Od bibliobusa do poljskih kuhinja: Što se sve u Sovjetskom Savezu kotrljalo na kotačima?

1. Kino (Kina na kotačima, 50-ih)

Koje dijete ne voli crtiće? A sovjetska su djeca imala priliku animirane filmove gledati u mobilnim kinima smještenim u autobuse. Ova specijalna vozila proizvodila su se 50-ih godina na bazi modela ZIS 155 i nosila su imena: "Skazka" (bajka), "Maljutka" (beba) i "Svetljačok" (krijesnica). Mobilna kina su imala najviše 28 sjedala i filmski projektor s platnom. Prozore su pokrivale crne zavjese. Projekcije su bile besplatne ili su koštale samo nekoliko kopejki. U to doba, kada su televizori bili prava rijetkost, interes djece za projekcije u mobilnim kinima bio je ogroman.

2. Kvas

I danas je po toplom ljetnom vremenu kvas (tradicionalno rusko piće dobiveno fermentacijom raži ili ječma) jedno od najpopularnijih pića u Rusiji.

Na sovjetskim su se ulicama kasnih 60-ih pojavile posebne male pokretne cisterne u kojima je kvas ostajao hladan tijekom cijelog dana. One su obično bile obojene u žuto i imale su slavine i nadstrešnicu.

3. Knjižnice

U većini sovjetskih gradova postojale su knjižnice, ali u udaljenim selima nije bilo lako pronaći nešto za čitanje. Mobilne knjižnice ("bibliobusi") pojavile su se prije rata. Neke su imale po nekoliko ovakvih vozila. Također su posjećivale velika gradilišta i kolhoze.

4. Poljske kuhinje

Prvobitno su poljske kuhinje bile dio vojske Ruskog Carstva i vukle su ih konjske zaprege. U sovjetsko doba prebačene su na kamione GAZ-AA.

Poslije rata su poljske kuhinje raznosile tople obroke radnicima u udaljenim dijelovima zemlje.

5. Punktovi za dobrovoljno davanje krvi

Prvi mobilni punktovi napravljeni su za vojsku 1942. Sovjetski Savez je u poslijeratnim godinama stvorio sustav mobilnih punktova za opskrbu bolnica diljem zemlje. Svake su godine posebni timovisu odlazili u različite dijelove zemlje na 2-3 tjedna i prikupljali krv za potrebe zdravstvenog sustava.

6. Kuće za polarne istraživače

Život u cisterni nije bajka! U sovjetsko su doba znanstvenici intenzivno istraživali Arktik i Antarktiku i pokušavali pronaći rješenje za preživljavanje na ekstremno niskim temperaturama. 1975. godine su napravili stambeni blok u obliku valjka koji se mogao pokretati kao prikolica.

Ove prikolice su bile znatno toplije od onih koje su se koristile do tada. Pri vanjskoj temperaturi od -50 °C do -60 °C, u njoj je bilo najmanje + 16 °C. Ovakve su se "cisterne" također mogle oduprijeti jakim vjetrovima. Sustav grijanja nalazio se u podu, a ventilacijski sustav iznad stropa. Međutim, stambeni blok bio je dug samo 10 metara.

7. Škole

Mobilne učionice su odlazile u krajeve gdje neke obrazovne institucije nisu postojale. Primjerice, DOSAAF (organizacija koja se bavila obukom vozača) je imao učionice na bazi kamiona GAZ-51A s prostorom za nastavu i simulatore.