1. Tek kada su pokrenuli operaciju "Barbarossa" Nijemci su shvatili da Crvena armija ima tenkove kojima oni ništa ne mogu. KV-1 je bio nepobjediv. On je mogao odoljeti većini naoružanja koje je posjedovao Wehrmacht.
2. Teški tenk KV-1 je dobio ime po sovjetskom narodnom komesaru (ministru) za obranu, maršalu Klimentu Vorošilovu. Napravljen je neposredno uoči početka sovjetsko-finskog rata u kojem je imao "vatreno krštenje". Ovaj tenk se učinkovito suprotstavio finskim protutenkovskim oruđima i artiljeriji, no njegov je top kalibra 76 mm bio beskoristan u borbi protiv neprijateljskih bunkera.
3. Kada su trupe Wehrmachta ušle na sovjetski teritorij, suprotstavilo im se preko 400 tenkova KV-1. Ove ruske "monstrume" ili "utvare" (kako su ih Nijemci nazivali) nisu mogli uništiti ni njemački tenkovi ni njihova protutenkovska artiljerija. Jedino rješenje je bilo da se tenkovi KV-1 puste da priđu bliže od 500 metara, ali to je bilo ravno samoubojstvu.
4. U borbi protiv tenkova KV-1 najjefikasnija su bila protuzračna oruđa kalibra 88 mm. Ona su mogla izaći na kraj s "utvarama" s veće udaljenosti. Drugi učinkovit, ali prilično kompliciran način borbe protiv ovih tenkova bilo je izbjegavanje izravnog sukoba s njima i angažiranje avijacije.
5. U ranim fazama rata bilo je mnogo epizoda u kojima su posade tenka KV-1 učinile pravi podvig. Primjerice, u lipnju 1941. blizu litavskog grada Raseiniaija jedan takav tenk je ušao u okršaj s cijelom njemačkom Šestom tenkovskom divizijom. On se iznenada pojavio u neprijateljskoj pozadini i ostao bez goriva. Stajao je gdje se zatekao, presjekavši tako sve komunikacije i kretanje transporta njemačke divizije. Uništio je 12 kamiona za opskrbu i nekoliko protutenkovskih oruđa kalibra 50 mm, što je paraliziralo neprijatelja na cijela 24 sata. "Ruski monstrum" je odbio sve napade, a uništen je tek kada su ga Nijemci gađali iz protuzračnog topa kalibra 88 mm.
6. I pored svega, tenku KV-1 nije bilo suđeno da postane najbolji tenk Drugog svjetskog rata. On je imao odličan oklop, ali je tehnički bio vrlo nepouzdan. Konstrukcija mu je bila sirova i nedovršena, imao je transmisiju loše kvalitete i vrlo loš filter za zrak, tako da mnogi ovi tenkovi nisu ni stigli do fronta, a već su bili pokvareni. Pojedine posade su bile prisiljene čak i napustiti svoj pokvareni tenk.
7. Ogromni tenkovi KV-1 su bili prava opasnost za ceste i mostove. Kud prođe grdosija teška 45 tona, tuda često više nije mogla prolazi ostala vojna tehnika.
8. Sovjetski konstruktori su pokušali otkloniti sve te nedostatke, tako da se u proljeće 1942. godine pojavila modernizirana verzija KV-1S. Ovaj tenk je bio nešto lakši (samo 42,5 tona) i imao nešto tanji oklop sa strane (60 mm umjesto 75 mm). I pored tih "olakšanja" i dalje je bio neprobojan za neprijateljska oruđa, a kretao se brže. Na putu je razvijao brzinu od 45 km/h (dok se stariji model kretao brzinom od 35 km/h). Bio je i pouzdaniji jer mu je poboljšana transmisija.
9. Ispostavilo se, međutim, da su svi ti pokušaji uzaludni. Wehrmacht je krajem ljeta 1942. počeo masovno koristiti svoje teške "Tigrove", tako da je sovjetski tenk KV u tom trenutku već zastario. Naime, u jednoj kratkoj borbi kod Lenjigrada tri "Tigra" su lako i bez gubitaka uništila deset tenkova KV-1.
10. Proizvodnja tenka KV (točnije, njegove posljednje modifikacije KV-85, s topom kalibra 85 mm) obustavljena je 1943. godine. Tako je tenk Klimenta Vorošilova ustupio mjesto novom tenku Josifa Staljina (IS). IS je bio najbolje oklopljeni i najubojitiji teški tenk koji su posjedovali saveznici u Drugom svjetskom ratu. Takozvani "lovac na mačke" ("Pantere" i "Tigrove") bio je oružje kojim je konačno dotučena nacistička Njemačka.