Operacija u Istočnoj Pomeraniji: Zašto maršal Žukov nije krenuo na Berlin, iako mu je bio tako blizu

Maršal Žukov

Maršal Žukov

russiainphoto.ru
Nakon završetka operacije Visla-Odra, pred sovjetsko zapovjedništvo se postavilo pitanje sljedećeg koraka. U svojim memoarima Vasilij Čujkov je kritizirao Georgija Žukova što nakon prelaska Odre odmah nije krenuo na Berlin do kojeg je ostalo od 60 do 80 km, već se odlučio prvo za likvidaciju njemačke grupacije u Pomeraniji. 10. veljače počela je operacija koja će u potpunosti likvidirati grupu više od 30 njemačkih divizija, od kojih 8 oklopnih.

Dobivši informacije o novom grupiranju Nijemaca u Istočnoj Pomeraniji, sovjetsko zapovjedništvo izdalo je 8. veljače Drugom bjeloruskom frontu zadatak da uništi grupu u Istočnoj Pomeraniji i uspostavi kontrolu nad područjem Danziga i da očisti od protivnika obalu Baltičkog mora od ušća rijeke Visle do Odre.

Sa sovjetske strane u operaciji su sudjelovale jedinice 1. i 2. bjeloruskog fronta. Ukupno 78 streljačkih divizija, 10 tenkovskih i mehaniziranih korpusa, 4 brigade, i Poljska armija jačine 5 divizija. Jedinice 2. bjeloruskog fronta bile su sastavljene od 45 pješačkih divizija, 3 konjičke divizije, 3 tenkovska i jednog mehaniziranog korpusa. Prvi napad pokrenule su upravo snage 2. bjeloruskog fronta dok se kasnije operaciji priključio 1. bjeloruski front. Ukupno je u operaciji angažirano više od 900 000 vojnika Crvene armije i 75 000 vojnika Poljske armije.

Njemačka grupa armija «Visla» koja je držala položaje u Istočnoj Pomeraniji 10. veljače 1945. imala je u svom sastavu 2. i 11. armiju i 3. tenkovsku armiju. Više od 30 divizija, među njima 8 tenkovskih i osam garnizonskih tvrđava. Zapovjednik njemačke grupe u Istočnoj Pomeraniji bio je SS Reichsfuehrer, Heinrich Himmler. Ova politička uloga Himmlera i veće sudjelovanje SS jedinica trebalo je vratiti moral njemačkoj vojsci pred sam kraj rata.

10. veljače 1945. snage 2. bjeloruskog fronta su prešle u nastupanje iz pravca mjesta Gradenc i Zembelburg prešavši za prvi dan nastupanja od 5 do 10 km. Snage 2. udarne armije završile su uništenje njemačkog garnizona u gradu Elbing, blokiranog ranije. Vojska 63. armije zauzela je grad Schwetz i Schenau dok su se dijelovi 49. armije probili svega 2-3 km usljed snažnog otpora. Nijemci, s obzirom da su bili brojno nadjačani koristili su se kontranapadima oklopnih divizija iz dubine i služili se takozvanom pokretnom obranom. Veliki broj oklopnih divizija (8 od 30) pružao im je takvu mogućnost. Nakon pet dana upornih borbi snage 70. armije i 1. tenkovskog korpusa zauzele su grad Hojnice, koji je predstavljao jako utvrđeno područje gdje se ukrštalo 8 putnih i 6 željezničkih linija. Prvi u grad probili su se dijelovi 1. gardijskog tenkovskog korpusa. U Moskvi je pad Hojnica proslavljen 21 plotunom iz 220 oruđa. No operacija u Istočnoj Pomeraniji tek se zahuktavala.

Do 19. veljače 1945. najdublji pravci prodora išli su 50-70 km u dubinu njemačke obrane, no bez obzira na sve nisu uspjele dostići prvobitno postavljene ciljeve.

Nastupanje 1. bjeloruskog fronta takođe se razvijalo sporo gdje su nastupali dijelovi 4, 61, 1. i 2. gardijske tenkovske armije, 1. poljske armije i 2. gardijskog konjičkog korpusa. 10. veljače Poljska armija uspjela je zauzeti grad Merkiš (Miroslavec), a 11. veljače snage 47. armije zauzele su Deič i Krone. Međutim na ovo nastupanje Nijemci su odgovorili kontranapadom sa šest tenkovskih divizija i uspjeli odbiti Crvenu armiju na 8 do 12 km. U toku kontranapada povratili su gradove Piritc i Ban, nakon čega su 20. veljače duž cijelog fronta ponovo prešli u obranu. Kao pojačanje grupi armija «Visla» stiglo je iz džepa u Kurlandiji brodovima četiri pješačke divizije.

Nakon nekoliko dana pauze 24. veljače 1945. nastupanje Crvene armije je obnovljeno. Ovoga puta napadne operacije ustremile su se na Kezlin s ciljem rasijecanja njemačke grupe u Pomeraniji na dva dijela, nakon čega bi ih uništili. Istočna grupa trebala je biti uništena snagama 2. bjeloruskog fronta, a zapadna snagama Prvog. Zadatak 2. bjeloruskog fronta je bio da uništi njemačku 2. armiju u području grada Danziga i da očisti priobalno područje, a 1. bjeloruskog fronta da uništi 11. njemačku armiju i izađe na priobalje Štetinskog zaljeva.

Vojska 2. bjeloruskog fronta je uspjela u jednom danu napredovati 10-12 km. Usprkos brojnim kontranapadima Nijemci su morali odstupiti, te je zona proboja 25. veljače dosegla 30 km. Zauzeto je više njemačkih gradova, Baldeberg, Polonov, Schlochau i Stegers. Do 27. veljače Crvena armija probila se 70 km zauzimajući gradove Bublitz i Hammerstein. Posljednji grad koji je zauzet u ovom nastupanju bio je grad Neutetin.  

1.ožujka u napad je krenuo i 1. bjeloruski front koji se uspio probiti 15-25 km prvog dana nastupanja. Na glavnom pravcu udara su se našle njemačka 5. pješačka divizija, koja je skoro u potpunosti uništena. 

Tenk IS-2 u Stargardu

5. ožujka zauzet je Kezlin, u borbama je nanesen poraz trima pješačkim divizijama. Ovom operacijom Crvena armija uspjela je da izaći na priobalje i razdvojiti prema planu njemačke armije na dva dijela. Slijedila je završna faza operacije, uništenje razdvojenih njemačkih armija.

Kulminacija borbi je dostigla bitkom za Danzig. Ovaj lučki grad Nijemci su vrlo dobro pripremili za obranu. Garnizon od 25 000 ljudi bio je oslonjen na više pojasa obrane koji su bili dobro maskirani. Osnovne linije obrane prolazile su 10 do 15 km od centra grada. Crvena armija ostvarila je brojčanu prednost i napadala je grad s 90 000 ljudi.

Za dva dana dijelovi Druge udarne armije pri podršci 4. i 18. zrakoplovne armije uništili su vanjski dio obrane, a napad na sam grad počeo je 27. ožujka. Dva dana su se vodile ulične borbe oko kemijskog zavoda i sjevernih dijelova grada. Bez obzira na očajnički otpor njemačke vojske, jedinice Crvene armije slomile su otpor 31. ožujka. Uništeno je preko 10 000 njemačkih vojnika, zarobljeno je 140 tenkova i 358 topničkih oruđa i 45 onesposobljenih podmornica u luci.

U toku cijele operacije u Istočoj Pomeraniji uništena je 21 njemačka divizija i 8 brigada od kojih 6 divizija i tri brigade u potpunosti. Ubijeno je više od 90 000 njemačkih vojnika dok je zarobljeno 100 000. Sovjetska vojska zarobila je 850 tenkova i jurišnih oruđa, 430 zrakoplova na aerodromima te više od 5500 minobacača. Također u samoj luci je zarobljeno 45 neispravnih podmornica. Crvena armija platila je veliku cijenu u jednoj od posljednjih velikih operacija . Poginulo je 52 740 vojnika a ranjeno je 172 400.

Uzevši u obzir cijenu koja je plaćena i mogućnosti njemačkih jedinica naročito oklopnih, smatra se da je odluka Georgija Žukova da se prvo likvidira sjeverna grupa njemačke vojske prije napada na Berlin bila ispravna. Operacijom je u potpunosti likvidirana opasnost za desno krilo Crvene armije.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće