2013. godine i sada se nalazi u Židovskom muzeju u Centru za toleranciju u Moskvi.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće