Tri najbolja sovjetska tenka u Drugom svjetskom ratu

Tenk T-34 na Paradi Pobjede na Dvorskom trgu u Sankt-Peterburgu.

Tenk T-34 na Paradi Pobjede na Dvorskom trgu u Sankt-Peterburgu.

Aleksej Daničev/Sputnik
Otporni na većinu tadašnjeg njemačkog naoružanja, ovi tenkovi su sijali paniku u neprijateljskim redovima.

1. T-34-76 (T-34-85)

"Bili smo oduševljeni tenkom T-34, njegovim kvalitetnim oklopom, idealnim oblikom i fantastičnim topom kalibra 76,2 mm koji je imao dugu cijev. Svi njemački tenkisti su ga se bojali do kraja rata. Što smo mogli raditi protiv tih čudovišta koja su u tako velikom broju upotrebljena protiv nas?", napisao je njemački tenkovski as Otto Carius u memoarima "Tigrovi u blatu".

Sovjetski tenk T-34 na berlinskoj cesti 1945. godine.

Ovi sovjetski tenkovi su Nijemcima zaista bili noćna mora u početku ofenzive na SSSR. Ni njihov protutenkovski top Pak 36 ni njihovi tenkovi nisu mogli ništa učiniti protiv najboljeg srednjeg tenka Drugog svjetskog rata.

T-34 je lako uništavao neprijateljske tenkove s udaljenosti od 1,6 km, dok su njemu neprijateljski tenkovi morali prići na 450 metara (što je bilo ravno samoubojstvu), ako su htjeli učinkovito probiti njegov ukošeni oklop debeo 45 mm. Najefikasnije oružje u borbi protiv tenka T-34 bio je protuzračni top koji je u tu svrhu podijeljen jedinicama njemačke pješadije.

T-34 je trošio dvostruko manje goriva od tenka Panzer IV, koji mu je bio glavna konkurencija. S jednim rezervoarom je mogao prijeći 300 km, dok je njemački tenk prelazio 200 km.

Bio je brz, dobro zaštićen i dobro naoružan. S druge strane, T-34 je imao i izvjesne nedostatke. Najveći problem je bio u tome što mu je kupola bila mala te je mogla primiti samo dva člana posade. Zbog toga je zapovjednik morao obavljati i funkciju nišandžije (a ponekad je ujedno bio i zapovjednik tenkovskog voda), što je negativno utjecalo na učinkovitost u borbi.

U proljeće 1942. godine Wehrmacht je dobio prve protutenkovske topove Pak 40 kalibra 75 mm koji su se montirali i na Panzer IV kao Kwk 40. Oni su bili učinkoviti protiv sovjetskih tenkova. T-34-76 je zapao u još težu situaciju kada su 1942.-1943. na scenu stupili njemački Tigrovi i Panteri.

Ali ni Sovjeti nisu sjedili prekriženih ruku, tako da se 1944. godine pojavila modifikacija tenka T-34 s topom kalibra 85 mm i većom kupolom u kojoj je bilo mjesta i za nišandžiju kao trećeg člana posade.

T-34-85 je protiv teških njemačkih tenkova imao daleko veće šanse od svog prethodnika. Bio je brži i imao veće manevarske mogućnosti. Grupe ovih tenkova su počele loviti nezgrapne Tigrove kao što čopor vukova lovi vepra.

2. KV-1

Nijemci su ovaj teški sovjetski tenk zvali "ruskim monstrumom" ili "priviđenjem". U ljeto 1941. godine KV-1 je izazvao paniku među vojnicima Wehrmachta kao i čuveni T-34. Doduše, KV nije bio tako brz (34 km/h, dok je T-34 prelazio 53 km/h), ali je zato bio bolje zaštićen (debljina oklopa 75 mm, a kod T-34 samo 45 mm).

Sovjetski tenk KV-1, oštećen u borbi, nakon popravka prolazi u paradi ispred Moskovskog Kremlja da bi se zatim vratio na front. Drugi svjetski rat, SSSR.

Ovim teškim tenkovima nisu mogli nauditi ni njemački tenkovi ni njemačka protutenkovska artiljerijska oruđa. Najefikasnije njemačko oružje protiv "monstruma" bio je protuzračni top kalibra 88 mm. Efikasni su bili i bombarderi Ju-87 koji su pikirali na cilj. Oni su se često pozivali čim bi se na horizontu pojavili tenkovi KV.

U lipnju 1941. godine blizu litvanskog grada Raseiniaija tenk KV-1 je dokazao da je zaista "neosvojiva tvrđava", kako su ga zvali njemački vojnici. Jedan takav sovjetski tenk je stajao nasred ceste u neprijateljskoj pozadini i blokirao kretanje cijele divizije Wehrmachta.

"Nije bilo moguće obići tenk, jer je svuda unaokolo bila močvara. Nismo mogli doći do streljiva niti evakuirati naše ranjenike, tako da su oni umirali", raportirali su Nijemci. KV nije gubio vrijeme - uništio je 12 njemačkih kamiona za opskrbu.

Pokušaji da se sovjetski tenk onesposobi pomoću antitenkovskih topova kalibra 50 mm i čak moćnijih haubica kalibra 105 mm nisu urodili plodom. Naprotiv, tenk je uzvraćao vatru i uništio antitenkovske haubice zajedno sa posadama.

Najzad, herojski KV je uništen projektilom kalibra 88 mm. Nijemci su u tenku pronašli tijela petorice članova posade i jednog neidentificiranog vojnika. Pokopali su ih uz vojne počasti.

I pored svega, KV-1 nije bio idealan. Najveći nedostatak mu je bio tehnička nepouzdanost. Ti tenkovi su se često kvarili prije nego što bi stigli na front, pa su ih posade napuštale. To se moglo dogoditi i sa spomenutim tenkom KV u Raseiniaiju. U tom slučaju je posada odlučila ne napuštati tenk, nego ostati i boriti se do kraja.

Pojavom njemačkih "Tigrova" sovjetski KV s topom kalibra 76 mm je zastario, pa je povučen kako bi ustupio mjesto novoj generaciji teških sovjetskih tenkova s oznakom IS (ruski inicijali Josifa Staljina).

3. IS-2

Za razliku od T-34, teški tenkovi IS-2 se nisu morali grupirati u borbi protiv njemačkih "Tigrova" i "Pantera". Imali su oklop debljine 100 mm i topove kalibra 122 mm, tako da su se ravnopravno borili protiv njemačkih "divljih mačaka".

Teški tenk

IS-2 je imao top D25-T, koji je bio moćniji od "Tigrovog" KwK43, ali mu je trebalo preko 20 sekundi da se napuni. Top u njemačkom teškom tenku se punio svega 10 sekundi, tako da su Nijemci imali više vremena za otvaranje precizne paljbe. S druge strane, sovjetski tenkovi su imali prednost na većoj udaljenosti, do 1,6 km.

"Tenk 'Josif Staljin' s kojim smo se suočili 1944. godine bio je u najmanju ruku jednak 'Tigru'. Imao je znatno bolji oblik (kao i T-34)", napisao je njemački tenkovski as Otto Carius u memoarima "Tigrovi u blatu". Na kraju je ishod dvoboja između IS i "Tigra" često ovisio o vještini i obučenosti posade.

Međutim, borba protiv "Tigrova" nije bila glavni zadatak tenkova KV. Ovaj "probojni" tenk se prije svega koristio za juriš na europske gradove od kojih su nacisti napravili nepristupačne tvrđave.

IS-2 je vrlo brzo napredovao uskim ulicama poljskih, mađarskih i njemačkih gradova. Kao buldožer je rasturao pred sobom neprijateljske utvrđene položaje, barikade i bunkere. Kad su ovi tenkovi stizali na centralni gradski trg, iz njih su iskakali jurišnici s mitraljezima, snajperskim puškama i minobacačima i zauzimali položaje.

Tako su najmoćniji sovjetski tenkovi onoga doba jurišali na Berlin. Oni su prvi otvorili vatru na Reichstag.

Pročitajte i: Najgori sovjetski tenkovi u Drugom svjetskom ratu

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće