Kako su Lenjin i Staljin zarađivali za život prije revolucije?

Vladimir Lenjin (1870.-1924.)

Prije revolucije

Vladimirov otac Ilja Uljanov je dogurao do čina aktivnog državnog savjetnika i stekao titulu plemića. I djed po majčinoj liniji je bio plemić, tako da je budući vođa proletarijata kao plemićko dijete živio od seljačkog truda, s obzirom da je obitelj Uljanov imala prihode od svojih posjeda.

Stekavši obrazovanje, Lenjin je počeo raditi honorarno kao predavač i prevoditelj, a 1899. godine je napisao knjigu "Razvoj kapitalizma u Rusiji" koja je objavljena u nakladi od 2400 primjeraka. Za to je dobio 250 rubalja, što su bile dvije dobre plaće visokog državnog činovnika. Ti honorari su mu dobro došli uz novac koji mu je slala majka za iznajmljivanje stana, a to je bilo 300-500 rubalja godišnje.

Stanje je postajalo sve teže kako se urušavalo Rusko Carstvo. Vladimir Lenjin i njegova žena Nadežda Krupska su 16. godina živjeli vrlo skromno, primajući novčanu pomoć od komunista iz inozemstva.

Nakon revolucije

U prosincu 1917. godine Lenjin je samome sebi kao tajniku Vijeća narodnih komesara (prve vlade Sovjetske Rusije) propisao plaću od 500 rubalja. U ožujku 1918. ju je podigao na 800 rubalja.

Ali plaća i nije bila toliko bitna, s obzirom na to da je on koristio sve državne resurse i neograničenu vlast. Dok ga na toj vlasti nije smijenio...

Josif Staljin (1879.-1953.)

Prije revolucije

Još kao učenik bogoslovije Staljin je sa svojih 15 godina stupio u kontakt s marksistički i socijaldemokratski nastrojenim grupama mladih u Tbilisiju. U svibnju 1899. je izbačen iz bogoslovije, ali je ipak dobio diplomu učitelja i jedno vrijeme davao privatne satove. Ne znamo koliko je zarađivao, no teško da mu je taj honorar bio dovoljan za život. U prosincu 1899. se zaposlio u Tifliskom geofizičkom opservatoriju.

U ožujku 1901. je u opservatorij nagrnula policija, poslije čega se Džugašvili/Staljin povukao u ilegalu. Kao ilegalac je organizirao tajne susrete i kontakte boljševika. Sljedeću plaću će vidjeti tek kada bude uspostavljena sovjetska vlast.

Nakon revolucije

U prvoj sovjetskoj vladi Staljin je postao narodni komesar za pitanja nacionalnosti. S vremenom je stjecao sve veću vlast i sve više privilegija o kojima je običan sovjetski građanin mogao samo sanjati. Dobio je konje vra... privatne automobile, privatne vile, privatne liječnike, privatne kuhare, privatne sobarice...

S druge strane, Staljin nije trpio gramzivost. Suvremenici pišu da se jako naljutio kada je 1948. saznao da žene pojedinih njegovih ministara ne plaćaju narudžbe Državnoj šivari. Ubrzo zatim (a možda i malo prije toga) plaće partijskim dužnosnicima su povećane, ali im je ograničena besplatna prehrana. "Poslije 1948. smo mogli naručiti hranu u vrijednosti od 8000 rubalja mjesečno, a sve preko toga smo morali plaćati", piše pilot Stepan Mikojan, sin Anastasa Mikojana, Staljinovog ministra vanjske trgovine, Radi orijentacije, tada je 1000 rubalja bila vrlo pristojna plaća.

Svoje troškove Staljin nije ograničio, jer je smatrao da ih i nema. Bila je popularna anegdota o tome kako su mu jednom u Gruziji prišli neki stari drugovi revolucionari i zatražili od njega novac. Staljin je skinuo šešir i dao pripadnicima osiguranja da prilože koliko mogu. Skupio je, navodno, nekoliko stotina rubalja.

Ah da... I Staljin je bio pisac, kao i Lenjin. Njegova "Sabrana djela" su izdana u preko 500 000 primjeraka na ruskom jeziku, a pojedina su prevedena i na jezike saveznih republika. I sve se to uredno plaćalo, tako da je Staljin dobivao i ogromne honorare (s obzirom na nakladu).

I gdje je odlazio sav taj novac? Ne zna se. Neosnovane su legende o Staljinovom "kovčežiću" koji je netko, navodno, otvorio poslije njegove smrti. Jedino je izvjesno - ništa od toga nije mogao ponijeti sa sobom.