Zašto su se Rusi i Nijemci nastavili boriti poslije Prvog svjetskog rata u Južnoj Americi?

Grupa paragvajskih vojnika pozira ispred graničnog kamena pred kraj rata

Grupa paragvajskih vojnika pozira ispred graničnog kamena pred kraj rata

AFP
Čini se da Paragvaj puno toga duguje Rusiji. Zahvaljujući nekoliko desetaka ruskih časnika, zemlja je pobijedila u gotovo nepobjedivom ratu, te udvostručila svoj teritorij.

Chaco rat (1932.-1935.) između Bolivije i Paragvaja bio je najkrvaviji sukob u Južnoj Americi, koji je odnio 100 000 života. Glavnu ulogu u sukobima odigrali su ruski i njemački časnici koji su emigrirali nakon Prvog svjetskog rata. Na neki način, bio je to nastavak Prvog svjetskog rata na drugom kontinentu.

Borba za crno zlato

Desetljećima su Paragvaj i Bolivija imali razmirice oko prostrane regije Gran Chaco. Obje države su svojatele navedenu regiju, ali nijedna se nije usudila ući u otvoren sukob. Tako je bilo sve do 1928. kada su geolozi utvrdili da bi ovo veliko, neprohodno i rijetko naseljeno područje, moglo biti nalazište nafte. 

Asuncion i La Paz (glavni grad Bolivije) su ubrzo zaoštrili retoriku, a naftne kompanije su dodale doslovno ulje na vatru. Zakleti neprijatelji - Standard Oil (američka tvrtka koja je podupirala Boliviju) and Royal-Dutch Shell (anglonizozemska tvrtka koja je podupirala Paragvaj), vidjeli su svijetlu budućnost u Gran Chacu.

Stanovnici La Paza demonstriraju protiv Paragvaja, 1932.

Prvi sukob dogodio se između paragvajske konjice i bolivijske policije u kolovozu 1928. Sveopći rat je izbjegnut isključivo zbog intervencije Lige naroda. Četiri godine kasnije, navedena organizacija nije mogla ništa učiniti. 15. lipnja 1932. godine, bolivijska vojska krenula je u iznenadni napad na paragvajske kontrolne točke u teritorijalno spornom području.

Jaka Bolivija protiv slabog Paragvaja

Činilo se kako mali Paragvaj nema previše šanse protiv daleko moćnije Bolivije. Ne samo da je Bolivija imala 3.5 puta više ljudstva, nego je i Paragvaj 60 godina ranije preživio brutalni rat protiv Brazila, Urugvaja i Argentine, koji su mu uzeli 70 % muške populacije.

Osim toga, bolivijska vojska imala je tri puta veće zračne jedinice i ogromnu prednost po pitanju oklopne tehnike. Paragvajci se nisu mogli suočiti u polju s oklopnom tehnikom kao što su Vickers Mk E i Carden Lloyd VI. Jedino gdje su donekle parirali Boliviji bilo je lako topništvo. 

Bolivijski vojnici ispred njihovih tenkova. Uz četiri bolivijska člana posade, nalazi se i jedan Nijemac

U ovakvoj očajnoj situaciji, samo čudo moglo je spasiti zemlju, a jedno takvo čudo pojavilo se u obliku nekoliko desetaka ruskih časnika koji su napustili domovinu nakon ruskog građanskog rata i našli novi dom preko oceana.

Modernizacija paragvajske vojske

Jedan od časnika koji je emigrirao, general-poručnik Nikolaj Stogov, napisao je: "Čini se da nema niti jednog područja u vojnom sektoru gdje naši časnici u Paragvaju nisu doprinijeli u smislu znanja i iskustva."

Čak i prije nego što je počeo sukob, shvaćajući neprocjenjivo iskustvo ruskih časnika, paragvajsko vodstvo aktivno ih je angažiralo u modernizaciji vojske, no i zemlje u cjelini.

"Ruski časnici bili su blagodat za Paragvaj, koji je pokušavao obnoviti svoje gospodarstvo. Mostovi, ceste, administrativne zgrade, vojarne, sve se počelo graditi. Zemlja je polako dolazila u život, zahvaljujući pomoći Rusa", rekao je ruski arhitekt, Georgij Benois, koji je posjetio Asuncion u 20-tim godinama prošlog stoljeća. (O.E. Tsarkov. Chaco, 1928-1938. An Unknown Local War. Moscow, 2018) 

Paragvajski rovovi, 1933.

Ruski savjetnici su bili ti koji su inzistirali na kupovini danske strojnice Madsen, koju je carska konjica koristila u Prvom svjetskom ratu. Bila je to daleko učinkovitija i pouzdanija strojnica od Chauchat strojnice, koju su Paragvaju nametnuli Francuzi tokom svoje vojne misije u toj zemlji.

Zahvaljujući Rusima, 1932. godine Paragvaj je stvorio prvu konjičku diviziju. Po ovom pitanju, nadmašili su Boliviju, gdje se takva formacija pojavila tek dvije godine poslije. Paragvajska konjica trenirana je kako bi izvela tzv. "blic" napade na neprijateljsku pozadinu, a bojnik Nikolaj Korsakov preveo je ruske konjičke pjesme na španjolski, kako bi motivirao vojnike.

Njemački čekić protiv ruskog nakovnja

U međuvremenu, 120 njemačkih časnika stiglo je u Boloviju, kako bi služilo u bolivijskoj vojsci, koja je bila remodelirana u njemačkom duhu, te odjevena u uniforme Reichswehra. Veteran Prvog svjetskog rata, Hans Kundt postao je zapovjednik, dodavši kako će lako pobijediti ruske časnike (odnosno paragvajsku vojsku). 

General Kundt provjerava bolivijske vojnike tokom Chaco rata

86 ruskih vojnika tada je služilo u paragvajskoj vojsci, na različitim činovima. Unatoč malom broju, većina časnika imala je izuzetno bogato vojno iskustvo.

Odradivši 13 izvidnica u Gran Chacu, general Ivan Beljajev imao je ogromno iskustvo i kao kartograf i kao topnik, a kao načelnik kartografskog odjela i savjetnik paragvajskog predsjednika, bio je involviran u planiranje ofenzivnih i defanzivnih operacija paragvajske vojske.

Zahvaljujući dešifriranju bolivijskih vojnih kodova na samom početku rata od strane načelnika paragvajske tajne službe, Nikolaja Jerna i kapetana Sergeja Jerna, paragvajska vojska si je osigurala veliku prednost. Uvijek su znali neprijateljske namjere, često i prije nego što su bolivijske trupe uopće dobile svoje naredbe.

Veliku ulogu u organizaciji paragvajskog ratnog zrakoplovstva igrao je kapetan Sergej Ščjetinin. Zahvaljujući njegovim naporima, bolivijsko zrakoplovstvo je značajno oslabljeno. Prema njegovom savjetu, Paragvajci su napravili lažne topničke punktove, koje su Bolivijci nemilice bombardirali. 

Neki od bolivijskih tenkova koji su uništeni od strane neprijateljskih vojnika u Fort Nanavi

Vrhunac bolivijsko-paragvajskog (kao i rusko-njemačkog) sukoba bio je drugi napad na Nanavu (predgrađe Asunciona) u srpnju 1933. godine. U ovoj operaciji Kundt je poslao 6000 bolivijskih vojnika protiv 3600 paragvajskih vojnika.

Uz tenkove koje su vodili Nijemci, Bolivijci su napredovali prema položajima paragvajske vojske. Zahvaljujući dobrim utvrdama koje su postavili Rusi (utvrđena područja bila su opremljena minobacačima i strojnicama, okružena minskim poljima i bodljikavom žicom), čak osam neprijateljskih napada je bilo odbijeno. Bolivijska vojska izgubila je nekoliko tenkova, ponajviše zahvaljujući paragvajskom protunapadu. Bolivija je izgubila nekoliko tenkova i 2000 ljudi, dok su paragvajski gubici brojali 448 vojnika. Ubrzo nakon neuspjele operacije, Kundt je maknut s dužnosti.

Zahvalnost

Sljedeće godine, nakon nekoliko velikih pobjeda, Paragvaj je konačno stekao stratešku prednost. Kada je paragvajska vojska ušla u Boliviju, ista je tražila od Lige naroda mirovni sporazum. 

Grob ruskog časnika koji se borio u Chaco ratu 1932.-1935. na groblju Recoleta u Asuncionu

Prema mirovnom sporazamu iz 1935. godine, Paragvaj je dobio veći dio Gran Chaca, koji mu je gotovo udvostručio teritorij. Kao neobičan preokret u priči, javlja se činjenica da je nafta otkrivena u dolini tek 77 godina poslije, 2012. godine.

Paragvajci su pohvalili ruske časnike i njihovu važnu ulogu u Chaco ratu. Budući predsjednik Paragvaja, Alfredo Stroessner koji je služio pod generalom Sjepanom Visokoljanom, izuzetno je poštovao svog zapovjednika i cijeli ruski odred, nazvavši ih "časnim ljudima".

Nakon rata, velik broj ruskih emigranata dobio je razne nagrade, proglašeni su nacionalnim herojima i dobili visoke položaje u političkom životu.

I dan danas, šest ulica u Asuncionu nosi imena šest ruskih časnika koji su ubijeni u Chaco ratu.

 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće